Šehović je dodao da su upravo prosvjetni radnici, uz zdravstvene, naravno, ti koji u ovim teškim danima predstavljaju glavni izvor motivacije i nadahnuća, ne samo za najmlađe, nego i za sve ostale i zato zaslužuju i zahvalnost i duboko poštovanje.

Ministar podsjeća da je projekat #UciDoma bio izuzetno zahtjevan i da je realizovan u rekordnim rokovima, te da nastavnici, koji su se izložili sudu javnosti, ni jednom jedinom riječju nijesu tražili nikakav stimulans.

“A jesu ga itekako zaslužili. Zato ću predložiti Vladi da ih nagradi, na način koji je primjeren ambijentu i trenutnim mogućnostima”, poručuje Šehović.

VN: Već deset dana, učenici u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori nastavu prate iz svojih domova. Kakve su reakcije na organizaciju nastave na daljinu? Kakve učenika, nedostaje li im škola?

ŠEHOVIĆ: Jedno je sigurno: ništa ne može zamijeniti miris učionice, druženje i razgovore djece i nastavnika. Tehnologija, televizije i računari, mogu značajno da pomognu, posebno u kritičnim situacijama, upravo onako kako se to sada čini. No, ta humana, pa ako hoćete i duhovna dimenzija, obrazovanja je nešto bez čega nema pravog znanja, te cijenim da je vidno da nastavnici koji učestvuju u #UciDoma projektu pokušavaju upravo takvu vrijednost da daju svojim predavanjima. Nastavnici, posebno oni koji predaju mlađim razredima, se trude da se djeci obrate, da izlaganje učine takvim da najmlađi žele da ga čuju.

Učitelji, iako predaju pred praznom učionicom i kamerom, plešu, pjevaju, postavljaju pitanja čekajući odgovore… Čine sve da djeca osjete da se obraćaju baš njima. Odnosno, da daju makar dašak te lične dimenzije procesa rada u ovakvim, neočekivanim i pomalo sterilnim uslovima, u kojima se i pored toga odlično snalaze, jer ih vodi iskrena želja da djeci pruže najviše što mogu, a iz dana u dan nas iznova uvjeravaju da mogu mnogo.

Ono što je najvažnije jeste da, prema brojnim povratnim informacijama koje imamo, to njihovo potpuno i nesebično davanje pred kamerom ima izuzetne rezultate. Djeca “razgovaraju” sa njima, odgovarajući na pitanja.

VN: Šta kažu roditelji?

ŠEHOVIĆ: Roditelji nam svakodnevno šalju komentare podrške i sasvim konstruktivne sugestije oko toga kako dalje. Nastavnici, bilo da su pred kamerom ili “iza scene” daju veliku javnu podršku kolegama.

Jednostavno rečeno, najveća vrijednost #UciDoma projekta, pored naravno prenošenja znanja i informacija, jeste upravo činjenica da je ujedinio javnost i još jednom pokazao da se i iz loših situacija može izroditi nešto dobro: ogromno zajedništvo i međusobna podrška.

Biću slobodan da kažem da se nakon suočavanja sa opasnošću, koju novi virus sa sobom nosi, pred cjelokupnim našim društvom nalazi istorijski zadatak, koji možemo obaviti samo solidarno i zajedno. Čini se da smo konačno postali svjesni koliko smo ranjivi, koliko zavisimo od ponašanja i odgovornosti drugih, ali sa druge strane i koliko zajedničkim naporima jedni druge možemo da zaštitimo i ulijemo snagu, koja nam je danas potrebnija nego ikad.

Stoga cijenim da neću biti neskroman ako kažem da su upravo prosvjetni radnici, uz zdravstvene, naravno, ti koji u ovim teškim danima predstavljaju glavni izvor motivacije i nadahnuća, ne samo za najmlađe, nego i za sve ostale. Zato zaslužuju i zahvalnost i duboko poštovanje.

VN: Kako ste Vi lično, kao prvi čovjek prosvjetne vlasti u Crnoj Gori, zadovoljni realizacijom programa učenja na daljinu?

ŠEHOVIĆ: Mislim da ću biti sasvim realan ako kažem: razloga za zadovoljstvo itekako ima, ali i prostora za unapređenje. Kako i da budemo nezadovoljni kad smo do sada, za svega desetak dana, uspjeli da snimimo preko 800 predavanja, od čega čak 300 u prvih par dana. Pritom, u faktički nemogućim uslovima i vodeći računa o bezbjednosti svih uključenih strana. A najvažnije od svega je to što se snimljena predavanja zaista i prate.

I ne samo to. Uspjeli smo takođe, za manje od nedjelju dana da uradimo vebsajt, otvorimo i postavimo svih tih 800 predavanja na poseban YouTube kanal koji smo takođe kreirali, a potom započnemo i izradu mobilne aplikacije, koja će ubrzo biti predstavljena javnosti. Za takav ogroman i zahtjevan posao bi nam u “normalnim” uslovima realno bili potrebni mjeseci. A sada smo sve, zahvaljući ogromnoj posvećenosti velikog broja ljudi uključenih u čitav proces, to završili za svega nedjelju dana, i uz sve segmente koje je nesumnjivo potrebno popraviti, izgleda, rekao bih, više nego pristojno i daje sasvim dobar rezultat.

Dakle, Ministarstvo prosvjete uvijek se, pa i u ovome, vodi jasnim principom: ako uradimo sve što je do nas, onda imamo pravo da i od drugih očekujemo isto to. Mi zaista dajemo maksimum, a onda i ljudi koji sarađuju sa nama čine to isto. I tako zajedno, vjerujem, stvaramo novu vrijednost, koju, sa omanjim ili prosječnim zalaganjem nikad ne bismo stvorili.

VN: Koliko je vremena trebalo da se nastava iz učionica izmjesti na televizijske ekrane? Šta je u realizaciji ovog posla bilo najteže organizovati?

ŠEHOVIĆ: Volio bih, ne zbog sebe već zbog tima ljudi kome pripadam, da istaknem šta je sve pokretanje ovog projekta uključivalo, i prije organizacije samih snimanja. Naime, odmah nakon što smo donijeli odluku o zatvaranju vaspitno-obrazovnih ustanova, a koja je očigledno bila opravdana, sjeli smo i sačinili plan djelovanja na sastanku sa svim ključnim obrazovnim institucijama.

Prvi korak koji je valjalo prevazići bio je obezbjeđivanje nekoliko Tv kanala, a što je podrazumijevalo opsežne razgovore sa TV operatorima, Agencijom za elektronske komunikacije, RDC, te naravno menadžmentom RTCG i MNE sport kanala, na kojima se emituju lekcije.

Naredni korak koji nas je čekao bila je priprema vizuelnog identiteta Projekta, a potom naravno i tehnički najzahtjevniji dio: kontaktiranje nastavnika i dogovori, te organizacija snimanja. Pritom, naglašavam sljedeće: bilo koja marketinška i produkciona agencija kojoj smo se obratili za pomoć oko dizajna, snimanja i opreme, stavila nam je, bez ikakvog razmišljanja, na raspolaganje najveći dio kapaciteta. Da nije tako, mi sad ne bismo govorili o tom projektu.

Naravno, sasvim posebna priča je pravljenje rasporeda emitovanja za svaki dan, što je takođe obiman i odgovoran posao.

VN: Rezultat je bio…

ŠEHOVIĆ: Rezultat svega je bio da smo za tačno šest dana imali: vizuelni identitet, sajt, Youtube kanal, tri TV kanala sa nacionalnom pokrivenošću na kojima se emituju stotine predavanja, i naravno preko stotinu nastavnika koji su se u samo nekoliko dana organizovali i počeli da snimaju. Što znači da je svaki korak bio izuzetno zahtjevan i realizovan u rekordnim rokovima.

Ti rekordni rokovi, koje smo jurili da djeca ne bi ostala ni dan duže bez nastave, značili su da je možda katkad napravljen i neki tehnički propust, ali ne nauštrb suštinskog kvaliteta novog koncepta, što je uostalom i najvažnije. Za šest dana osmisliti i realizovati ovako zahtjevan projekat, zaista jeste podvig. Ali ne moj, niti bilo čiji pojedinačno, već svih ljudi sa kojima sam imao i privilegiju i čast da ovim povodom sarađujem.

VN: Kako su reagovali nastavnici, tim prije što nije jednostavno stati pred kamere ni pojedinima koji su, po prirodi posla, prisutni na javnoj sceni? Da li postoji razmišljanje o nekoj vrsti stimulansa za nastavnike koji su dio ovog velikog projekta učenja na daljinu?

ŠEHOVIĆ: Gledate ih svakog dana, i možete se uvjeriti da su reagovali upravo onako kako smo i mislili da hoće, profesionalno i odgovorno, jednom riječju ljudski. Svi oni, od kojih najveći dio nikad nije stao pred kameru, a kamoli bio u ulozi i nastavnika i glumca po sat vremena i više, zaslužuju aplauz i ogromno poštovanje, jer je očigledno da je njihova iskrena posvećenost učenicima otjerala strah od kamera.

Da ne govorim o tome da se njihov rad ne ogleda samo u prevazilaženju stresa zbog izlaganja pred kamerom. Ta predavanja je trebalo spremiti, a izlaganja, u mjeri u kojoj su to izuzetno kratki rokovi dozvoljavali, izvježbati. Takođe, vrijeme koje većina ljudi provodi sa porodicama i u kućnom ambijentu, oni provode u pravim ili improvizovanim studijima, pred kamerama ili u stalnim pripremama. I pored svega toga, ispunjavaju obaveze prema đacima i odjeljenjima, kao i više hiljada njihovih kolega svakog dana.

Poštovanje prema nastavnicima koji učestvuju u Projektu je utoliko veće što ni oni, baš kao ni jedna druga osoba ili kompanija koja je učestvovala u pokretanju čitavog procesa, nije tražila naknadu. Dakle, svi oni su, bez izuzetka, uzeli učešće iz čistog altruizma, i to im niko ne može poreći. Što sa druge strane ne znači da Ministarstvo prosvjete, i Vlada u cjelini, ne treba da nađu adekvatan način da im se zahvale na pokazanoj ogromnoj dobroj volji, posebno onima koji su prepoznajući važnost aktuelnog trenutka i sopstvenu ulogu u njemu, stali pred kamere, pritom zadržavši i druge redovne radne obaveze koje i svi drugi nastavnici imaju. Oni, koji su, dakle, bez ikakvog interesa stali pred kamere i izložili se sudu javnosti, pa i one nedobronamjerne, niti jednom jedinom riječju nikakav stimulans nijesu tražili, a jesu ga itekako zaslužili. Zato ću predložiti Vladi da ih nagradi, na način koji je primjeren ambijentu i trenutnim mogućnostima.

Svi đaci moraju biti ravnopravni

VN: Organizovali ste i nastavu na albanskom jeziku. Da li su sada inicijativom UčiDoma obuhvaćeni svi učenici u Crnoj Gori?

ŠEHOVIĆ: Upravo kako bi nastava došla skoro do svakog djeteta, mi se pri koncipiranju projekta #UčiDoma nijesmo zadržali samo na elektronskim platformama, koje, izvjesno, nijesu dostupne svoj djeci. Odlučili smo se i za nastavu putem malih ekrana.

Ipak, ni tu se nijesmo zadržali. Kako je kanale na kojima se emituje ovaj sadržaj imao samo dio operatora, imali smo razgovore u vezi sa “otvaranjem” tih kanala kod sva tri operatora, kako bi svako dijete i svako domaćinstvo, nezavisno od toga čije usluge koristi, moglo da prati nastavu.

I dodatno, porazumijeva se da je školama naloženo da, ukoliko dijete nema mogućnosti ni na jedan od dva pomenuta načina prati nastavu, škola ima obavezu da mu na neki drugi način obezbjeđuje materijal, što škole, prema informacijama koje imam, upravo i čine. Riječju, kad je obrazovanje u pitanju, svi moraju biti ravnopravni i niko ne smije ostati na margini.

Zatim smo i dio nastave proširili na albanski jezik, koji se emituje na dvije lokalne TV stanice i RTCG2. Drugim riječima, mislili smo zaista na svako dijete.

Naravno, stalno ističem da mi u Ministarstvu prosvjete apsolutno nijesmo zarobljeni sopstvenim stavovima. Svaki dalji konstruktivan predlog je više nego dobrodošao, a mi ćemo se, kao i do sada, potruditi da sve čujemo i ono korisno usvojimo.

Za svaku našu inicijativu, kucali smo na otvorena vrata

VN: Nedavno ste izjavili da ste nastavom na daljinu đacima obezbijedili i zdravlje i znanje i da ćemo iz ove situacije izazvane epidemijom virusa korona svi izvući mnoge korisne pouke i promijeniti mnoge negativne obrasce ponašanja. Šta je sve korona izbacila na površinu? Kakve pouke možemo da izvučemo i kao pojedinci i kao društvo?

ŠEHOVIĆ: Što se konktretno prosvjete tiče, ova teška situacija koja nas okružuje je na površinu izbacila odlične stvari, uvela nas je u svijet promjena, i to ne toliko svijeta oko nas, koliko nas samih i uobičajenog načina razmišljanja. Dakle, kako to nerijetko biva, pozitivne promjene često su podstaknute vanrednim dešavanjima, a to pravilo se potvrdilo i kod nas. I tu ne mislim samo na uvođenje korisnog sistema učenja na daljinu, već i na potpuno drugačiji javni diskurs, koji nas usmjerava ka nekoj vrsti društvenog konsenzusa.

Za svaku inicijativu koju smo uputili, na čelu sa onima koje su otišle ka medijima, kucali smo na otvorena vrata. Za svaki zahtjev u vezi sa tehnikom, opremom, advertajzingom i dr. koje smo imali prilikom pokretanja Projekta, dočekani smo samo sa pitanjem: “Za kad vam je potrebno?”. Imali smo ogromnu podršku javnosti i u našem apelu da “čuva svoje nastavnike, ljude koji i u ovim uslovima obrazuju djecu, tako što im neće “loviti” lapsuse, već cijeniti sve što čine i podržati ih u tome. Tako se, uostalom, gradi sjutrašnji odnos djece prema istim tim nastavnicima i drugim ljudima uopšte.

Djeca oponašaju odrasle. A sada, u tom talasu poštovanja jednih za druge, uključujući nastavnike, imaju šta i da oponašaju. E to je ta promjena ambijenta o kojoj sam govorio. Uostalom, suština svakog unapređenja uvijek je bila upravo promjena, a suština inteligencije je, između ostalog, sposobnost prilagođavanja tim promjenama.