Skandalozne odluke Mitrovićevog ministarstva: Ne znamo kakav vazduh udišemo ni kakvu vodu pijemo

Kako je Pobjedi kazala dugogodišnja šefica Radne grupe za poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene Ivana Vojinović presedan je to što je Ministarstvo ekologije obustavilo realizaciju Programa monitoringa životne sredine, tako da građani Crne Gore, po prvi put u posljednje dvije decenije, ne znaju kakav vazduh udišu, kakvu vodu piju, koji je kvalitet riječne, jezerske i morske vode u kojoj se kupaju, da li ima radioaktivnih kontaminenata u hrani, vodi i građevinskom materijalu, kakvo je stanje morskog ekosistema, postoje li štetne i opasne materije u zemljištu, koliko i koje vrste otpada su generisane, koji lokaliteti su najizloženiji buci iz životne sredine koja je, iako „nevidljivi“, drugi po redu uzročnik oboljenja koja potiču iz životne sredine, kakvo je stanje biljnog i životinjskog svijeta, koje hemikalije su uvezene u našu državu i sl.

“Ovo je veliki problem jer je sprovođenje programa monitoringa osnovni zadatak u politici životne sredine jedne države, pa i Crne Gore. Rezultati monitoringa čine osnovu za ocjenu ukupnog stanja i kvaliteta životne sredine, davanje preporuka u planiranju ove politike, kao i za izradu godišnje informacije o stanju životne sredine. Izrada pomenutog dokumenta proizilazi iz Ustavom i zakonima definisanih obaveza za to nadležnih organa, a posebno na osnovu prava javnosti da bude blagovremeno informisana o stanju životne sredine”, objašnjava Vojinović.

Paradoksalno, kako ističe, je da je Program monitoringa životne sredine za 2021. godinu usvojen uz godinu zakašnjenja sredinom decembra 2021, i to samo za kvalitet vazduha, uz kompletno ignorisanje ostalih podjednako važnih segmenata kao što su: biodiverzitet, morski ekosistem, voda, buka, radioaktivnost, otpad, hemikalije, klimatske promjene…

“Postavlja se pitanje kako je zamišljeno da se taj mikro program monitoringa retroaktivno sprovede. Program monitoringa za 2022. godinu nije ni usvojen. Ovim je, poslije niza godina truda na sistematskom građenju ove politike, prekinut kontinuitet u vremenskim serijama i ozbiljno dovedeno u pitanje donošenje ispravnih politika koje se baziraju na podacima iz monitoringa, a da ne pominjem pitanje međunarodnog ugleda usljed prekida izvještavanja Evropskoj agenciji za životnu sredinu”, tvrdi Vojinović.

Kako dalje navodi primjetna je i distanca koju su nadležni organi napravili u komunikaciji sa civilnim društvom koje, shodno EU propisima prenesenim u naše zakonodavstvo, ima pravo na učešće u procesu donošenja odluka u oblasti životne sredine. I to je naročito bilo primjetno kod gorućih pitanja kao što su eksploatacija nafte i gasa, degradacija zaštićenih područja prirode itd.

“U svim oblastima nije bilo pomaka osim finalizacije projekata koji su započeti prije više od pet godina”, kaže Vojinović misleći na nastavak mapiranja staništa i vrsta u sklopu uspostavljanja Natura 2000 mreže i proglašenje tri zaštićena morska područja (Katič, Platamuni i Stari Ulcinj), za koja su prije nekoliko godina završena terenska istraživanja, a za neke čak i napisani prijedlozi odluke o proglašenju koji su sačekali novu administraciju, te su tokom 2021. godine ovi procesi samo administrativno zaokruženi.

“Takođe, nastavljen je projekat sa Svjetskom bankom koji se realizuje još od 2014. godine, te dovršene remedijacije jalovišta „Gradac“ i deponije pepela i šljake „Maljevac“, koje su već u godini izbijanja korona krize bile privedene kraju, kao i izvoz grita iz Bijele koji je dugo trajao u odnosu na planirani rok završetka radova koji je izvođač trebalo da ispuni”, ističe Vojinović.

Poglavlje 27 – nazadovanje 

Kada je u pitanju vođenje poglavlja 27 po prvi put je, po riječima Vojinović, u godišnjem Izvještaju za Crnu Goru, Evropska komisija ocijenila nazadovanje.

“Čak je i Koalicija 27, neformalna mreža nevladinih organizacija, ukazala da je jedan od važnih problema i nefunkcionisanje Radne grupe za poglavlje 27, čime je izgubljena i koordinacija između resora. Za državu koja ima aspiraciju da postane punopravna članica EU, i to prva naredna, nedopustivo je što je pokazana neposvećenost u ispunjavanju završnih mjerila za poglavlje 27, a time i najvažnijeg spoljno-političkog prioriteta, a to je članstvo u EU”, naglasila je Vojinović.

Podsjećamo da je raniji saziv Radne grupe uložio ogroman trud u ispunjavanju zahtjeva Evropske komisije, što je i krajem 2018. godine rezultiralo otvaranjem poglavlja 27.

“Samostalno smo, uz podršku EK, izradili akcioni plan za ispunjavanje završnih mjerila, koji je važeća strateška mapa puta sa preciziranim aktivnostima koje Crna Gora treba da realizuje da bi ispunila sve obaveze do kraja pregovaračkog procesa u ovom poglavlju”, kaže Vojinović navodeći da su imali stalnu komunikaciju sa Briselom po raznim osnovama i nekoliko video-konferencija sa EK dok aktuelna radna grupa za 14 mjeseci nije održala nijednu.

“Sve ovo govori o nesnalaženju nove administracije u zahtjevnim procesima pregovora sa EU. Primjer kratkovidog pristupa je i kalkulacija finansijskog tereta ispunjavanja obaveza iz poglavlja 27. Umjesto da računica obuhvati rok do kojeg smo procijenili ispunjavanje najtežih djelova pravne tekovine, i formalno to i zatražili od EK u pregovaračkoj poziciji na osnovu koje je otvoreno poglavlje 27, a to je 2035. godina, krajem decembra iz resornog ministarstva je izašao dokument u kojem je projekcija izvršena samo do 2025. godine. Ovaj rok od svega tri godine daje izuzetno malo osnova za strateško planiranje u ovom poglavlju, a na kojem EK ne samo da insistira, nego ga i formalno zahtijeva od država kandidata”, naglašava sagovornica.

Vojinović, međutim, ističe da nacionalna strategija upravljanja kvalitetom vazduha za period 2021-2029. kao važan dio završnih mjerila, nije donijeta.

“Nedonošenje dokumenta koji je bio pripremljen za javnu raspravu još u decembru 2020. godine ukazuje na međusektorsku nekoordinaciju u odlazećoj vladi oko budućih pravaca dekarbonizacije ekonomije, a samim tim i pokazanu nespremnost da se ispune zahtjevi EU”, objašnjava Vojinović.

Ona se nada da će prioriteti nove vlade biti dovođenje stanja životne sredine u Crnoj Gori na nivo evropskih standarda i njeno vraćanje u globalne trendove kojima dominiraju zelena agenda, borba protiv klimatskih promjena, dekarbonizacija, zaustavljanje gubitka biodiverziteta i sl.

Otpad

“Mora se uspostaviti hijerarhija upravljanja otpadom, te ubrzati realizacija projekata izgradnje infrastrukture za tretman i upravljanje otpadom, kao i sanacije nesanitarnih odlagališta. Potreban je nastavak izgradnje kanalizacione mreže i postrojenja za tretman otpadnih voda i unaprijeđenja sistema vodosnabdijevanja. Posebnu pažnju treba posvetiti mjerama smanjenja uticaja zagađenja vazduha na javno zdravlje, što je jedan od gorućih izazova ne samo regiona, već i država EU. Fokus moraju biti najpogođeniji gradovi: Pljevlja, Podgorica, Nikšić i Bijelo Polje”,  kazala je Vojinović dodajući da je dalja posvećenost nužna i u pogledu uspostavljanja Natura 2000 mreže, kao i efikasnog sprovođenja mjera očuvanja i upravljanja zaštićenim područjima.

“Potrebno je revitalizovati zagađene vodotokove, započeti i završiti sanaciju bazena crvenog mulja i deponije čvrstog otpada u okviru KAP-a, stvoriti osnov za implementaciju Evropskog sistema trgovine emisijama gasova sa efektom staklene bašte (EU ETS) kroz saradnju sa operaterima iz oblasti energetike, vazduhoplovstva i sl”, poručuje Vojinović.

Isto tako, po njenim riječima, treba ubrzati izradu nacionalnog energetskog i klimatskog plana, jer će njegova sadržina opredijeliti uspjeh uključivanja Crne Gore u razvojne trendove.

“Hitno mora započeti ekološka rekonstrukcija Termoelektrane Pljevlja, kojom će to postrojenje biti prilagođeno zahtjevima zakonodavstva EU u pogledu emisija zagađujućih materija i sprovođenja najbolje raspoloživih tehnika. Termoelektrana je potrebna Crnoj Gori još određeno vrijeme, dok finalna mapa dekarbonizacije i sa njom povezana tzv. pravedna tranzicija ne bude skicirana za region Zapadnog Balkana i čitavu Evropu”, tvrdi Vojinović.

Za Ulcinjsku solanu, po njenim riječima, isto tako nije ništa urađeno izuzev utvrđivanja vlasništva nad prostorom.

“Izostali su infrastrukturni radovi na sanaciji nasipa, bentova i pumpi. Opština Ulcinj nije donijela plan upravljanja prostorom Solane, pa upravljanje nije ni započeto”, istakla je Vojinović.

Kao što je to propustila i prethodna vlada, ni aktuelna, uprkos obećanjima, nije započela, a kamoli privela kraju transformaciju Javnog preduzeća za nacionalne parkove.

“Nasuprot tome, trenutno imamo preduzeće koje je više nego ikada opterećeno problemima i dubiozama, u finansijskom, kadrovskom i tehničkom smislu. Postavlja se pitanje na koji način isto funkcioniše, jer nijesu donijeti godišnji programi upravljanja za pet nacionalnih parkova”, ističe Vojinović.

Konačno, kako dodaje, u odnosu na zagađenje rijeke Tare koje je nastalo kao rezultat izgradnje auto-puta, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je još u decembru 2020. obustavilo dvogodišnji mjesečni monitoring faune dna, koji su implementirali univerzitetski profesori.

“U pitanju je aktivnost koja je krajem 2018. godine proistekla iz preporuke misije UNESCO i IUCN-a. Cilj monitoringa je bio procjena i praćenje nizvodnog uticaja prelaska auto-puta preko rijeke, kvalitativna i kvantitativna analiza zoobentosa faune dna rijeke u nizvodnom kanjonskom dijelu i njen odgovor na promjene u životnoj sredini, kao i predlaganje konzervacionih mjera zaštite faune. Ovim potezom ne samo da je iskazana neozbiljnost prema preporuci UNESCO i IUCN-a, već i država u momentu završetka radova nema potpunu sliku o promjenama u ekosistemu, trendu i dinamici njegovog oporavka, kao i dodatni prijedlog mjera za poboljšanje stanja slatkovodnog ekosistema rijeke Tare”, izričita je Vojinović.

Ni u oblasti upravljanja otpadom, po njenim riječima, nijesu zabilježeni rezultati.

“Resorno ministarstvo nije donijelo novi zakon o upravljanju otpadom, kao ni državni plan upravljanja otpadom za period 2022-2027. godina. U ovom momentu su zvanično popisana čak 334 neuređena odlagališta otpada na teritoriji Crne Gore od 13.812 kilometara kvadratnih, od čega se mnoga nalaze pored puteva, na obalama rijeka (posebno Lima) i sl. Ovo je direktna posljedica nemarnog odnosa prema prostoru, kao i izostanka adekvatne infrastrukture za tretman i odlaganje otpada. Trenutno se oko 49 odsto otpada odlaže na sanitarnim deponijama u Podgorici i Baru, dok se gotovo 20 odsto nalazi na privremenim deponijama na sjeveru države”, tvrdi Vojinović dodajući da ukupna količina komunalnog otpada pripremljenog za ponovnu upotrebu ili reciklažu iznosi oko 11 odsto od ukupne količine sakupljenog komunalnog otpada, što je daleko od cilja od 50 odsto koji Crna Gora najkasnije do 2030. godine mora da ispuni.

“I ove podatke treba uzeti sa rezervom jer se u dvije najveće crnogorske opštine, nakon Podgorice, u Nikšiću i Bijelom Polju, ne vrši mjerenje otpada, već se radi procjena količina”, kaže Vojinović dodajući na kraju da treba uložiti dodatne napore u narednom periodu u strateškom planiranju i investiranju u infrastrukturu za selektivno odlaganje otpada, kako bi se implementirala Nacionalna strategija upravljanja otpadom do 2030, kao i spriječilo dalje nelegalno odlaganje otpada i odlaganje na privremenim deponijama koje treba zatvoriti i sanirati.

U oblasti životne sredine za 14 mjeseci nije donijet nijedan zakon ni strategija

Ministarstvo zaduženo za politiku životne sredine tokom 14 mjeseci, po riječima Vojinović, nije donijelo nijedan zakon iz ove oblasti, iako je bilo u obavezi shodno Programu rada Vlade, koji je samo pripremilo.

“Crna Gora u ovom momentu nema važeće nacionalne strategije u oblasti vazduha, biodiverziteta, dezertifikacije, državni plan upravljanja otpadom i sl. Donijet je ograničeni broj podzakonskih akata, čak ni svi planirani. Usvojen je revidovani namjeravani nacionalni doprinos u oblasti klimatskih promjena, koji je procijenjen na 35 odsto smanjenja emisija gasova s efektom staklene bašte do 2030. godine, što je od strane EK ocijenjeno kao neambiciozan i nedovoljan doprinos Crne Gore globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena”, kazala je Vojinović.

Poređenja radi, samo u periodu decembar 2018 – decembar 2019, tadašnja administracija donijela je 10 zakona, tri strategije i oko 50 podzakonskih akata.

Biće potreban dvostruki trud da se nadoknadi propušteno

Vojinović smatra da je dosta vremena izgubljeno, tako da se ubuduće mora uložiti dvostruki trud da se nadoknadi propušteno.

“U međuvremenu je u regionu došlo do pomaka u ovoj oblasti, time što je Srbija otvorila klaster u kojem se nalazi poglavlje 27 i pokrenula ambiciozne inicijative vezane za zelenu agendu, Sjeverna Makedonija takođe pokreće projekte usmjerene ka EU, što znači da naša država može da izgubi momentum koji je dugo vremena držala kao regionalni lider generalno u integracijama, a i u ovom poglavlju”, tvrdi Vojinović.

U kontekstu energetike Vojinović skreće pažnju na donošenje jednog očigledno zaboravljenog zakona od strane Ministarstva ekologije, a koji je još u decembru 2020. godine bio spreman za usvajanje, sa pozitivnim mišljenjem EK i sprovedenom javnom raspravom.

“U pitanju je zakon o zaštiti od jonizujućeg zračenja, radijacionoj i nuklearnoj sigurnosti i bezbjednosti, koji je prenio 11 EU direktiva i standarde Međunarodne agencije za atomsku energiju. Iako je Crna Gora nenuklearna država, posebno je važan ovaj zakon u kontekstu sve glasnijih inicijativa, čak i u okruženju, da se usljed energetske krize i potrebe pronalaska izbalansiranog energetskog miksa razmotri izgradnja nuklearnih elektrana zasnovanih na fuziji, u procesu globalne dekarbonizacije i potrage za novim izvorima čiste energije”, poručuje Vojinović.