Video
Povod za razgovor je veliki jubilej 80 godina od 13-julskog ustanka, prvog u porobljenoj Evropi, koji je zapalio slobodarske vatre, posebno na balkanskim prostorima.
U kakvom ambijentu Crna Gora dočekuje ovaj veliki jubilej?
HODŽIĆ: Nakon pobjede na parlamentarnim izborima „Koalicija za budućnost Crne Gore” ponaša se kao da je „Koalicija za Crnu Goru bez budućnosti”. Ujedinjena strahom od povratka DPS-a i mržnjom prema Đukanoviću zaboravila je na sve što je obećala da uradi „da nam svima bude bolje” i svom snagom bacila se na razdržavljenje Crne Gore i rastur od vojske, policije, zdravstva, diplomatije, kulture, prosvjete do udara na tradicionalno dobre međunacionalne i međuvjerske odnose do jačanja klerofašizma, četništva i fašističkog djelovanja dojučerašnjih opozicionara, onih koji bi da Crnu Goru uvedu u „Srpski svet” ili da nestane. Ovih dana su im usta puna antifašizma, čak su organizovali i „proslavu” Trinaestog jula ali, bez antifašista. To s podlim naumom da bace sjenku na našu proslavu Trinaestog jula u Virpazaru.
Nova vlast insistira na pomirenju. Vidite li u postupcima aktuelne većine iskrenu želju za prevazilaženjem podjela?
HODŽIĆ: Kao ta njihova priča o Trinaestom julu i antifašizmu lažno je i njihovo zalaganje za pomirenjem i prevazilaženjem podjela. Veličati saradnike okupatora, falsifikovati istorijske činjenice o NOB-u ne vodi pomirenju. Za premijera Krivokapića četnici jesu njegovi, ali nijesu naši. Za saradnike okupatora i izdajnike svoga naroda, u Crnoj Gori nikad nije bilo razumijevanja pa ga ne može biti ni sada. Rodoljublje, slobodarstvo i nacionalni ponos održali su Crnu Goru i učinili da bude “svjetionik koji postoji dok svijetli, i svijetli dok postoji”. Zbog grehova svojih predaka, njihovi potomci nijesu ispaštali, naprotiv, bili su “ravnopravniji od ravnopravnih”.
Imali smo prilike da vidimo premijera kako se poklanja poginulima koji su tokom Drugog svjetskog rata sarađivali sa okupatorom, objašnjavajući to takođe “pomirenjem” , jer su sve to “naši”. Vaš komentar?
HODŽIĆ: Rukoljub Krivokapić je, očigledno, preosjetljiv na četničko stradanje i pogibije, moleći se za njihove duše, možda pusti i suze, ali je ravnodušan na hiljade pobijenih crnogorskih Muslimana, žena i djece stradalih od koljača Pavla Đurišića. Uostalom, njega ne uzimaju za ozbiljno ni ovi koji su ga doveli na premijersku funkciju. Oni će ga, siguran sam, smijeniti. Više je razloga za to od Mandićevih, Medojevićevih, Abazovićevih, pa i Kneževićevih ambicija da zauzemu njegovo mjesto, uvjereni i da su zaslužniji i pametniji od njega. Drugo, sve mu manje vjeruju kao i on njima koje sve manje sluša. Eto, nije potpisao ni temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom… I treće, muka im je od toga kako se šarlataniše naslađujući i zabavljajući njihove političke protivnike. Po onoj narodnoj s kim si, takav si.
Kakav je odnos nove vlasti prema organizaciji na čijem ste čelu? Devetog maja, za Dan pobjede, prvi put predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore nije bio član državne delegacije koja je na Spomenik na Gorici položila vijenac…Kako gledate na tu činjenicu, dok se premijer klanja saradnicima okupatora i istovremeno zaklinje u antifašizam, evropsku Crnu Goru…?
HODŽIĆ: SUBNOR i antifašisti Crne Gore je najpatriotskija i najmoralnija organizacija na društvenoj i političkoj sceni Crne Gore, duboko utemeljena na slobodarskoj tradiciji Crne Gore, na tekovinama NOB-e i civilizacijskim vrijednostima savremenog svijeta, uživamo veliki ugled i u Jugoslaviji i u Evropi. Naravno, posebno u Crnoj Gori. Izuzetno smo poštovani, dobitnici smo najvišeg državnog odlikovanja sve dok su na vlast došli ovi “novi”. Mlađani Bečić, čim je zasio na mjesto predsjednika Skupštine, pružio je ruku drugoj boračkoj organizaciji (skorojevićkoj) koja ne poštuje ni himnu ni državu, a nas je izbrisao iz protokola. Nijesmo pozvani ni na uručivanje Trinaestojulske nagrade i njihove “proslave” Trinaestoga jula. Budžetska sredstva koja su nam dodjeljivana podijelili su na nas, organizaciju dobrovoljaca na dubrovačko ratište i SUBNOR.
Crna Gora je bila prepoznata po stabilnosti, po poštovanju različitosti, multikonfesionalnosti i multietičnosti. Kakva je naša zemlja danas?
HODŽIĆ: Uz sve što se radi Crna Gora se uspješno brani i odbraniće se, prije svega zahvaljujući odnosu manjinskih naroda prema svojoj državi što može služiti za primjer svakome, zatim, odnosu većinskog, crnogorskog naroda prema njima.
Koliko naši mladi znaju o najznačajnijim datumima i događajima u crnogorskoj istoriji? Da li je u tom dijelu zatajio obrazovni sistem? Što možemo očekivati ubuduće ako na čelu četiri resora, među kojima je i prosvjeta, ostane Vesna Bratić, koja je sebe deklarisala kao “ženu četnika”?
HODŽIĆ: Redovno organizujemo kviz takmičenje srednjoškolaca na temu crnogorske i istorije NOB na kojima učestvuje hiljade mladića i djevojaka, zadivljujući nas poznavanjem istorijskih događaja i činjenica. Organizujemo i brojne tribine i akademije, svojevrsnu “dopunsku nastavu” da bi mladim ljudima približili gradivo kojeg nema u udžbenicima. Do sada je istorija adekvatno bila prisutna u nastavi, a ako se bude pitala “četvororučica” Vesna Bratić, učiće o Nemanjićima, Prvom srpskom ustanku, Draži Mihailoviću, ali ne i o značajnim ličnostima i događajima crnogorske istorije. A imamo se čime ponositi od Tuđemila, Vučjega dola, Grahovca, pretvaranja olovnih slova Obodske štamparije u puščana zrna za odbranu slobode do Trinaestoga jula, Save, Ljuba, Četvrte crnogorske za koju je Tito rekao da vrijedi četiri druge brigade. Ako se ona bude pitala uvešće se i vjeronauka u nastavu. Da nam djecu podijele. Siguran sam da će joj to ostati pusti snovi. Crna Gora je najjača kad je to najpotrebnije.
Zbog usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici Crna Gora je konstantno na meti Srbije, njenih zvaničnika, intelektualaca, medija. Kako objašnjavate toliko količinu bijesa prema Crnoj Gori, dok se usvajanje takvog dokumenta na Kosovu, recimo, samo ovlaš spominje?
Preporučeno
HODŽIĆ: Napadi na Crnu Goru su konstanta srpske, odnosno, velikosrpske politike koja bi da Crnu Goru svede na okrug, lišenu njene državnosti, nacionalnog identiteta, posebnosti i prava da odlučuje o svojoj sudbini. To što Crna Gora priznaje genocide-za njih je čin izdaje. Svejedno što će i sami (morati) priznati
