Potomcima Stankovim, kao ni dijelu mještana, na um nije padalo da je neko mogao i da pomisli da prisvoji privatnu imovinu ustupljenu za opšte dobro seljana dok se prošle godine nije dogodio presedan koji razotkriva pozadinu svih dosadašnjih nelegalnih upisa seoskih bogomolja i pripadajućih grobalja i konačnu namjeru Srpske pravoslavne crkve, a to je – raspolaganje grobljima.

Ne čekajući planirane opasne amandmanske izmjene Zakona o državnoj imovini o statusu grobalja – od kojih je Vlada ipak odustala nakon upozorenja organizacije STEGA, NVU „Komunica NG“ i Udruženja pravnika – Mitropolija je još prošle godine počela da izdaje „potvrde“ saglasnosti ko može da se sahrani na lokalnom groblju u Kosiću sagrađenom prije 100 godina.

Natpis na krstu ispred novoizgrađene crkve na groblju u Kosiću (FOTO: Stevo Vasiljević)

Svjedoči o tome dokument Mitropolije i Crkvene opštine sa potpisom paroha danilovgradskog protojereja Željka Ćalića kojim, zaobilazeći mještane, daje odobrenje da se neko može sahraniti na groblju u Kosiću.

U dokumentu izdatom 7. juna 2024. godine, Ćalić potvrđuje pečatom i potpisom da je Mitropolija „saglasna da na groblju Kosić, katastarska parcela 775 Ko Kosić, u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske po posjedovnom listu 414, gosp. Z. P. izgradi grobno mjesto…“

KO SE PITA: Mitropolija daje saglasnost ko može da dobije grobno mjesto

Obrazlaže se da on ima nesporno pravo na grobno mjesto kod Crkve Časnog krsta u Kosiću, jer je sagradio kuću na imovini babe koja je rodom iz ovog mjesta. Na osnovu saglasnosti, počela je izgradnja grobnog mjesta, a potom stopirana zbog revolta mještana.

Osim konfliktne situacije da se bilo ko mimo dozvole lokalnih bratstava može sahranjivati na njihovom groblju, datum izdavanja dokumenta svjedoči da je SPC još prošle godine počela da preuzima javno-pravna ovlašćenja i da zavodi svoja pravila, što se direktno kosi i sa članom 58 Ustava Crne Gore, kao i članom 16 Zakona o državnoj imovini kojim se precizira pravni režim korišćenja dobra u opštoj upotrebi.

Grobno mjesto iskopano uz “saglasnost” na katastarskoj parce li u “vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske” (FOTO: Stevo Vasiljević)

Pravila su se znala…

Prema riječima Branislava Pavićevića, kojem je Stanko Begović bio đed po majci, od 1926. godine, kada je groblje sagrađeno, i tada precizirano ko i pod kojim uslovima može da ga koristi, do danas ta pravila, shodno običajima, nijesu mijenjana.

– Do te godine mještani Kosića sahranjivani su na groblju u Jelenku, koji se nalazi na drugoj obali. Povod da to bude promijenjeno je nemili događaj koji se zbio prilikom jedne sahrane, kada se zbog nabujale Zete prevrnula povorka čamaca koja je pokojnika prevozila na lijevu obalu i umalo je došlo do još veće tragedije. Tada je moj đed odlučio da selu da parcelu, kako se više ne bi ponovio sličan rizik i neko izgubio život prilikom ispraćaja pokojnika – priča Pavićević.

NIŠTA PROTIV CRKVE, ALI SE MORA ZNATI RED: Branislav Pavićević (FOTO: Stevo Vasiljević)

Kako kaže, učešće u gradnji groblja tada su uzela bratstva iz Kosića. Bilo je, navodi sagovornik, nuđeno i Jelušićima i Lakićima, ali oni u početku nijesu bili zainteresovani. Potom su, kako kaže, tražili odobrenje, ali tada je već raspodjela prostora i parcela bila okončana.

Sve do pokušaja MCP da se pita…

– Imate situaciju da crkva prvo prisvoji zemlju koju je moj đed opredijelio da na njoj bude izgrađeno groblje, a potom je i to malo, nego se sad crkva pita ko će moći da se sahrani – kaže ogorčeno Pavićević.

Pojašnjava da je i on sam, budući da je sa Slapa, iako ima imanje u Kosiću, pisao svojevremeno mjesnom odboru zaduženom za groblje zahtjev da mu odobre da izgradi grobnicu.

– Tada su članovi odbora pocijepali moj zahtjev i rekli mi da kao Stankov unuk, poslije svega što je on učinio za selo, nema potrebe da tražim odobrenje – kazao je Pavićević.

Ko se pita i u čije ime

Naš sagovornik ističe da nema ništa protiv bilo čije vjere, crkve niti vjernika, ali da stvari ne mogu niti smiju da se odvijaju ovako.

– Na ovom groblju je, na osnovu inicijative MCP i tada većinskog raspoloženja mještana 2007. godine sagrađena crkva. Kada je koju godinu kasnije neko sa crkve ukrao dio bakarnog krova, podsjetiću da sam uz podršku Opštine doprinio da se to sanira. Prije sanacije tražili smo upravo dozvolu Mitropolije da to uradimo. Sa druge strane, ispada da MCP nikoga ništa ne pita, već prisvaja i ono što nije njeno – kaže Pavićević.

Meandar rijeke Zeta, iza groblja, na kojem se prevrnula povorka čamaca (FOTO: Stevo Vasiljević)

Naglasio je da će zajedno sa mještanima insistirati da se utvrdi kako je i na koji način groblje promijenilo vlasnika, odnosno upisano na Mitropoliju u okviru SPC.

– Podsjetiću da je valjda u ovoj zemlji crkva odvojena od države. E pa, crkva ima svoje ustrojstvo, obilježja, parohije i tu se niko ne miješa. Ali ovo nije crkvena imovina, pa se ne može otimati zemlja i nečija zadužbina – kategoričan je Pavićević.

Slučaj Kosić, kao svojevrsni presedan, dodatno ogoljava troipodecenijsku strategiju SPC da seoska i bratstvenička groblja širom države alhemijom činovnika u katastru i uz ćutanje institucija zaduženih da čuvaju i štite državnu imovinu upiše u svoje listove nepokretnosti.

Do sada, makar dokumentovano, niti u jednom slučaju, a da je poznat javnosti, crkva nije pretendovala da određuje ko će moći da se sahranjuje.

Scenario odgođen

Takav budući scenario, koji je u Kosiću debelo uranio, trebalo je da omoguće sporni amandmani Nove srpske demokratije kojim se mijenja pravni status grobalja i na mala vrata omogućava da ona postanu privatna, a time i vjerska svojina, umjesto kao do sada opšte dobro koje štiti Ustav i zakon.

Premijer Milojko Spajić je nakon više javnih apela organizacije STEGA, NVU „Komunica NG“ i Udruženja pravnika saopštio da će Vlada povući sporni amandman koji je bila uvrstila u tekst zakona.

PRIJE STO GODINA DAO ZEMLJU DA SE SAGRADI GROBLJE: Spomenik na grobnici Stanka Begovića (FOTO: Stevo Vasiljević)

– U želji da doprinesemo postizanju najboljeg rješenja ovo pitanje biće uređeno kroz poseban zakon o grobljima. Resorno ministarstvo poslaće poziv svim zainteresovanim stranama i formirati radnu grupu koja će izraditi zakon do kraja godine – najavio je Spajić.

Nije pojasnio na koji način će ovako važno pitanje biti rješavano kroz zakon o grobljima, iako je jasno da taj akt ne može da uređuje svojinsko-pravne odnose niti pitanje pravnog statusa dobara u opštoj upotrebi.

Podsjetimo, od sredine januara organizacije STEGA, NVU „Komunica – Ne damo groblja“ i Udruženje pravnika upozoravali su i tražili od Spajića i Vlade da preduprijede dalekosežne posljedice amandmana uvrštenih u tekst izmjena i dopuna Zakona o državnoj imovini, kojima se mijenja postojeći pravni status grobalja.

Predstavnici ovih organizacija poručili su da bi, osim što bi takve izmjene zakona legalizovale sve dosadašnje protivpravne upise SPC na grobljima širom Crne Gore, sprovedene uz glasno ćutanje državnih i lokalnih institucija, neminovno proizvele tenzije i generisale novu liniju podjela u već ionako politički nestabilnom društvu.

KRSTOVI I PETOKRAKE NA JEDNOM MJESTU: Spomenik na porodičnoj grobnici Vida Begovića (FOTO: Stevo Vasiljević)

Čuvari Ljubinog groba

Groblje u Kosiću broji 108 grobnih mjesta, dominanto bratstava Brajović, Begović, Jovović, Filipović…

Pod krstovima, petokrakama ili spomenicima bez ikakvih vjerskih ili ideoloških obilježja počivaju kosti predaka današnjih mještana.

Bez razlike, bez obzira na ideologije, stare i nove podjele.

ORUŽJEM BRANIO LJUBIN GROB: Natpis i slika na porodičnoj grobnici Jakše S. Brajovića, oca junaka sa Sutjeske

Na groblju je i spomenik Stanka Begovića, podignut 1959. godine, čiji je sin Lale poginuo u bici na Sutjesci. Na groblju je sahranjen i narodni heroj Radisav Bako Jugović, kao i više učesnika bitaka NOR-a i nosilaca spomenice. Najviše, upravo sa Sutjeske, uključujući i one koji su oružjem branili Ljubin grob, poput nosioca partizanske spomenice Božidara Brajovića i puškomitraljesca Vlajka Jakšinog Brajovića.