Video
Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova razmatralo je primjedbe i žalbe stanovništva koje su se odnosile na crkvena lica i stanja u manastirima.
Tako je u nakon pisma Jovana Milovanova Tripkovića iz Donje Morače, od 25. aprila 1907. godine naredilo istragu i tražilo da o rezultatima obavijeste Ministarstvo.
Tripković navodi da Ministarstvo svojim dopisom hoće da obavijesti “o žalosnom stanju Manastira Moračkoga, svete slavne zadužbine Nemanjića”.
“Došo sam uoči uskrsa ove godine sa nekoliko društva đe sam našao narod i ujedno zatražio po običaju u nastojatelja da nam ustupi jednu kuću da konačimo. Odgovorio je eto vam ona sobetina i pokazao prstom… Pođemo i nađemo đubre u istoj, od njegove stoke, u kojoj nemaše ni svijeće, a smrad od istog đubreta izagnao nas je, te smo pod vedrim nebom noćili. Tu je bila oko stotinu duša”, piše Tripković.
U obraćanju, pita “slavno Ministarstvo” je li pravo da nastojatelj zaplijeni svaku kuću u okviru Manastira, da u njima drži životinje, i to sve u u objektima koje je narod gradio.
“Je li pravo da se u Manastiru drži do blizu stotina ovaca i koza, desetoro govedi, konja i mnogo druge pernate životinje, pa sa ovolikim ogromnim brojem da zapremi toliko kuća, a na nesrećni narod ni glavu da okrene? Je li razlog da ova živa uspomena nekadašnje slave i veličine sprske i Ćaba crnogorska zarasta u đubretu i bunjacima, te od teškog zaudara, a u portu se ući ne može”.
“Je li razlog da se životinja spraća u bostan do samog oltara ove svete kuće đe počivaju kosti umrlih sveštenika i nastojatelja i drugih pobožnih hrišćana, koji su plaćali za mjesto crkvi po 32 krune samo da se tu ukopaju… A preko svega toga, je li žalosno i grozno da jadni narod kod toliko manastirskih kuća strada i pod vedrim nebom noćiva i da se nikome ne mili doći kod ove crkve ni da se pričesti, izuzimajući bližnje”, piše Jovan Tripković.
On piše Ministarstvu da narod ostane nepričešćen, jer nemaju gdje da prenoće kad dođu u Manastir.
“Umjesto što bi trebalo da se narod privlači crkvi, tijem se upravo nemilosrdno goni od iste. Ovo dostavljam što me boli, jer je i grob moga đeda pokojnog Nikodina, služitelja ove crkve, na vratima tora ovčeg u bostanu pod oltarom. Za gornje navode tvrdim da su istiniti. A za više uvjerenja želio bi da izvolite izaslati naročitu komisiju koja bi vas uvjerila o istinitosti mojih dokaza”.
Jovan Milovanov Tripković, Donja Morača, 25. aprila 1907. godine.
Ministarstvo: Konsistorija da sprovede istragu
Nakon pisma Jovana Tripkovića, uslijedio je sljedeći odgovor: “Visoko prečasnoj Konsistoriji Cetinje,
Ministarstvo je dobilo jednu žalbu protiv nastojatelja Manastira Morača…
Preporučeno
Neka Konsistorija sprovede strogu istragu o ovim žalbenim navodima i o rezultatima obavijesti ovo Ministarstvo”.
