Video
Na tribini su učestvovali profesori Univerziteta Crne Gore – prof. dr Rade Šarović, prof. dr Danilo Mrdak, prof. dr Milena Tadić i doc. dr Duško Vujačić, kao i gost iz Srbije, prof. dr Ivan Samardžić sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Moderator tribine bio je novinar Srdan Kosović, predsjednik Alumni asocijacije UCG.
Prof. dr Milena Tadić, sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da je pitanje otpadnih voda jedan od ekoloških prioriteta Crne Gore, te da implementacija ovakvih projekata mora biti realizovana.
Sa industrijalizacijom i urbanizacijom raste zagađenost voda, mijenja se njihov hemijski sastav čime se dalje urušava status zaštite životne sredine, a posljedično raste rizik po ljudsko zdravlje. Jedino rješenje je izgradnja sistema za prečišćavanje. Ovakva postrojenja su inače najvažniji ekološki infrastrukturni projekti. Zemlja kao što je Crna Gora implementacijom ovog projekta dobiće održiv sistem, zaštiti životnu sredinu i riješiti pitanje javnog zdravlja. Da ne govorimo o tome da se i same otpadne vode mogu tretirati i kao resurs. Njihovim prečišćavanjme, dobijamo vodu koju možemo nanovo koristiti i za poljoprivredne i za industrijske svrhe, kazala je prof. Tadić. Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, naglasio je da problem otpadnih voda nije riješen ni u velikim gradovima regiona, poput Beograda i Novog Sada, i da uvijek postoje dileme oko izbora lokacije.
Nikada ne postoji idealna lokacija. Uvijek će nekom smetati ovakva postrojenja. Probem u društvu je što zagađujemo vodu, a ne činimo ništa da je prečistimo. Ove i prošle godine i Srbija i Crna Gora susrele su se sa hroničnim nedostatkom čiste vode za piće u ljetnjoj sezoni. Imamo, dakle, manjak vode i moramo da sačuvamo ono što imamo. Po mom mišljenju, civilizacijski je iskorak za mnoga mjesta na Balkanu da imaju pogon za prečišćavanje otpadnih voda. Beograd nema riješeno pitanje pogona za prečišćavanje otpadnih voda, a upravo je on najveći zagađivač Dunava. Kod nas to nije riješeno ni u Novom Sadu. Niš ima postrojenje koje nije adekvatno, kao i Kragujevac. Dobar primjer kod nas je recimo Kruševac čije je 80 odsto teritorije povezano na kolektore koji sprovode otpadnu vodu do centralnog postrojenja, kazao je prof. Samardžić dodajući da je važno da sve zainteresovane strane učestvuju u rješavanju ovog pitanja i posebno da akademska zajednica da svoje mišljenje kakko bi se što adekvatnije odogovorilo na sve nejasnoće lokalnog stanovništva.
Prof. dr Rade Šarović, sa Filozofskog fakulteta UCG, ocijenio je da je riječ o rijetko pozitivnoj investiciji u Crnoj Gori koja ne ugrožava zelene površine, ali da se zbog društvenih i političkih okolnosti prema projektu razvija skepsa.
“Teško istorijsko nasljeđe, ekonomske nepravde i devastacija prostora formirali su otpor prema svemu što dolazi od vlasti. Ključni problem je kolizija između naučnih saznanja i populizma, gdje se bira otpor umjesto činjenica. Nedostatak ekološke edukacije u društvu čini da uvijek trpe ovakvi, ključni projekti”, kazao je Šarović.
Prof. dr Danilo Mrdak, sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, ocijenio je da je cijela tema često istrgnuta iz stručnog konteksta i svedena na političko prepucavanje.
“Ne postoji univerzalno rješenje za lokaciju. Ovo je civilizacijski iskorak koji treba da realizujemo zbog nas, a ne samo zbog Evropske unije. Po mom mišljenju, najsvetije pravo na svijetu je pravo građanina zdravu životnu sredinu. Kada je to obezbijeđeno, onda možemo govoriti o svemu ostalom”, poručio je Mrdak.
Doc. dr Duško Vujačić, sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG, ukazao je da problem nije ograničen samo na Podgoricu.
“Otpadne vode koje postojeći kolektor ne uspijeva da obradi završavaju u Morači, zatim u Skadarskom jezeru i Jadranskom moru. Ovo nije samo problem Podgorice, već i dobrog dijela Crne Gore. Veći problem od finansijske bio bi ekološka katastrofa ukoliko se ovaj projekat ne realizuje”, naglasio je Vujačić.
Stručnjaci su se saglasili da je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici nasušna potreba, kao i da je riječ o projektu koji mora biti posmatran kao civilizacijski iskorak, a ne politička tema. Jedinstvena poruka sa tribine je da je pravo na zdravu životnu sredinu osnovno ljudsko pravo, te da se pitanje tretmana otpadnih voda mora rješavati odmah, u interesu građana, javnog zdravlja i budućih generacija.
Preporučeno
Na kraju tribine zaključeno je da je potrebno imati razumijevanja i za zabrinutost građana Botuna, jer ona ne dolazi niotkuda, te da upravo zbog toga treba uložiti dodatne napore u edukaciju i otvorenu komunikaciju, kako bi se javnosti na jasan način približile sve činjenice i koristi koje projekat donosi.
