“Mađarska je 11. marta proglasila vanredno stanje i tog dana sam kupio kartu za let do Podgorice u subotu, 14. marta. Međutim, u toku dana stigao nam je mail od Ministarstva vanjskih poslova Mađarske sa preporukom da ostanemo, jer se virus najlakše prenosi putovanjima”, kaže Tomić za Standard.
Zbog zatvaranja granica Crne Gore i Mađarske komercijalni letovi bili su blokirani. Vlada Crne Gore je 16. marta poslala avion za svoje državljanine, međutim Andrija je ipak ostao.
“Odlučio sam da poštujem preporuke države čiji sam gost i da ostanem. Mislim da nisam pogriješio, jer smo dobili i sva neophodna uvjerenja od Mađarske da će naš boravak ovdje dodatno olakšati. A sa druge strane, dolaskom u Crnu Goru potencijalno bih ugrozio zdravlje drugih ljudi”, kaže crnogorski student.

Andrija kaže da se u Budimpešti sprovode drugačije mjere nego u Crnoj Gori, ali smatra da se građani generalno pridržavaju svih uputstava.
“Do skoro su svi restorani, kafići i slični objekti bili otvoreni do 15h. Međutim, sada su otvorene samo prodavnice i apoteke, a starijima od 65 godina je dozvoljeno da trguju u periodu od 9-12h”, kaže Andrija.
Kada je proglašeno vanredno stanje svi fakulteti su zatvoreni i predavanja su nastavila da se odvijaju online.
“Studentima su i ranije bili na raspolaganju tri sajta na kojima se dijeli sadržaj, pored njih koristimo i neke od platformi koje je Univerzitet obezbijedio tokom ovog perioda. Za sada sam zadovoljan, vidjećemo kako će izgledati ispitini rok “, objašnjava Andrija.
Iako, kako naš sagovornik kaže, vrijeme provodi radeći domaće zadatke, ostatak vremena ispunjava učeći njemački jezik. Slobodno vrijeme koristi i za trening ali i da pogleda filmove sa Netflixa.
Andrije ne krije da strah postoji, ali da se više boji za zdravlje porodice.
“Čujem se sa porodicom svakog dana putem video poziva. Znam da bi mi mnogo lakše bilo da sam ja u Crnoj Gori, ali situacija je takva da je ovo najbolja opcija”, kaže on i dodaje da na fakultetu ima još naših studenata.
“Rekao bih zapravo da je većina i ostala u Mađarskoj. Tu je i moj cimer Lazar, koji takođe studira na istom smjeru kao i ja, tako da nam sve ovo lakše pada zato što smo tu zajedno”, objašnjava Andrija.
Naš sagovornik kaže da se svi drže zajedno, da su tu jedni za druge.
“Ja sam nedavno slavio rođendan, a oni su se potrudili da me iznenade i obraduju.Živjeti daleko od svoje porodice i svoje zemlje nikada nije lako, međutim to su naše odluke. Vjerovatno bi mi sada najviše prijalo da sam kući, ali mislim da je ovo najbolja opcija”, dodaje Andrija i nada se da ova situacija neće dugo trajati, i da će ljeto provesti u Crnoj Gori.
Preporučeno
Dejana Đukić














