Ovo je drugi nastavak istraživačkog serijala Standarda o šumarskoj mafiji, u kojem kroz konkretne slučajeve pokazujemo kako je, prema dokumentaciji, otpremnicama i nalazima kontrola, pod formom pomoći za ogrjev iz državnih šuma izvlačena tehnička građa i drvo za dalju preradu.

Novi slučaj vodi do Berana i imena Milića Golubovića, inžinjera iz beranske Uprave za šume i brata bivšeg predsjednika Opštine Berane Vuke Golubovića. Prema dokumentaciji u koju je Standard imao uvid, na ime Milića Golubovića, njegove supruge i njegovog sina izdate su otpremnice za ukupno više od 50 kubika drveta, i to kao navodno ogrjevno drvo za potrebe stanovništva u ruralnim područjima.

Međutim, ono što ovaj slučaj čini posebno spornim jeste sumnja da tih više od 50 kubika nije završilo kao ogrjev za domaćinstvo, već na stovarištu, odnosno pilani u Beranama, radi dalje obrade.

Dakle, pod formom drveta za sopstvene potrebe, prema dokumentaciji koju objavljujemo i informacijama do kojih je došao Standard, iz državne šume izvučeni su trupci i građa koji nijesu služili za ogrjev, već za preradu.

Odobrenje za taj posao dobio je od direktora Uprave za šume Miloša Rajkovića, koji je potpisao rješenje i njegovog koordinatora za Berane Danka Popovića, ujedno i pomoćnika direktora Rajkovića.

OTPREMNICE NA IME MILIĆA, SUPRUGE I SINA

Standard objavljuje otpremnice koje glase na Milića Golubovića, njegovu suprugu i njegovog sina. Zbir količina iz tih dokumenata pokazuje da je porodica po tom osnovu dobila više od 50 kubika drveta.

Već sama ta količina otvara ozbiljno pitanje zakonitosti, jer je raniji Zakon o šumama propisivao da se stanovnicima sa prebivalištem u ruralnim područjima može davati drvo iz državnih šuma za sopstvene potrebe do 10 metara kubnih po domaćinstvu.

Dakle, zakon nije govorio o 10 kubika po članu porodice, već o 10 kubika po domaćinstvu.

Ako su Milić Golubović, njegova supruga i sin na osnovu više otpremnica dobili više od 50 kubika, onda se nameće sumnja da je zakonski limit višestruko probijen. To je prvi nivo spornosti u ovom slučaju.

Drugi, još teži, jeste pitanje stvarne namjene tog drveta.

Jer, prema informacijama Standarda, tih više od 50 kubika navodnog ogrjevnog drveta završilo je na jednom stovarištu, odnosno pilani u Beranama, radi dalje obrade. To znači da nije korišćeno za ono za šta je formalno bilo odobreno i da potiče iz zloupotrebe službenog položaja.

OTOVIĆ POTVRDIO DA JE DAO IZJAVU U ODT-U: “MI SMO ŠUMARI SAMO PIONI”

Posebnu težinu ovom slučaju daje izjava šumara Mihaila Otovića, koji je Standardu potvrdio da je povodom cijele stvari dao izjavu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama.

Na pitanje da li zna za slučaj Milića Golubovića koji je sa porodicom dobio 50 kubika ogrjeva, a zapravo trupce, Otović je odgovorio da je sa tim upoznat, ali i da šumari u takvim poslovima nijesu oni koji odlučuju.

 “Mi smo šumari samo pioni. Kako se kome hoće trese se na nas… Sve ja to razumijem, ali ono što mi pretpostavljeni narede ja to uradim”, naveo je Otović.

U istoj izjavi on dodatno opisuje atmosferu pritiska u kojoj rade terenski službenici, poručujući da za neposlušnost slijedi gubitak posla i da radnici pod ugovorom nemaju prostor da odbiju naređenja.

“Ukratko – ćuti i trpi… za neću ideš kući, za ne mogu isto tako”, rekao je Otović.

Takva izjava je izuzetno važna, jer prvi put iz samog sistema dolazi potvrda ne samo da se slučaj istražuje pred tužilaštvom, već i da su poslovi u šumarstvu, prema riječima jednog od aktera, funkcionisali po principu naređenja odozgo i izvršenja odozdo.

JELOVICA, ODJELJENJE 61A, A NA OTPREMNICI FALI RJEŠENJE

Prema dokumentaciji, cijeli posao je odrađen Jelovici, odjeljenje 61a gdje su označena navodna drva za ogrjev.

Dodatnu sumnju izaziva činjenica da na otpremnici nedostaje rješenje, odnosno poziv na rješenje i njegov broj. To nije puki administrativni propust, već jedan od ključnih elemenata za provjeru zakonitosti cijelog posla.

Jer bez jasnog pozivanja na rješenje kojim je sječa odobrena, bez njegovog broja i osnova, ne može se lako utvrditi na osnovu čega je drvo uopšte dobijeno, u kom obimu i pod kojim uslovima.

Upravo takvi nedostaci u dokumentaciji dodatno učvršćuju sumnju da je mehanizam koji je trebalo da služi za ogrjev stanovništvu korišćen za nešto sasvim drugo.

GOLUBOVIĆ UZEO GRAĐU U ŠUMI U KOJOJ JE VRŠIO DOZNAKU

Ovaj slučaj dodatno opterećuje i činjenica da su, prema informacijama Standarda, Milić Golubović i njegova porodica dobili građu u šumi Jelovici u kojoj je upravo on vršio doznaku.

Ako se potvrdi da je lice koje je imalo službenu ulogu u označavanju stabala ili poslovima vezanim za sječu istovremeno bilo i korisnik drveta iz iste šume, to otvara ozbiljno pitanje sukoba interesa, zloupotrebe službenog položaja i mogućeg namještanja posla unutar sistema koji je već pod sumnjom zbog više nepravilnosti.

Drugim riječima, ne radi se samo o tome da je uzeta prevelika količina drveta, već i o tome ko je drvo dobio, iz koje šume, pod kojim osnovom i u kakvoj vezi je bio sa tim poslom.

KAKO JE SLUČAJ OTKRIVEN

Prema informacijama Standarda, slučaj je otkriven kada su predstavnici Ministarstva, u saradnji sa Poreskom upravom, kontrolisali više pilana na sjeveru Crne Gore.

Tokom tih kontrola pronađene su i pomenute otpremnice, koje su, prema saznanjima Standarda, poslužile kao jedan od dokaza nezakonite sječe šume i nezakonitog prometa drveta.

Slučaj nije otvoren na osnovu prijave korisnika, niti kroz redovnu internu kontrolu sistema, već tako što su dokumenta pronađena na mjestu gdje navodno ogrjevno drvo uopšte nije smjelo da završi, na pilani i stovarištu za dalju obradu.

ODGOVOR ODT-A ODNOSI SE NA 27 PITANJA O VIŠE SLUČAJEVA

Osnovno državno tužilaštvo u Beranama dostavilo je Standardu odgovor povodom seta od 27 pitanja koja su se odnosila na više slučajeva mogućih zloupotreba u šumarstvu na području Berana, a ne isključivo na slučaj porodice Golubović.

U tom odgovoru ODT Berane navodi da je formiran predmet protiv M.R., D.P. i S.O. zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, pustošenje šuma i oštećenje životne sredine. Tužilaštvo je saopštilo i da je postupak u toku, da je za potpuno i objektivno utvrđivanje činjeničnog stanja neophodno sprovesti uviđaj na licu mjesta uz angažovanje vještaka šumarske struke, ali da to još nije bilo moguće zbog nepovoljnih vremenskih uslova. Takođe su naveli da se, u saradnji sa Upravom policije, prikupljaju obavještenja od lica na koja su izdata rješenja i pribavlja dokumentacija radi provjere rješenja i otpremnica, kao i da li se ista odnose na podnosioce zahtjeva.

BEZ ODGOVORA MILIĆA GOLUBOVIĆA

Standard je više puta pozivao i slao poruke Miliću Goluboviću tražeći komentar u vezi sa ovim slučajem, ali se nije javljao.

Njegovo ćutanje, međutim, ne umanjuje težinu dokumentacije. Naprotiv.

Jer kada se saberu otpremnice na ime članova porodice, ukupna količina od preko 50 kubika, zakonsko ograničenje od 10 kubika po domaćinstvu, činjenica da je drvo završilo na pilani radi dalje obrade, nedostatak poziva na rješenje i broj rješenja na otpremnici, te okolnost da je riječ o šumi u kojoj je vršena doznaka, dobija se slika sistema koji je, po svemu sudeći, bio podešen tako da privilegovanima omogući ono što običnim građanima nije bilo dostupno.

A kada jedan od šumara koji je učestvovao u otpremi kaže da su “šumari samo pioni” i da rade ono što im pretpostavljeni narede, onda slučaj Golubović prestaje da bude samo priča o jednoj porodici i nekoliko otpremnica. Tada postaje svjedočanstvo o načinu na koji je, prema sumnjama i dostupnoj dokumentaciji, funkcionisao cio mehanizam.

SISTEM ZA OGRJEV PRETVOREN U MEHANIZAM ZA IZVLAČENJE GRAĐE

Slučaj Milića Golubovića pokazuje mogući model zloupotrebe koji je jednostavan, ali efikasan. Drvo se na papiru vodi kao ogrjev za stanovništvo u ruralnim područjima, zakonska ograničenja se zaobilaze kroz više članova iste porodice, a onda takvo drvo završava na stovarištu ili pilani, gdje dobija sasvim drugu namjenu i vrijednost.

Poslije slučaja u kojem su se, kako je Standard već objavio, i mrtvi pojavljivali na spiskovima za sječu, novi dokumenti ukazuju na drugi model iste šeme – “drvo za sopstvene potrebe” dobijaju ljudi povezani sa sistemom, količine višestruko prelaze zakonski maksimum, a navodni ogrjev završava na preradi.

Zato se u slučaju Golubović više ne postavlja samo pitanje da li je zakon prekršen. Pitanje je koliko je ovakvih slučajeva bilo, ko ih je sve omogućavao i kolika je šteta nanijeta crnogorskim šumama dok je sistem formalno tvrdio da pomaže stanovništvu.

Podsjećamo da je prema navodima očevidaca lica koja su bila na pilanama sa ovom građom vrijednost jednog naloga oko 1.000 eura. Iz dokumentacije u koji je Standard imao uvid proizilazi da za veliki broj naloga ne postoji dokaz o uplati nikakve naknade u Budžetu Crne Gore.

Posebno valja naglasiti da se na sjeveru Crne Gore barata sa cifrom izdatih i do 10.000 naloga, prema čemu ispada da je u tom slučaju razmjera pljačke najmanje 10 miliona eura. Standard će ipak takve procjene ostaviti istražiteljima u rad.