Ovo je treći nastavak istraživačkog serijala Standarda o šumarskoj mafiji, u kojem kroz dokumentaciju, otpremnice i odgovore institucija pokazujemo kako je sistem koji je morao da štiti državne šume, prema sumnjama i dokazima sa terena, korišćen za privilegovane.

Novi slučaj vodi u Rožaje i do Alena Kalača, tadašnjeg šefa Područne jedinice Uprave za šume.

Prema dokumentaciji u koju je Standard imao uvid, Kalač je sam sebe predložio direktoru Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Milošu Rajkoviću da mu se dodijeli rješenje za sječu drveta, nakon čega je Rajković to rješenje i potpisao.

Ključni dokaz u ovom slučaju je otpremnica broj 6860, izdata na obrascu Uprave za šume za državne šume. Na tom dokumentu piše da je riječ o šest trupaca, ukupne zapremine 5,60 metara kubnih.

Dakle, nije riječ o ogrjevu za domaćinstvo, već o trupcima, odnosno tehničkom drvetu. A korisnik tog drveta nije bio bilo ko, već tadašnji šef Područne jedinice Uprave za šume u Rožajama, čovjek iz samog sistema koji je morao da kontroliše zakonitost raspolaganja državnom šumom.

OTPREMNICA OTVARA KLJUČNO PITANJE

Na otpremnici se jasno vidi da je kao vrsta proizvoda upisano – trupci. To znači da se ne radi o klasičnom drvetu za ogrjev, već o robi veće vrijednosti, odnosno o tehničkom drvetu podobnom za dalju upotrebu i preradu.

Zato se nameće ključno pitanje, kako je tadašnji šef Područne jedinice Uprave za šume mogao biti korisnik takvog drveta, i to kroz obrazac koji nosi naziv „za potrebe stanovništva u ruralnim područjima“? Ako je taj obrazac namijenjen pomoći stanovništvu, kako se među korisnicima našao čovjek koji je bio dio aparata koji o toj pomoći odlučuje?

Upravo tu ovaj slučaj izlazi iz okvira pukog administrativnog propusta i ulazi u zonu ozbiljne sumnje na zloupotrebu položaja i sukob interesa.

SAM SEBE PREDLOŽIO, RAJKOVIĆ POTPISAO

Prema informacijama do kojih je došao Standard, Kalač nije bio tek pasivni korisnik, već je sam sebe predložio za dodjelu drveta. Nakon toga je, prema dokumentaciji, tadašnji direktor Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Miloš Rajković takav prijedlog prihvatio i potpisao rješenje.

Ako je lice iz samog sistema sebi obezbijedilo trupce iz državne šume, a nadređeni to formalno odobrio, onda se opravdano postavlja sumnja da su procedure služile kao pokriće, a ne kao kontrola.

ODGOVOR ODT ROŽAJE

Posebnu težinu ovom slučaju daje odgovor Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama, dostavljen podnosiocima krivične prijave.U tom aktu ODT Rožaje navodi da je povodom krivične prijave od 29. januara 2026. godine, podnesene protiv Miloša Rajkovića, Alena Kalača, Danka Popovića i Rifata Kalača, ocijenilo da navodi iz prijave prevazilaze okvir običnog pojedinačnog predmeta.

Tužilaštvo navodi da iz krivične prijave proizlazi sumnja da su prijavljena djela izvršena na organizovan način, od strane navedenih lica, zbog čega je predmet dostavljen Specijalnom državnom tužilaštvu.

U dopisu se izričito navodi i da se prijava upućuje na moguće postojanje krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije, koje je u nadležnosti SDT-a.

Dakle, rožajsko tužilaštvo nije odbacilo prijavu niti je saopštilo da nema elemenata krivičnog djela. Naprotiv, predmet je ustupljen SDT-u upravo zato što je ocijenjeno da postoje elementi koji zahtijevaju ozbiljniji nivo tužilačkog postupanja.

ISTRAŽNI POMAK ILI NOVO ODUGOVLAČENJE

Ipak, upravo ovdje treba otvoriti i drugo pitanje – da li je prosljeđivanje predmeta SDT-u zaista korak ka rasvjetljavanju afere ili samo novo prebacivanje odgovornosti i kupovina vremena? Jer javnost je i u drugim predmetima iz ove afere već slušala da je postupak u toku i da institucije rade svoj dio posla, dok odgovori na ključna pitanja izostaju.

Zato i u slučaju Alena Kalača treba jasno reći,  samo prosljeđivanje predmeta Specijalnom državnom tužilaštvu neće značiti mnogo ako iza toga ne uslijede konkretne radnje, provjera dokumentacije, saslušanja i utvrđivanje ko je, po kom osnovu i sa kojim pravom dodjeljivao trupce ljudima iz samog sistema.

U suprotnom, i ovaj odgovor može ostati samo institucionalna forma iza koje se skriva odugovlačenje.

OTPREMNICA 6860 RUŠI SVAKI POKUŠAJ RELATIVIZACIJE

Otpremnica broj 6860 važna je jer ruši svaki eventualni pokušaj da se cijeli slučaj predstavi kao sitnica.

Na njoj nije upisano nekoliko metara lošeg ogrjevnog drveta, već šest trupaca ukupne količine 5,60 kubika. To znači da je tadašnji šef Područne jedinice Uprave za šume bio korisnik tehničkog drveta, odnosno robe koja ima sasvim drugu vrijednost i namjenu od ogrjeva.

Zbog toga se ovdje više ne govori o pomoći stanovništvu, nego o mogućem korišćenju službenog položaja za ličnu korist.

KALAČ BEZ ODGOVORA

Standard je više puta pokušao da dobije komentar Alena Kalača, ali bez uspjeha. Pozivali smo ga više puta, ali je bio nedostupan, dok mu je telefon stalno bio isključen.

Ćutanje, međutim, ne umanjuje težinu dokumentacije.

Jer kada postoji otpremnica na njegovo ime, kada ona pokazuje da su mu izdata šest trupaca ukupne količine 5,60 kubika, kada je riječ o čovjeku koji je u tom trenutku bio šef Područne jedinice Uprave za šume, i kada ODT Rožaje predmet prosljeđuje SDT-u zbog elemenata organizovanog djelovanja, onda ovaj slučaj više nije stvar privatnog objašnjenja, već pitanje od javnog interesa.

JOŠ JEDAN MODEL ISTE ŠEME

Poslije slučaja u kojem su se i mrtvi pojavljivali na spiskovima za sječu, te slučaja u kojem je navodni ogrjev završavao na pilani, slučaj Alena Kalača pokazuje još jedan mogući model iste šeme – da ljudi iz samog šumarskog sistema budu i predlagači i korisnici državnog drveta.

Zato se ovdje više ne postavlja samo pitanje da li je Alen Kalač dobio 5,6 kubika drveta.

Pitanje je mnogo ozbiljnije. Koliko je još bilo ovakvih slučajeva, ko ih je sve odobravao i koliko je državne šume završilo u privatnim rukama pod pečatom službenih papira.