Video
Skupština Crne Gore nije samo odložila primjenu Zakona o šumama već i reform za koju je dobila novac od međunardnih finansijskih institucija. Odložila je prekid sa sistemom koji je crnogorske šume pretvorio u prostor interesa, koncesija, naloga, sporne dokumentacije i političke zaštite.
Formalno, riječ je o dopuni zakona. Suštinski, riječ je o političkoj odluci da se ključ od šuma još godinu ostavi u rukama sistema koji je trebalo razvlastiti.
PRODUŽENJE ŽIVOTA STAROM SISTEMU
Zakon o šumama usvojen je još 2024. godine. Njegova suština bila je da se konačno napusti stari model gazdovanja šumama i da se poslovi prenesu na novo privredno društvo koje bi trebalo da preuzme upravljanje, kontrolu i operativne poslove u šumarstvu, ali novo preduzeće nije zaživjelo.
Nije bilo spremno 2025, pa ni 2026. godine. A sada se, novim odlaganjem, priča pomjera do 2027.
Ako je država za dvije godine bila nesposobna da registruje preduzeće i pripremi reformu, onda je to poraz Vlade. Ako nije htjela da ga pripremi, onda je to dokaz da je sistem zarobljen. U oba slučaja, posljedice plaćaju šume.
JOKOVIĆ KAO KLJUČNO PITANJE: ČIME DRŽI U ŠACI OSTATАK VLASTI?
U ovoj priči više nije dovoljno pitati zašto reforma kasni. Mnogo važnije pitanje je – kako je moguće da je ministar poljoprivrede Vladimir Joković politički preživio ovakav debakl?
Kako je moguće da resor na čijem je čelu nije pripremio sprovođenje zakona, da preduzeće nije osposobljeno, da se sektor raspada pod teretom krivičnih prijava i optužbi, a da parlamentarna većina umjesto odgovornosti isporuči još godinu istog sistema?
Zato se mora postaviti pitanje koje vlast uporno izbjegava – čime Joković drži u šaci ostatak parlamentarne većine?
Koja je ucjenjivačka moneta kojom ministar poljoprivrede i SNP obezbjeđuju da PES, NOVA, DNP i manjinske partije u vlasti podignu ruke za rješenje koje ne štiti šume, nego produžava rok sistemu protiv kojeg se gomilaju sumnje?
Da li je riječ o pukoj koalicionoj trgovini? O strahu od raspada većine? O interesima koncesionara? O političkom miru u Vladi koji je važniji od javnog interesa? Ili o mnogo dubljoj vezi između partijskih struktura, lokalnih moćnika, drvoprerađivača i šumarskog aparata iskazanoj u novčanoj vrijednosti?
POSLANICI VLASTI SU ZNALI ZA ŠTA DIŽU RUKU
Nijedan poslanik vlasti ne može se sakriti iza priče da je glasao za tehničko rješenje. U trenutku glasanja svi su znali šta znači odlaganje Zakona o šumama.
Znali su da novo preduzeće nije formirano i da se nadležnosti vraćaju sistemu koji je već označen kao problematičan. Takođe, znali su da se u javnosti mjesecima govori o šumarskoj mafiji i da se podnose krivične prijave. Upoznati su da se kroz naloge za ogrjev otvarao prostor za zloupotrebe i da je šumarstvo postalo sinonim za haos, sumnje i devastaciju.
I opet su digli ruke.
Standard već mjesecima piše o slučajevima koji pokazuju kako su nalozi za snabdijevanje ruralnog stanovništva ogrjevnim drvetom pretvarani u mehanizam za krađu šuma. Pisali smo o spornim rješenjima, otpremnicama, imenima na spiskovima, krivičnim prijavama i dokumentima koji su završili pred tužilaštvom.
Preporučeno
Dakle, sistem nije samo neefikasan već kompromitovan, a sada mu je produžen rok trajanja voljom parlamentarne većine.
