Piše Jelena Šušanj.

Gospodin (Lazo) Leković je na sebe preuzeo ulogu glasnogovornika Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva. Ne znam je li razlog tome to što je kreator ove politike ili je samo dobrovoljni izvođač radova, i ne namjeravam ulaziti u to.

Za subotnji Dnevnik RTCG rekao je gospodin Leković da su sproveli anketu među svim autorima u osnovnoj školi, ali pošto nije bilo saglasnosti, odlučili su raditi po svojemu. Pa što ne „anketiraše” i autore udžbenika za gimnaziju? Mnogo nas je manje, ne bi to bio zahtjevan posao. Znali su da bi naš stav bio jednoglasan. Znali su da ne bi naišli na odobravanje lukavoga im plana.

OBAVEZE

Reče da je obaveza Zavoda da postupa po zakonu, ali ne reče ko u Zavodu odlučuje po kojem će se zakonu postupati, a koji će zanemariti.

Rekao je za Dnevnik RTCG da je naziv ovoga nastavnog programa za gimnazije promijenjen još 2014. godine. Pitam se zašto nam je onda ZUNS 2017. godine ponudio aneks o produženju ugovora za udžbenike pod naslovom Crnogorski jezik. (Pa i te godine aneks su nam dali u decembru, pošto su rasprodali udžbenike za koje pošto je ugovor bio istekao za tu godinu nijesu imali autorska prava.) Što tada po zakonskoj obavezi na koju se sad pozivaju ne preimenovaše udžbenike?! Ako je obaveza, tad je bila i prilika. Ali znali su da ni tad kao ni sad ne bi imali našu saglasnost. Perfidan im je plan, koji često funkcioniše u našem društvu, da puste da vrijeme odradi svoje: prećutali su autorima izmjene i, ako im je vjerovati, sproveli sve po njihovu mišljenju potrebne procedure da udžbenici odu u štampu, možda ih i odštampali. Za mjesec dana biće u školskim torbama, a autorski protesti i negodovanja zbog ugrožavanja autorskih prava biće za njih kao ova ljetnja kiša, kratkotrajno neprijatno rashlađenje u danima odmora. U tonu gospodina Lekovića ošeća se nervoza što se poput oblaka još ne razmičemo.

Ovo su samo naznake koliko su već puta dosad prekršili ugovor koji su s nama potpisali. U ugovoru između ostaloga piše da će Zavod „štititi moralna prava autora“. Molimo ih već danima da nas čojski zaštite od njih samih, ali se pretvaraju da nas ne čuju. Niko ne spori da su crnogorski, srpski, bosanski i hrvatski srodni jezici, da svi pripadaju jednome štokavskom sistemu, ali to su ipak četiri standarda, četiri jezika koja imaju različite pravopise, različite gramatike. Stoga se nijedan lingvist koji drži do sebe ne bi mogao potpisati ispod naziva predmeta Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Prvo i najvažnije, jer to nije ime jezika, drugo jer to nije jedna književnost, treće jer je to pravopisni nonsens, četvrto jer je to jalovi plod nekih trulih političkih kompromisa, a ne lingvističkih i filoloških rezultata. Promjenom naslova udžbenika stavljaju nam potpis na nešto što ni u ludilu ne bismo potpisali. A za to nemaju ovlašćenje čak ni ako su od nas otkupili autorska prava.

PRAVA

Stoga vas pitam, gospodo iz Zavoda, ako sebi dajete za pravo da bez naše saglasnosti promijenite naslov našega djela, što vas onda sprečava da izvršite izmjene i u ostatku teksta? Đe je, po vašem etičkom, moralnom i pravnom nahođenju, granica vašega kreativnoga ophođenja prema našem tekstu? Ono što vi zovete „tehničkim pitanjem”, za nas je nezakonit i nemoralan čin, ali i očit pokušaj manipulacije. To je udžbenik isključivo crnogorskoga jezika i to nikakva zamagljivanja s naslovnice ne mogu promijeniti.

Nijeste vi, gospodo iz Zavoda, „djelimično izmijenili samo korice udžbenika”, kako pokušavate predstaviti javnosti, nijeste im dali novu boju i druge šare! Promijenili ste im ime, kao da ste Hodžićevu „Davidovu zvijezdu” naslovili „Petokraka” ili Nikolaidisovu „Mađarsku rečenicu” nazvali „Ugrofinski diskurs”. Bili i to bila samo „djelimična izmjena korica”? Jedan krak gore ili dolje, koji jezik manje ili više, rečenica ili čitav niz prosta tehnikalija.

Nije na vama, gospodo, da stavljate tačku na ovaj slučaj na ovakav način. Sud će to učiniti.

Na kraju vas, gospodo izdavači, obavještavam: izričito vam zabranjujem da mi ime na ovim udžbenicima objavite pod bilo kojim drugim nazivom osim onoga koji smo im mi dali, koji su odobrili recenzenti i urednica prije štampe prvoga izdanja i koji im jedino i pripada: Crnogorski jezik.