Jedan od najtransparentnijih ugovora o nabavci vakcina na svijetu – između EU i kompanije CureVac – koji je Evropski parlament trebalo da predstavi javnosti ovog mjeseca, nije sadržao ni cijenu pojedinačne doze, ni rokove isporuke, ni sumu novca isplaćenu unaprijed.
Kampanje masovne vakcinacije u nekim delovima svijeta uveliko traju, ali upravo ta netransparentnost onemogućuje pozivanje na odgovornost i vlada i proizvođača. I ugovori koje je EU sklopila sa kompanijama Fajzer i AstraZeneka i dalje su nedostupni javnosti; time je otežan pokušaj da se utvrdi ko je krivac što ove kompanije neće isporučiti vakcine EU na vrijeme i u dogovorenim količinama.
Prema trenutno dostupnim informacijama, proizvođači vakcine zahtjevali su – i to im je i odobreno – fleksibilne rokove za isporuku, zaštitu patenata i imunitet od odgovornosti ukoliko nešto pođe po zlu. U nekim slučajevima su se čak zemlje obavezale da neće donirati ili preprodavati nabaljene doze što će otežati snabdjevanje siromašnih zemalja vakcinama.
Njujork tajms je ipak otkrio ključne detalje iz ugovora o navaci vakcina.
Vlade su pomogle u razvoju vakcine
Razvoj vakcina je finansijski rizičan, zbog čega malo koja kompanije ulaže u proizvodnju ukoliko nije sigurna da će vakcina biti efikasna. Razvoj vakcina inače upravo zato traje dugo.
Ipak, zbog urgentnosti situacije, ovog puta su vlade – naročito SAD i evropska – apsorbovale taj rizik ulažući novac u razvoj vakcina.
Kompanija Moderna je u razvoju vakcine koristila isključivo tehnologiju koju je razvila američka vlada i primila milijardu dolara u grantovima.
Patenti pripadaju proizvođačima
Uprkos ogromnim ulaganjima poreskih obveznika, proizvođači vakcina uglavnom imaju ekskluzivna prava na patente. To znači da kompanije autonomno odlučuju o obimu i mjestu proizvodnje, ali i cijeni svake doze.
Preporučeno
Bilo je poziva da se proizvođači vakcina liše – makar privremeno – ekskluzivnih prava na patent, ali proizvođači tvrde da su upravo patenti kičma inovacije.














