“Porodice se razlikuju po veličini i statusu. Uža porodica može biti potpuna i nepotpuna. Potpunu porodicu čine roditelji i njihova djeca koji žive zajedno. Nepotpunu porodicu čine djeca koja žive s jednim roditeljem”, navodi se u lekciji o vrstama porodice. U istoj lekciji piše i da „bez obzira na to o kojoj se porodici radi, djetetu treba pružati potrebnu ljubav, pažnju i razumijevanje“.

Pojedini roditelji požalili su se Pobjedi zbog ovakve definicije uže porodice. Negoduju što se djeca na ovaj način etiketiraju i predstavljaju kao manje vrijedna od vršnjaka koji imaju takozvane potpune porodice.

“Šokirala sam se kada sam vidjela ovu lekciju za četvrti razred osnovne škole. Čitala sam i ne mogu da vjerujem šta je napisano u knjizi. Toliko fali empatije. Sada dolazimo u situaciju da roditelji treba da „peglaju“ sporne termine iz udžbenika. Naučila sam svoje dijete da ovo nije dobro predstavljeno u knjizi i da slobodno kaže učiteljici da odbija da porodicu definiše kao nepotpunu. Ta djeca se ne bi lijepo osjećala i stvara se njihovo etiketiranje. Nevjerovatno. Roditelji moraju da prate sve. Sistem treba da nam bude podrška, a ne da mi kontrolišemo šta je ispisano u udžbeniku. Valjda je to bio posao stručnjaka prije nego što se ovo objavi. Problem je što su generacije odrasle na ovoj terminologiji”, kazala je za Pobjedu jedna majka.

Autori udžbenika su Tamara Gazivoda, Aleksandra Jelić, Tamara Milić i Goran Barović. Nacionalni savjet za obrazovanje odobrio je ovaj udžbenički komplet za upotrebu u osnovnoj školi rješenjem broj 16-3570 od 9. jula 2013. godine.

„Jednoroditeljska“, a ne „nepotpuna“

Mr Suzana Milović, diplomirana socijalna radnica i psihoterapeutkinja, kaže za Pobjedu da je važno da udžbenici djeci predstave različite porodične strukture, jer porodice u kojima djeca odrastaju nijesu iste. Termin „nepotpuna porodica“ ipak smatra neadekvatnim, posebno u udžbeniku za djecu četvrtog razreda.

“Kada porodicu u kojoj dijete živi sa jednim roditeljem nazovemo „nepotpunom“, sama riječ može nositi poruku da toj porodici nešto nedostaje da bi bila „prava“ ili „cjelovita“. Dijete taj izraz ne mora razumjeti kao stručnu klasifikaciju porodične strukture, već ga može doživjeti vrlo lično, kao poruku da je njegova porodica manje vrijedna ili manje potpuna od porodice njegovih vršnjaka”, ukazala je Milović.

Suzana Milović

Zato bi, kako kaže, prednost dala terminu „jednoroditeljska porodica“, koji opisuje strukturu porodice bez vrijednosnog određenja.

“Posebno je važno razlikovati strukturu porodice od njenog funkcionisanja. Porodica koju čine jedan roditelj i dijete može biti stabilna, podržavajuća, sigurna i veoma funkcionalna, kao što ni sama činjenica da u porodici postoje oba roditelja ne govori automatski o kvalitetu odnosa u njoj. Dakle, za mene nije sporno da djeca uče da postoje različiti oblici porodice. Naprotiv, smatram da je to potrebno. Sporan je način na koji ih imenujemo”, rekla je Milović.

Jezik u udžbenicima, ističe, ne prenosi samo činjenice, već djeci šalje i poruke o tome šta smatramo uobičajenim, prihvatljivim i vrijednim.

“Zato bi, posebno kada su u pitanju djeca ovog uzrasta, terminologija trebalo da bude precizna, ali istovremeno uključujuća i nestigmatizujuća”, zaključuje ona.

Odgovori u ponedjeljak

Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva kazali su Pobjedi da zbog poslovnih obaveza i sastanaka urednice udžbenika Poznavanje društva za četvrti razred nijesu mogli u petak da proslijede odgovore, te da će kontaktirati i autore udžbenika.

“Tražene odgovore na pitanja oni će pripremiti i možete ih dobiti u ponedjeljak, 28. septembra”, navodi se u odgovoru Zavoda.

Iz Zavoda za školstvo savjetovali su nam da se za postupak pribavljanja rukopisa, recenzije i odobravanja udžbenika obratimo Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, jer je to u njegovoj nadležnosti.

ZUNS

Pobjeda odgovore čeka i od Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.

Pitanja smo uputili i pojedinim osnovnim školama, ali do zaključenja broja odgovore nijesmo dobili. Pitali smo ih da li su dobijale pritužbe roditelja i, ako jesu, kako su reagovale, te da li učiteljice definiciju uže porodice djeci možda predstavljaju drugačije nego što je napisano u udžbeniku.

Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić- Stojanović nedavno je, govoreći u Skupštini Crne Gore o stanju u obrazovnom sistemu, najavila izradu novih udžbenika 2028. godine. Reformom obrazovanja predviđeno je da tokom 2027. godine budu urađeni novi programi. Ministarka je tada kazala da je resor kojim rukovodi uradio određene analize i najavila promjene u sistemu, ocijenivši da je „naš sistem zreo za ozbiljne izmjene planova i programa od osnovnih do srednjih škola i da je neophodno uraditi nove udžbenike“.

Svako deseto dijete

Prema Istraživanju višestrukih pokazatelja (MICS) 2025-2026, koje su Uprava za statistiku i UNICEF objavili ovog mjeseca, samo sa jednim roditeljem u Crnoj Gori živi 10,8 odsto djece mlađe od 18 godina, odnosno svako deseto dijete. Sa oba roditelja živi 88,3 odsto djece.

Djeca mnogo češće žive samo sa majkom nego samo sa ocem: sa majkom 8,5 odsto, a sa ocem 2,3 odsto djece. U većini slučajeva drugi roditelj je živ. Od 8,5 odsto djece koja žive samo sa majkom, njih 6,6 odsto ima oca koji je živ, a 1,9 odsto oca koji je preminuo.

Bez jednog ili oba roditelja ostalo je, prema istraživanju, 2,3 odsto djece.

Udio djece koja žive sa jednim roditeljem raste sa njihovim uzrastom. Među djecom do četiri godine iznosi 4,6 odsto, među djecom od pet do devet godina 8,2 odsto, a među djecom od deset do 14 godina 14,8 odsto, što je gotovo svako sedmo dijete. Među mladima od 15 do 17 godina taj procenat iznosi 16,6, odnosno svaki šesti.

Takvih porodica više je u gradovima nego u ostalim naseljima (11,9 prema 8,8 odsto) i u centralnom regionu nego na sjeveru (12,3 prema 8,1 odsto). Najveće su razlike prema imovinskom stanju: u najsiromašnijih 20 odsto domaćinstava samo sa jednim roditeljem živi 19,4 odsto djece, odnosno svako peto dijete, u srednjem sloju 8,9, a u najbogatijih 20 odsto njih 10,7 odsto.

Ovi podaci pokazuju da definicija iz udžbenika ne opisuje izuzetak, nego iskustvo svakog desetog djeteta u Crnoj Gori. Lekciju o „potpunoj“ i „nepotpunoj“ porodici djeca uče u uzrastu u kojem sa jednim roditeljem živi više od osam odsto djece, a do 14. godine taj udio raste na gotovo svako sedmo dijete. To znači da u učionicama čitaju i djeca o čijim porodicama ona govori.