Osjećaj kada sam svoje dijete prvi put uzela u naručje je neizreciv, kaže za Radio Slobodna Evropa Ksenija iz Podgorice.
Njeno majčinstvo nije počelo u porodilištu. Prolazeći kroz brojne izazove na putu roditeljstva, odlučila se za drugačiji put – usvajanje.“Ono što mi se desilo u srcu, ta emotivna eksplozija, izbrisalo mi je sve dugogodišnje muke – kao što žene na porođaju imaju fizičke bolove, u mom slučaju su bile emocionalno porođajne”.
Sa odlukom o usvajanju se, kaže, nosila dugo.
“Za mene je bilo prirodno da ovim putem postanem majka. Majčinstvo je više od genetike”.
Na dom u Crnoj Gori čeka 94 djece
U posljednjih godinu u Crnoj Gori je usvojeno samo troje djece. Jedno od njih je i Ksenijino.
U Domu za djecu bez roditeljskog staranja “Mladost” u Bijeloj, jedinoj tog tipa u Crnoj Gori gdje trenutno boravi 94 djece, za RSE kažu da mogu sva biti usvojena.
Kako su kazali iz Ministarstva socijalnog staranja i brige o porodici, usvojenje je moguće samo ako su biološki roditelji dali saglasnost, ako su lišeni roditeljskog prava ili ako im se ne zna boravište najmanje šest mjeseci.
Proces usvajanja u Crnoj Gori
Usvajanje je definisano Porodičnim zakonom. Prvi korak je podnošenje zahtjeva Centru za socijalni rad, koji provjerava da li su ispunjeni svi uslovi:
Dijete može biti usvojeno između trećeg mjeseca i 18. godine.
Dijete čiji su roditelji maloljetni ne može biti usvojeno.
Dijete čiji su roditelji nepoznati može se usvojiti tri mjeseca nakon njegovog napuštanja.
Najmanje jedan od usvojitelja mora biti star između 30 i 50 godina.
Razlika između usvojitelja i djeteta ne smije biti veća od 50 niti manja od 18 godina.
Usvojitelji mogu biti bračni parovi, maćeha ili očuh, kao i samci uz saglasnost ministarstva.
Strani državljani mogu usvojiti dijete iz Crne Gore samo ako za njega ne postoji usvojitelj u zemlji gdje je rođeno.
Izazovi usvojitelja
Iako se čini da je tehnička procedura najveći izazov, Ksenija kaže da je čekanje na konačnu odluku institucija emocionalno iscrpljujuće.
“Razumijem da žele najbolje za dijete, ali sistem ne pokazuje dovoljno empatije prema roditeljima u procesu usvajanja. Procedura je dugotrajna i iscrpljujuća, a administracija nesinhronizovana”.
Sistemi nisu međusobno povezani, kaže Ksenija, pa roditelji moraju da obilaze instituciju za institucijom, iscrpljujući se u administrativnim procedurama koje bi trebalo da budu automatizovane.
Sistem, smatra, zanemaruje emocije roditelja, i njihove želje da što prije izgovore djetetovo ime i nazovu ga svojim.
“Najteže je to što dijete još nije ‘vaše’, što vas taj osjećaj boli, ali i plaši”.
U to, sistem u prvom razgovoru usvojiteljima iznosi isključivo mane, izazove i moguće prepreke djeteta, što kako navodi, može da obeshrabri.
“Razumijem da su možda postojali slučajevi u kojima su se kasnije pojavili problemi i da sistem želi izbjeći eventualne optužbe da su zataškali informaciju. Ali trenutak kada prvi put držite svoje dijete i osjetite ga u zagrljaju – briše sve”.
Ukazuje da je sistem rigidan i nefleksibilan u dijelu insistiranja da se pruži šansa biološkoj porodici i spriječi izdvajanje djeteta iz nje.
“Iako je u najčešćem jasno da se oni nikada neće vratiti po dijete – nestali su, ne javljaju se, izgubio im se trag – proces ostaje blokiran jer se njihova saglasnost ‘navodno’ ne može dobiti. Tako se gubi svaki dragocjeni dan u životu djeteta.”
Mnogoj djeci je, smatra, tako uskraćena prilika za dom jer se pravnički sistem, umjesto na zaštitu djeteta, fokusira na zaštitu bioloških roditelja.
Iz Ministarstva socijalnog staranja i brige o porodici nisu odgovorili na upit RSE koliko vremena prođe od momenta kada se podnese zahtjev za usvajanje do kraja procedure.
Ostavljena novorođenčad
A šta se dešava s djecom koja ostaju u bolnicama nakon rođenja?
U Kliničkom centru Crne Gore u posljednjih sedam godina ostavljeno je 12 beba, kaže za RSE Saveta Stanišić, načelnica Odjeljenja neonatologije.
Dodaje da su glavni razlozi napuštanja novorođenčadi teška socijalno-ekonomska situacija, zdravstveni problemi majki i nedostatak podrške porodice.
Procedura u takvim slučajevima je jasna: medicinsko osoblje nastoji da pruži podršku majci, a ako ona ostane pri svojoj odluci, odgovornost preuzima Centar za socijalni rad a majka se otpušta kući.
Stanišić ističe da ta podrška u osjetljivom periodu nakon porođaja ima cilj da poveća šanse da zadrže svoju djecu.
Situacija u drugim crnogorskim bolnicama varira.
U Beranama su u posljednjoj deceniji ostavljene dvije bebe, kazala je za RSE sestra dječjeg boksa Rosa Čantrić.
Bolnica u Kotoru, kako su nam rekli, povremeno ima ovakve slučajeve a proces donošenja odluke da li će dijete biti smješteno u Dom ili hraniteljsku porodicu traje od mjesec do dva.
“Ranije su bebe iz naše ustanove bile smještene u Dječji dom ‘Mladost’ u Bijeloj, dok se sada dodjeljuju hraniteljskim porodicama”, navode iz kotorske bolnice.
U Crnoj Gori, pored usvajanja, postoji i hraniteljstvo, kao privremeno rješenje. Hraniteljska porodica pruža djetetu njegu, brigu, obrazovanje a država im pokriva te troškove.
Nekoliko slučajeva ostavljenih beba bilo je i na Cetinju, gdje su nam kazali da između ostalog i policija obavi razgovor sa porodiljom.
U Pljevljima i Nikšiću nije zabilježen nijedan slučaj napuštanja bebe.
Pravo djeteta da zna istinu
Porodični zakon Crne Gore propisuje da dijete mora biti obaviješteno da je usvojeno najkasnije do svoje sedme godine.
“Usvojitelji su dužni da upoznaju dijete s njegovim statusom i o tome obavijeste nadležni organ starateljstva.”
Naša sagovornica smatra da njeno dijete ima pravo da zna pravu priču o svom životu.
Preporučeno
“Već pričamo o njenim, prilagođeno uzrastu”, kaže Ksenija.
Video