Video
To je između ostalog zaključeno na panelu “Propaganda umjesto saosjećanja: Eksploatacija bola u službi nacionalizma“ u okviru Nacionalne platforme za sprečavanje nasilnog ekstremizma koju CDT organizuje uz podršku ambasade Holandije, a na kojem je govoreno o tome kako je tragedija na Cetinju ogolila društvo i podjele u njemu.
Danijela Lasica, urednica u TV Vijesti govoreći o izvještavanju o tragediji na Cetinju, kada je u noći masovnog ubistva 3. januara, stala pred kamere, kazala je da je bilo teško ali da je ponosna na način na koji je to radila. Nije htjela zamjenu, već je kao Cetinjanka znala i smatrala da ona treba da odradi taj posao.
Dnevnik je, 3. januara, kako je kazala uglavnom o tome gdje je ko proveo Novu godinu, gdje je ispaljen vatromet. Ipak, ovog puta je, rekla je, bilo potpuno drugačije.
“Ja imam dva dječaka, koja znam da su u to vrijeme na ulici. Imam starijeg brata, koji živi u jednoj od ulica u kojoj je pucnjava, a srednji brat je vatrogasac, i znam da će biti na licu mjesta. Tako da, nije mi bilo jednostavno da izvještavam o tome, ja znam tu djecu, sretala sam ih na ulici. Nije svejedno jer u trenutku izvještavanja, još ne znate da li on ide po gradu i puca i gdje može da se pojavi, gdje ne. Tako da je to bilo dodatno stresno, ali morate o tome da izvijestite jer je to vaš posao ali i da vodite računa o tome da ne povrijedite ljude iz tog grada, bilo kojom gestikulacijom ili gestom, kazala je Lasica.
Na pitanje da li je primjetila spekulacije o nacionalnim i vjerskim motivima ove tragedije, rekla je da su te priče krenule već sjutra ujutru nakon tragedija, što je kako kaže dodatno otežavalo već ogromnu tragediju.
Kazala je i da je imala sreću da se podigne na Cetinju, na kojem se nije osjećao nacionalni naboj, ali da nije sigurna da je Cetinje danas oslobođeno tog osjećaja.
Nevenka Pavličić, specijalista kliničke psihologije, govoreći o zloupotrebi tragedije na Cetinju, kazala je da kao društvo koje ide ka EU i želi da bude demokratično, mi i dalje nijesmo u stanju da individualnu tragediju integrišemo kroz kolektivno biće našeg društva i učinimo ga jačim.
“Već naprotiv, idemo u vrstu atomiziranja sa ružnim porukama, inputima i kao profesionalac se pitate, šta uraditi, kada želite da pomažete ljudima i činite stvari boljima, onda mi je ovo bilo teško za prihvatiti. Bilo je izazovno za ljude sa kojima sam radila, jer smo shvatili da sistem nije u potpunoj mjeri spreman da pshički pomogne ljudima da izađu iz traume“, rekla je Pavličić.
Vuk Čađenović, direktor instituta Damar, kazao je da polarizacija društva postoji u kontinuitetu.
“Tačke polarizacije se dominantno odnose na političku preferenciju i sistem vrijednosti kojem pripadate, etničku pripadnost, pristupanje NATO, referendum… Ne bih rekao da smo u boljoj ili goroj situaciji u odnosu na period prije 30 godina, čini mi se da postoji latentna polarizacija koja je uvijek prisutna. Sa aspekta brojki, ne bih rekao da imamo pomjeranja, političari uvijek koriste zapaljivu retoriku, posebno u predizbornom periodu jer misle da će tako da motivišu birače, da im daju glas“, rekao je Čađenović.
Iako nije mogao da otkrije detalje istraživanja, Čađenović je naglasio da je na Cetinju došlo do značajne promjene percepcije građana, kada govore o problemima sa kojima se suočavaju.
“Percipiranje bezbjednosti kao brige bila je ispod dvocifrenog broja, a danas daleko premašuje taj nivo. Percepcija brige se udesetostručila i bezbjednost je velika briga građana Cetinja“, rekao je Čađenović.
Pavličić je kazala da su kroz psihološke debrifinge sa ljudima na Cetinju, došli do zaključka da su ljudi na Cetinju promijenili stil života i postali nesigurni.
“Promijenili su rituale, ne šetaju u noćnim satima, ne možete da vidite djecu na sportskim terenima ako nisu u pratnji roditelja, ljudi su počeli da zaključavaju vrata, više se interesuju gdje su djeca što ranije i nije bilo toliko izraženo i ono što je meni ostalo u pamćenju je opis jedne od osoba koji nikada neću zaboraviti, koja je rekla da te večeri kada se to desilo, zapravo se nije čuo ni lavež pasa, niti bilo koji životinjski zvuk, sve je bilo utihnulo“, rekla je Pavličić, navodeći da se ljudi na Cetinju ne osjećaju bezbjedno i da vlast treba da uradi sve što može da ti ljudi povrate stepen normalnosti života.
Lasica je govoreći o odgovoru policije nakon tragedije na Cetinju, kazala da ne možemo reći da policija ima odgovornost za masovno ubistvo.
“Policija ne može da ih spriječi, mafijaška ubistva donekle može, ali ovo ne. Najveći problem je kako smo došli do ovoga. Ja živim na Cetinju, moji klinici i dalje idu sami na teren, idu na korzo, vratili smo se donekle… Ali građanima Cetinja treba psihoška pomoć, iako je kod nas i dalje prisutan stav da ne treba ići kod psihijatra ili psihologa. Svi smo znali da su počitinitelji masovnih ubistava imali psihičkih problema, ali nama je bitnije koje su vjere, u koju je kafanu išao, sa kim je bio u kafani“, navela je Lasica.
Pavličić je, govoreći o društvenim mrežama i dezinformacijama koje su pratile tragediju na Cetinju, kazala da određene vrste političara, partija i niza drugih pojedinaca koje prikupljaju poene u svakom smislu su u stanju da konstruišu stvari i da ih prezentuju. „Mladi kupe to sa društvenih mreža i ugledaju se, što je loše, jer na mrežama uglavnom nemate nekoga ko će da kaže da nije u redu biti neempatičan, svijetle primjere postupaka ljudi, da su uradili nešto na korist nekome, već uglavnom sve suprotno“, navela je Pavličić.
Čađenović, upitan da li se kao društvo krećemo naprijed, kaže da ne mrdamo.
Preporučeno
“Kvantitativno napredujemo, ali kvalitativno je upitno. Npr, danas više nego ikad imate ponudu medija, kao izvora informisanja. Sada imamo da biramo odakle ćemo da se informišemo, ali kad posmatramo povjerenje, danas nijedan medij nema preko 30 posto povjerenja. Iz oblasti kvaliteta sadržaja tih medija, oni su na daleko nižem nivou nego prije 20 ili 30 godina“, zaključio je Čađenović.
