Video
Prema podacima Monstata, skoro 76 posto zaposlenih u našoj zemlji radi u uslužnim djelatnostima. Tu je javna uprava, obrazovanje, zdravstvo, IT sektor, stručne usluge, finansije, turizam.
Slobodan Mikavica iz Unije poslodavaca kaže da smo se nakon raspada Jugoslavije orijentisali na razvoj onoga što nam je priroda dala.
“Iako je Crna Gora i dalje izrazito uslužna ekonomija, to ipak ne pokazuje koliko je ekonomija razvijena i otporna. Ovdje je mnogo važnije koja su to radna mjesta koja su prisutna u uslugama”, kaže on.
Poljoprivreda je, ukazuje Mikavica, sektor u kojem nijesmo iskoristili prirodne resurse. Smatra da država mora jačati kroz subvencije, smanjenje dažbina.
“Mislim da tu moramo uraditi mnogo više. Moramo sačuvati zemljište za tu namjenu, jer imati svoj proizvod u poljoprivredi je jedna strategija koja čuva ekonomiju. Nekako smo se u zadnje vrijeme uvijek orijentisali i gledamo zemljište kao resurs koji treba urbanizovati, koji treba valorizovati kroz gradnju, a mislim da to vodi jednoj daljoj spirali obezvređivanja i samih nekretnina i svakako devastacije vrijednog prostora”, ističe.
Razvijati industriju, Mikavica smatra, da je sada nemoguće.
“Ali svakako da su tu određene uslužne djelatnosti, odnosno manji pogoni. Vidjeli smo da jako uspješno i brojno radi proizvodnja, recimo, eloksidne i plastične stolarije”, dodaje on.
Podatak da skoro tri četvrtine zaposlenih radi u sektoru usluga za Jovana Rabrenovića iz Instituta ekonomskih nauka nije loš. Usluge, po njegovim riječima, dominiraju i u mnogo razvijenijim ekonomijama od naše. Pitanje je, kaže, kakve su one i koliko dodate vrijednosti stvaraju.
“Ovaj podatak prije svega pokazuje da nijesmo dovoljno razvili neke druge izvore prihoda ili proizvodnje, nismo razvili izvoz, nismo povećali zaposlenost u tim drugim granama. Uslužne djelatnosti, same po sebi ne mogu biti loše, ali je bitno da jačamo i osnažujemo i druge grane privrede”, kaže Rabrenović.
Mali broj zaposlenih u proizvodnji i poljoprivredi predstavlja rizik za našu ekonomiju, saglasni su naši sagovornici.
Rabrenović kaže da usluge ne treba zanemariti, već uspostaviti ravnotežu sa proizvodnjom.
“Posebno je važno da sve te sektore povežemo, recimo, sa sektorom turizma, da bi hoteli mogli da koriste više domaće hrane, više domaćih proizvoda, i na taj način bi i prihodi od turizma ostajali u crnogorskoj ekonomiji”, ističe on.
Djelatnosti poput turizma i ugostiteljstva zahtijevaju otvorenu ekonomiju. Krize poput one s Covidom ili današnje SAD-Iran mogu predstavljati veliki izazov.
“Otpornost neke ekonomije mora biti građena i kroz održivi segment poljoprivrede, kao proizvodnje, i naravno uz jačanje dalje građevine i svih onih drugih sektora. Ono što je važno jeste koliko i te uslužne djelatnosti mogu da povuku i da generišu u ekonomiji, to kažemo, multiplikativni efekat. Nekada smo taj efekat imali, čak 17 puta se novac od turizma dodatno multiplikovao u našoj ekonomiji. Danas je to veoma, veoma mali procenat”, kaže Mikavica.
Rabrenović smatra da nemamo problem što imamo snažan sektor usluga.
“Problem s ovim gorivom nastaje kad naša ekonomija nema dovoljno snažnih alternativa na koje se može oslanjati ako jedna od tih strukturnih, odnosno sistemskih grana uđe u krizu. I to je naš problem, što nismo uspjeli da razvijemo dodatne grane u proizvodnji, u poljoprivredi, u drugim sektorima koji nijesu uslužni, da bi mogli da crnogorsku ekonomiju držimo uvijek na nivou da smo sigurni u slučaju nekih ekonomskih kriza”, dodaje Rabrenović.
Preporučeno
Važno je, poručuju oni, da na pravi način iskoristimo ono što imamo. Najprije uvežemo turizam i poljoprivredu i tako smanjimo zavisnost od uvoza, zaključuju.
