Video
Prema podacima granične policije, u Crnu Goru je na graničnim prelazima ušao 881 migrant, dok je, na drugoj strani, van graničnog prelaza u državu ušlo njih čak 26.110. To pokazuju podaci iz “Analize postupanja državnih organa u odnosu na tražioce azila i lica koja su izrazila namjeru da podnesu zahtjev za dobijanje međunarodne zaštite u našoj državi”, koju su uradili institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR). Kako se navodi u tom dokumentu, u 2018. godini na graničnim prelazima granicu su prešla 293 migranta; u 2019. – 231; u 2020. – 64; 2021. – 146 i u 2022. godini – 147. Sa druge strane, u 2018. godini van graničnog prelaza granicu je prešlo 4.460 registrovanih migranata; u 2019. – 7.747; u 2020. – 3.085; 2021. – 3.259 i u 2022. – 7.559. Svi privedeni migranti izrazili su namjeru da traže azil, što predstavlja pritisak na prihvatne kapacitete.
Zvanični podaci pokazuju da je Crna Gora za pet godina dala azil za 42 lica, kao i devet supsidijarnih zaštita.
– U 2018. godini podnijeta su 3.104 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od čega je tokom 2018. godine odobreno 14 međunarodnih zaštita (10 statusa azilanta i četiri odobrene supsidijarne zaštite). U 2019. godini podnijet je 1.921 zahtjev za međunarodnu zaštitu, od čega je tokom 2019. godine odobreno šest međunarodnih zaštita (pet statusa azilanta i jedna dobrena supsidijarna zaštita). U 2020. godini podnijeto je 539 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od čega je tokom 2020. odobreno osam međunarodnih zaštita (osam statusa azilanta). U 2021. godini podnijeta su 272 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od čega je tokom 2021. odobreno 14 međunarodnih zaštita (12 statusa azilanta i dvije odobrene supsidijarne zaštite). Konačno, u ovoj godini podnijeto je 127 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od čega je odobreno devet međunarodnih zaštita (sedam statusa azilanta i dvije odobrene supsidijarne zaštite) – piše, između ostalog, u analizi.
U tom dokumentu se konstatuje da Crna Gora ostaje uglavnom tranzitna zemlja za migrante, kao i da ombudsman nije naišao na radikalne slučajeve mučenja i druge oblike nehumanog i nečovječnog postupanja prema ovim licima. U analizi se navodi da je ove godine najviše zahtjeva za azil stiglo od građana Rusije i to 41, a od Ukrajinaca ukupno sedam.
Od tražilaca azila, 18 je lica ove godine bilo sa Kube, 12 iz Avganistana, 10 iz Bjelorusije, šest iz Irana, sedam iz Maroka, četiri iz Ekvadora, po tri iz Turske i Alžira, dva iz Iraka, a po jedan iz država Jermenija, Burundi, Kina, Egipat, Libija, Liban, Nigerija, Pakistan, Srbija, SAD i Venecuela.
U odnosu na pitanje koji su najčešći razlozi za odbijanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije dalo jasan i eksplicitan odgovor, već je, između ostalog, navelo da ne može generalno precizirati najčešće razloge odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jer se radi o izuzetno kompleksnim postupcima, bez prostora za zauzimanje subjektivnog stava, predrasuda, stereotipa, kulturoloških i socijalnih pretpostavki i normi. Ministarstvo je, u principu, navelo da zahtjev može biti odbijen ukoliko lice ne ispunjava uslove za odobravanje međunarodne zaštite propisane Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca.
Redovni rok se često krši
Prema navodima Ministarstva unutrašnjih poslova, Direkcija za azil u skladu sa Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca primjenjuje pravične i ekspeditivne procedure azila, kako bi se pravovremeno identifikovali oni kojima je potrebna međunarodna zaštita i oni za koje to nije slučaj.
Preporučeno
Prema navodima ovog ministarstva, za oblast azila uspostavljena je praksa da se odluke po zahtjevima za međunarodnu zaštitu donose u rokovima kraćim od šest mjeseci, osim u složenim slučajevima koji zahtijevaju utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja. Podsjećaju da je Evropska komisija o napretku Crne Gore za 2021. godinu konstatovala da, uprkos malom broju lica koja aktivno rade na svom zahtjevu za azil do kraja postupka, odlaganja i dalje remete proces određivanja statusa izbjeglice. Komisija primjećuje da se “redovni” rok od šest mjeseci obično prekrši, odnosno da se odluke donose ili u roku koji je predviđen kao izuzetak (od 6 do 21 mjesec) ili čak nakon isteka ovog krajnjeg roka.
