U njenom zaleđu je urezan ožiljak iskrčenim putem dugim oko pola kilometra, širine šest do deset metara.

Tako je vizura plaže koja za mještane ima kultni status, dugoročno uništena.

Šuma iznad Mogrena je posječena da bi teška mehanizacija došla do ugostiteljskog objekta na plaži, koji je prethodnih dana srušen, s namjerom da se na njegovo mjesto gradi novi.

Bivši vlasnici tvrde da je bilo kakva gradnja zabranjena, jer je to područje predmet restitucije.

U hotelskoj grupi “Budvanska rivijera”, međutim, kažu da imaju odobrenje od glavnog državnog arhitekte Vladana Stevovića, i sve potrebne dozvole.

Vlasništvo nad zemljištem i plažnim objektom je poslije Drugog svjetskog rata i nacionalizacije upisano na “Budvansku rivijeru”, a objekat je porušila i prokrčila put u zaleđu firma Gabbiano V.S., vlasnika Veselina Sjekloće.

Ta firma sa “Budvanskom rivijerom” ima petogodišnji ugovor o zakupu sada već srušenog plažnog objekta.

“Oni sada ruše i prave nove objekte, mijenjaju strukturu vlasništva i hoće da metodom svršenog čina oduzmu vlasnička prava ranijim vlasnicima”, kaže advokat Veselin Kaluđerović, koji zastupa desetak vlasnika parcela na Mogrenu.

Zemlju na tom dijelu rivijere posjeduju porodice Antonioli, Slovinić, Medin, Rađenović, Klopan, Pjerotić, i druge. Neki od njih skoro dvadeset godina čekaju da im se riješe zahtjevi za restituciju i traže da se radovi zaustave do te odluke.

“Ako se odluči da nam se to zemljište ne vrati, odnosno nekretninu koja je oduzeta, tek onda oni imaju pravo da rade”, kaže Kaluđerović za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Navodi da je 1927.godine Budvanin Ivo Rađenović na Mogrenu napravio bife koji je radio do 1952. godine, kada je porodici oduzeta imovina.

“Bolje reći oteta, jer nije bilo rješenje o oduzimanju, niti odluke o nacionalizaciji, niti je plaćena naknada. “Budvanska rivijera” je tu napravila objekat i uknjižila se u katastru, takođe bez pravnog posla”, priča Kaluđerović.

Što kažu nadležni?

Plaža Mogren je 1968. stavljena pod zaštitu i ima status zaštićenog prirodnog dobra spomenik prirode, a to se odnosi i na brdo Spas, kojem pripada njeno zaleđe.

Za bilo kakve djelatnosti u toj oblasti je potrebna dozvola Agencije za zaštitu životne sredine.

Zbog toga je do dobijanja dozvole inspekcija zabranila “Budvanskoj rivijeri” i firmi Gabbiano VS radove na rekonstrukciji plažnog bara i krčenje puta u zaleđu plaže, saopšteno je iz Uprave za inspekcijske poslove za RSE.

Mijomir Pejović iz Odbora direktora Hotelske grupe “Budvanska rivijera” navodi da je vještak građevinske struke preporučio rekonstrukciju plažnog objekta iz 50-ih godina, jer je utvrdio da je pred urušavanjem.

Novi objekat će biti u istim gabaritima kao i prethodni, kaže Pejović za RSE.

Zakupac Veselin Sjekloća je u međuvremenu u izjavi ovjerenoj kod notara naveo “da se izvinjava” što nije dobio saglasnost vlasnika parcela za krčenje šume, te kazao da je “išao putanjom gdje je nisko rastinje”.

On je saopštio i da će put koji je probio u zaleđu plaže “vratiti u prvobitno stanje” do sredine juna.

No, osim novog ugostiteljskog objekta, na Mogrenu će se graditi i crkva.

Crkva kao paravan?

Firma Gabbiani V.S. će o svom trošku graditi i crkvicu na plaži, na mjestu gdje je nekada bila crkva Sv. Antona, prvobitno sagrađena 1571.godine.

Obnovljena je 1901.godine, ali je minirana 1952., a njen plato postoji i danas.

Gradnja crkve je, prema riječima Pejovića, inicijativa “Budvanske rivijere”, Opštine Budve i župnika katoličke crkve Sv. Ivan u Budvi, don Filipa Janjića.

Za dio javnosti, međutim, ta priča je pokrenuta kako bi se prikrile namjere oko nekretnina jedne od najpoznatijih plaža na Crnogorskom primorju.

“Predstavnici Opštine Budva su u više navrata najavili obnovu crkve Sv. Antona, ali je tužno ako te najave treba da “prekriju” krčenje park šume nesravnjene ljepote”, kaže poslanica Božena Jelušić, koja je uputila javni apel nadležnima da zaustave devastaciju Mogrena.

Advokat Kaluđerović smatra da je gradnja crkve paravan za oduzimanje zemljišta ranijim vlasnicima.

“To je samo paravan. Zašto ne bi porodica koja je vlasnik nekretnina mogla napraviti crkvu?”, kaže Kaluđerović.

Jedan od vlasnika parcela na Mogrenu, Petar Antonioli je među onima koji su zakupcu dali dozvolu da krče put preko njegovog zemljišta, uz uslov da se nakon gradnje put vrati u pređašnje stanje.

Na pitanje da li gradnja crkve može biti paravan za imovinsko-građevinske poslove na Mogrenu, odgovara da razni ljudi imaju razne interese.

“Sve može da bude paravan, samo je pitanje da li će neko zloupotrijebiti neku situaciju ili neće. Na nama je da to ostane zelena zona i da se sačuva koliko god može”, kaže Antonioli.

U “Budvanskoj rivijeri” odbacuju sumnje da se pričom o izgradnje crkvice želi skrenuti pažnja sa namjere da počne urbanizacija Mogrena.

“To je imovina “Budvanske rivijere”, i ne prelazi u vlasništvo nekog drugog. Bila je i ostaće državna imovina”, kaže Pejović.

Privatizacija Budvanske rivijere

Međutim, “Budvanska rivijera”, koja je u većinskom vlasništvu države, u planovima je Vlade za privatizaciju već deset godina, pa i u 2023.

Planove da tender za njenu prodaju bude raspisan 2020.godine je spriječila pandemija.

Tada je najozbiljniji kandidat za novog vlasnika bio jedan od dioničara, srbijanski biznismen Miodraga Kostića, vlasnik MKG Properties, koji ima više od 30 odsto akcija “Budvanske rivijere”.

U međuvremenu, proces restitucije postoji samo na papiru.

Tako je porodica Rađenović, koja je među vlasnicima parcela na Mogrenu, podnijela zahtjev za restituciju još 2005.godine.

Od tada je održano samo jedno ročište 2009., nakon čega se postupak nije nastavljao, kaže advokat Kaluđerović, koji ocjenjuje da je na djelu opstrukcija prava bivših vlasnika.

“Zašto, to je više političko nego pravno pitanje. Tu su jake državne kompanije koje su se itekako okoristile, jer ne plaćaju nikom ništa. Praktično – pravna hajdučija”, ocjenjuje Kaluđerović.

Inače, ovih dana se do Mogrena ne može doći, jer je na kapiji katanac.

Piše: “Opasnost od odrona”.