U Krivičnom zakoniku definisan je i nadzor pedofila i seksualnih predatora čija su meta djeca. Predviđeno je obavezno javljanje nadležnoj organizacionoj jedinici policije; zabrana posjećivanja mjesta na kojima se okupljaju djeca, naročito vrtića, škola i dvorišta tih ustanova, igrališta i slično; obavezno posjećivanje profesionalnih savjetovališta i ustanova; obavezno obavještavanje o promjeni prebivališta, boravišta ili radnog mjesta; kao i obavezno obavještavanje o putovanju u inostranstvo.

Bez kontrole

Od tada do danas malo je urađeno, jer je, osim popisne funkcije, na osnovu odgovora nadležnih resora, definisan samo segment obaveznog javljanja prestupnika policiji.

Iz Ministarstva pravde Pobjedi je rečeno da su 10. jula dali pozitivno mišljenje na Prijedlog pravilnika o načinu javljanja nadležnoj organizacionoj jedinici policije učinioca krivičnog djela protiv polne slobode nad djetetom, koji je izradilo Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Iz MUP-a su Pobjedi kazali da je Pravilnik o načinu javljanja prestupnika stupio na snagu 31. jula 2025. godine.

Na pitanje o ostalim segmentima koji su propisani, odnosno da li je izrađena strategija kojom će se prestupnici pratiti i kako će se obezbijediti da se ne nalaze u blizini škola, vrtića i igrališta, iz MUP-a su odgovorili da su u odnosu na te mjere posebnog nadzora više puta ukazivali Ministarstvu pravde da su norme koje se odnose na ove mjere neprecizne i nepotpune, te da se iz njih ne može zaključiti u čijoj je nadležnosti sprovođenje pojedinih mjera.

,,To dovodi u pitanje efikasnu primjenu mjera posebnog nadzora, koje su od velikog značaja, imajući u vidu težinu krivičnih djela učinjenih prema posebno osjetljivoj kategoriji lica (djeca), kao i činjenicu da je potrebno izvršiti preispitivanje vrste i visine propisane kazne za kršenje mjera posebnog nadzora”, istakli su iz MUP-a.

U februaru su Pobjedi iz Klinike za psihijatriju odgovorili da, prema njihovim evidencijama, dotad nije zabilježena nijedna intervencija koja bi se odnosila na tretman ili liječenje pedofila.

Broj osuđenih pedofila u registru, uz pretpostavku da postoje i oni koji nikada nijesu uhvaćeni na djelu niti procesuirani, kao i ova informacija iz Klinike za psihijatriju, govori o tome da institucije sistema nijesu umrežene i da se podaci jednostavno ne dijele.

Iz Ministarstva zdravlja su Pobjedi, na pitanje šta su učinili povodom podzakonskih akata, odnosno organizacije liječenja i tretmana pedofila, što je takođe definisano Krivičnim zakonikom, odgovorili da su uključeni u proces izrade podzakonskog akta – Pravilnika programa mjera obaveznog posjećivanja profesionalnih savjetovališta i ustanova počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode počinjenih na štetu djeteta, koji se odnosi na funkcionalnost Registra počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih na štetu maloljetnika.

,,Trenutno smo u završnoj fazi pripreme akta u koordinaciji sa Ministarstvom pravde i drugim nadležnim institucijama, kako bi se obezbijedilo da Registar zaživi u skladu sa zakonskim rješenjima”, kazali su Pobjedi iz resora kojim rukovodi ministar Vojislav Šimun.

Pojašnjavaju da će Pravilnikom biti uređen sadržaj, način sprovođenja, sastav stručnog tima, evaluacija i nadzor nad sprovođenjem programa mjera obaveznog savjetovanja i tretmana počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode počinjenih na štetu djeteta, u svrhu resocijalizacije, prevencije recidiva i zaštite žrtava.

,,Naš cilj je da ovaj proces bude sproveden kvalitetno, uz maksimalno uvažavanje zaštite prava maloljetnika”, kazali su iz Ministarstva.

Ništa novo

Kristina Mihailović, iz Udruženja Roditelji, za Pobjedu je komentarisala godinu postojanja Registra i učinkovitost nadležnih kada je riječ o ispunjenju svih segmenata koje Krivični zakonik predviđa.

Ona ističe da se ništa značajno nije promijenilo, već je samo pitanje da li, na primjer, obrazovne ustanove koje organizuju rad sa djecom, odnosno rade direktno sa djecom, primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na Registar – a to je provjeravanje da li su njihovi zaposleni u Registru. Podsjeća da Registar služi upravo za to – da se ne bi zapošljavale osobe osuđivane za ovakva krivična djela, jer se to i dešavalo.

Kazala je da se provjere moraju raditi kako ne bi neko, ko je već osuđivan za takva djela na štetu maloljetnika, zbog ponovljenog djela kasnije odgovarao samo prekršajno, jer sudovi i tužilaštva nijesu provjerili Registar.

Podsjetila je na slučaj osuđenika koji je bio nekoliko godina u zatvoru zato što je napao i seksualno uznemiravao desetogodišnju djevojčicu, a koji je nakon izlaska pokušavao da ponovi slična djela, o čemu je javnost bila upoznata.

,,Međutim, desilo se da su, kada su ga priveli, sud i tužilaštvo ocijenili da treba prekršajno da odgovara. Objašnjenje je bilo da ti organi nijesu bili upoznati sa činjenicom da je već pomenuto lice bilo osuđivano za isto krivično djelo. Takve situacije će se u narednom periodu spriječiti”, kazala je Mihailović nakon što je Registar stavljen u funkciju.

Ističe da je i dalje problem to što nadzor nije počeo da se primjenjuje u potpunosti, i pored više najava.

,,Posljednji put, na konferenciji koju smo održali u julu, iz MUP-a su kazali da su završili Pravilnik kojim se to uređuje, odnosno da svi oni koji izađu iz zatvora treba da se javljaju određenim jedinicama policije, da se zna gdje se kreću, gdje žive i slično”, kazala je Mihailović.

Dodala je da roditelji, koji su cijelo vrijeme bili uključeni u temu izrade Registra i njegovog razvoja, nemaju informaciju da je ta praksa počela.

,,Ono što je pokazala naša analiza kaznene politike do 2004. godine, a koju smo prethodnih pet godina radili sa Vrhovnim sudom, jeste da, nažalost, osnovni sudovi i dalje idu na zakonski minimum kada donose presude za ova djela, što je izuzetno loše i što je, u stvari, suštinski najproblematičnije”, poručila je ona.

Istakla je da i dalje postoji niz olakšavajućih okolnosti koje se dosuđuju, a među njima i one koje bi logično morale biti otežavajuće – poput činjenice da osoba ima porodicu i djecu.

,,U svakom slučaju glavni problem je taj što se odredbe Krivičnog zakonika ne primjenjuju u potpunosti i što i dalje imamo zakonske minimume u presudama, umjesto strožih kazni”, ističe Mihailović.

Zaključuje da Registar, iako je u primjeni godinu dana, ništa novo niti suštinski drugačije nije donio.

Ko trenira djecu u klubovima?

Iz Ministarstva sporta i mladih Pobjedi nijesu odgovorili na dva puta postavljena pitanja o tome da li je resor preduzeo mjere kako bi se zaštitila djeca koja treniraju u različitim sportskim klubovima.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda upozorili su da postoji veliki broj nejasnoća u vezi sa bezbjednošću djece koja se bave pojedinim sportskim aktivnostima, a koje nijesu precizno regulisane. Data je preporuka Ministarstvu sporta i mladih da analizira važeće propise kako bi se jasno definisale norme kojima će se garantovati bezbjednost djece i njihova zaštita od svih oblika seksualnog uznemiravanja i iskorišćavanja.

Upozoreno je i da nad radom organizacija koje pružaju usluge djeci (igraonice, dnevni boravci i slično) nadzor nije regulisan ili je nejasno definisan.

Ni slučaj iz prošle godine, kada je otkriveno da je I.K., koji je radio sa djecom u KK „Kotor“, uhapšen i osumnjičen za više krivičnih djela nad troje djece – silovanje, obljubu nad djetetom, nedozvoljene polne radnje i iskorišćavanje djece za pornografiju – očigledno nije alarmirao sve koji rade sa djecom. Optuženi je godinama prisustvovao treninzima i smatrali su ga pomoćnim trenerom. Na činjenicu da sportske klubove i druge ustanove gdje boravi mnogo maloljetnika niko ne kontroliše, ukazao je i ombudsman.

Krivični zakonik jasan

Seksualno uznemiravanje djece, silovanje, obljuba, podvođenje i omogućavanje polnog odnosa, posredovanje u vršenju prostitucije, nedozvoljene polne radnje, iskorišćavanje djece za pornografiju i mamljenje djeteta mlađeg od četrnaest godina u cilju izvršenja krivičnih djela protiv polne slobode definisani su Krivičnim zakonikom Crne Gore u članovima od 204. do 212. Predviđene kazne kreću se od šest mjeseci zatvora za seksualno uznemiravanje, do dugotrajne zatvorske kazne, u zavisnosti od težine djela.

U Krivičnom zakoniku definisan je i nadzor pedofila i seksualnih predatora čija su meta djeca. Pedofili će morati da potraže profesionalnu pomoć, koju, prema podacima Klinike za psihijatriju, očigledno i nemaju i to neće zavisiti od njihove lične želje.

Registar je uspostavljen prošle godine, a sa njime se kasnilo 15 godina, iako se Crna Gora potpisivanjem Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja obavezala da ga uvede.

Iz Ministarstva pravde ranije je rečeno da su svi državni organi, pravna lica i preduzetnici koji rade sa djecom dužni da zatraže podatak da li je lice koje treba da zasnuje radni odnos kod njih, odnosno da obavlja poslove sa djecom, upisano u posebnu evidenciju.

Da se upiti rijetko šalju pokazuje podatak da je od uspostavljanja Registra do 17. januara Ministarstvu pravde, odnosno Direkciji za kaznenu i prekršajnu evidenciju, stiglo samo 12 zahtjeva – i to svi iz osnovnih škola u Crnoj Gori.

Ovaj podatak zabrinjava, s obzirom na broj sportskih klubova, kurseva, privatnih škola i vrtića koji djeluju u Crnoj Gori, a koje pohađa veliki broj djece.

Zasad, podaci o osobama koje su seksualno zlostavljale ili uznemiravale djecu mogu se dati sudu, državnom tužilaštvu i policiji u vezi sa krivičnim postupkom, kada je to potrebno za vršenje poslova iz njihove nadležnosti. Podaci iz posebne evidencije mogu se, na obrazložen zahtjev, dati i državnom organu, privrednom društvu, drugoj organizaciji ili preduzetniku, ako još traju pravne posljedice osude.

Podaci iz evidencije mogu se dati i inostranim organima, u skladu sa međunarodnim sporazumom. Registar sadrži ime i prezime osuđenika; jedinstveni matični broj; adresu prebivališta i boravišta; podatke o zaposlenju; podatke o osobenim znacima; podatke o krivičnom djelu i izrečenoj sankciji; kao i podatke o pravnim posljedicama osude.

Podaci iz evidencije vode se trajno i ne mogu se brisati.