Video
U razgovorima sa predstavnicima institucija i organizacija koje se bave zaštitom djece, jasno je da je odgovor na ovaj problem i dalje preslab, a mnoge promjene koje su donešene u zakonodavstvu nisu dovoljno implementirane.
ZAKON NA PAPIRU – EVIDENCIJA I NADZOR
Prema odgovorima Uprave policije, Zakonikom o krivičnom postupku propisano je da se kaznena evidencija o licima osuđenim za krivična djela protiv polne slobode (izrađena na štetu maloljetnika u Crnoj Gori ili u inostranstvu) vodi kod Ministarstva pravde.
“Podaci o eventualnim postupcima vode se kod nadležnih sudova, a Pristup podacima iz pomenutog registra – kaznene evidencije je, shodno utvrđenim zakonskim procedurama, omogućen nadležnim organima, u vezi sa krivičnim postupcima koji se vode, ali nije dostupan široj javnosti. ” navodi se u zvaničnom odgovoru, čime se javnosti uskraćuje transparentnost potrebna za brzu reakciju.
Nakon izricanja pravosnažne mjere bezbjednosti, sud obavještava policiju, koja zatim sprovodi mjere nadzora – zabrane napuštanja stana, boravišta, posjećivanja određenih mjesta ili sastajanja sa određenim licima, kao i privremeno oduzimanje putnih isprava i vozačkih dozvola. Ipak, činjenica da su podaci o registru pedofila strogo tajni dodatno otežava javni nadzor.
PREVENTIVNE MJERE – EDUKACIJA I OPERATIVNE AKCIJE
Policijski službenici aktivno se bave edukacijom djece o bezbjednom ponašanju na društvenim mrežama i upozoravanjem na potencijalne opasnosti kada su u pitanju direktni kontakti sa nepoznatim osobama.
“Inspektori Uprave policije posebnu pažnju posvećuju fondu edukativnih časova koje drže djeci osnovnoškolskog i mladima srednješkolskog uzrasta, na teme, između ostalog, i sajber nasilja i rizika koje boravak u virtuelnom prostoru – društvenim mrežama, sa sobom nosi po djecu i mlade”, navode iz Uprave policije.
Pored toga, kako dodaju, organizuju se sastanci sa upravama škola i savjetima roditelja, kako bi se povećala svijest o prevenciji ovih zločina.
Međutim, kada se radi o osobama koje potencijalno mogu postati počinioci seksualnih delikata, nadležnost prelazi na stručnjake iz medicinskih i socioloških oblasti – što dodatno komplikuje koordinaciju preventivnih mera.
“Uprava policije je svakako voljna da se, u domenu svojih nadležnosti, ukoliko budu prepoznate kao korisne, uključi u realizovanje bilo koje inicijative državnih organa i nevladinih organizacija koje za cilj imaju generalnu prevenciju pedofilije u Crnoj Gori. Bezbjednost djece i mladih i podizanja svijesti djece i mladih o potencijalnim opasnostima po ovu populaciju su jedan od prioriteta u radu i djelovanju policijskih službenika”, saopštili sui z UP za portal Standard.
BROJ PEDOFILA SE NEUMOLJIVO POVEĆAVA
Tokom 2024. godine registrovano je ukupno 24 krivična djela protiv polne slobode na štetu maloljetnika.
“Od ovog broja, registrovano je šest krivičnih djela silovanje, jedno krivično djelo obljuba zloupotrebom položaja, dva krivična djela obljuba sa djetetom, sedam krivičnih djela nedozvoljene polne radnje i osam krivičnih djela dječija pornografija. Sva ova krivična djela su procesuirana nadležnom tužilaštvu, a osumnjičena lica su lišena slobode i uz krivične prijave su privedena nadležnom tužiocu”, kazali su iz Uprave policije za portal Standard.
“Sva ova krivična djela su procesuirana nadležnom tužilaštvu, a osumnjičeni su uhapšeni i uz krivične prijave su privedena nadležnom tužiocu”, dodaju iz UP.
Zakonski mehanizmi za nadzor i monitoring kretanja osoba osuđenih za pedofiliju u društvu temelje se na zakonima koji omogućuju primjenu različitih mjera nadzora, s obzirom na to da informacije o njihovim identitetima nisu dostupne javnosti.
“Shodno Zakoniku o krivičnom postupku, mjere nadzora (zabrane napuštanja stana, zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane pristupa ili sastajanja sa određenim licem, privremenog oduzimanja putne isprave i privremenog oduzimanja vozačke dozvole) izvršava policija na osnovu odluke nadležnog suda. O izvršenju mjere obaveze povremenog javljanja određenom državnom organu stara se policija ili drugi državni organ kojem se okrivljeni mora javljati”, pojašnjavaju iz Urave policije.
Pregled petogodišnjeg perioda (2020–2024) pokazuje stalno povećanje broja prijavljenih djela, dok broj presuda i stvarno izrečene sankcije ostaju izrazito nezadovoljavajući. Dodatni problem predstavlja ponavljanje krivičnih djela – pedofili, nakon izslužene kazne, često se ponovo upuštaju u deliktne radnje, što ukazuje na slabosti sistema praćenja i rehabilitacije.
MEĐUNARODNA SARADNJA I SPECIFIČNI SLUČAJEVI
Crnogorska policija, u okviru međunarodne operativne saradnje, aktivno sarađuje sa policijama iz drugih zemalja u otkrivanju pedofilskih mreža, naročito onih sa inostranim elementom ili povezanih grupa počinilaca.
“Ova saradnja je do sada rezultirala izvođenjem više međunarodnih akcija proteklih godina usmjerenih na razbijanju pedofilskih mreža u Evropi a koje mreže su, uglavnom preko jednog ili više osumničenjih, bile povezane i sa našim regionom. Kada je u pitanju saradnja sa administratorima društvenih mreža (X, Tick Tock, Instagram, Facebook itd) u vezi sa potencijalnom pedofilijom, važno je znati da su ove mreže registrovane u drugim zemljama i da eventualno dobijanje podataka o vlasnicima korisničkih naloga zavisi od zakonske regulative u tim zemljama koje se odnose na zaštitu privatnosti”, kazali su nam iz policije.
Iz UP naglašavaju da preduzima mjere u vezi sa organizacijama kao što je FORTIS, koje se bave javnim prozivkama pedofila i objavljuju njihove lične podatke, procesuirajući sve sumnje u izvršenje krivičnih djela povezane s tim aktivnostima.
“Po nalogu državnog tužioca podnijete su krivične prijave i to u dva slučaja protiv više osoba za krivično djelo zlostavljanje, a u dva slučaja za krivično djelo nasilničko ponašanje, a u vezi sa čim se i dalje preduzimaju mjere i radnje u cilju identifikacije svih počinilaca ovih krivičnih djela”, kazali su kratko iz Uprave policije Crne Gore.
Crnogorska policija već danima intenzivno traga za Alijom Kučem (39) iz sela Borisići, koje se nalazi na samoj granici sa Srbijom, odnosno opštinom Sjenica. Kuč je osumnjičen za silovanje maloljetne djevojčice.
“A.K, državljanin Republike Srbije, koji je osumnjičen za krivično djelo silovanje na štetu maloljetnog lica se, prema našim operativnim saznanjima, ne nalazi na teritoriji naše države. NCB Interpol Podgorica je raspisao međunarodnu Interpolovu potjernicu za njim i za ovim lice se sada međunarodno traga, zbog sumnje da je izvršilo navedeno krivično djelo. Službenici crnogorske policije, osim toga, imaju kontinuiranu komunikaciju sa policijama regiona u cilju lociranja i pronalaska ovog lica”, zaključuju iz Uprave policije.
GLAS RODITELJA – PORUKA KOJA SE NE SMIJE ZANEMARITI
Izvršna direktorica Udruženja roditelja, Kristina Mihailović, za portal Standard jasno izražava nezadovoljstvo postojećim sistemom zaštite djece od pedofilije u Crnoj Gori, uprkos brojnim izmjenama zakona.
“Teško je zaključiti da se preduzimaju adekvatne mjere zaštite dece – ovo nije trenutni problem, već traje već neko vrijeme. Sve ove godine aktivno radimo na tome i kroz različite javne pritiske pokušavamo da se izmjeni Krivični zakonik, da se prenese poruka onima koji donose odluke, a zatim i procesuiraju i kažnjavaju počinioca. Poruka koja se trenutno šalje jeste da djeca nijesu dovoljno zaštićena, jer praktično svako ko mi pade na pamet može ugroziti njihovu polnu slobodu, a pritom ne očekuje značajnu sankciju koja je propisana zakonom već sada“, kazala je Mihailović.
Ona dalje ističe da se mnogi slučajevi seksualnog uznemiravanja djece, naročito u javnim prostorima poput ulica, plaža i igrališta, kvalifikuju kao remećenje javnog reda i mira.
“Kao rezultat toga, počinioci se često kažnjavaju zatvorskim kaznama od samo dva mjeseca ili novčanim kaznama od nekoliko hiljada eura – što je sasvim nedovoljno da bi se obeshrabrili za daljnje zločine,” dodaje ona.
Mihailović dodatno ističe da, iako postoje određeni propisi u Krivičnom zakonu koji regulišu ova krivična djela, problem leži u primjeni – kazne za počinioce su uglavnom minimalne.
“Nažalost, počinioci ovih zločina vrlo lako izmiču pravdi. Čak i kad se radi o težim djelima, imaju mogućnost da izbjegnu sankcije – statistika pokazuje značajan broj povratnika. Često se desi da se počinioci, kada izađu iz zatvora, ponovo upuste u ista djela, a onda ih naši tužijaci i sudije kažnjavali tako što su im sudili po zakonu o prekršaju, ša su kazne koje bi trebalo da ih obeshrabre gotovo simbolične. To potvrđuje da smo, iako smo više puta pokušali da unaprijedimo zakonodavni okvir, u suštini ostali nemoćni da adekvatno zaštitimo djecu”, saopštila je naša sagovornica.
PROBLEM SA KVALIFIKACIJOM DJELA I KAZNENIM MJERAMA
Kada je reč o novom Krivičnom zakonu, koji sada predviđa i krivično djelo seksualnog uznemiravanja, Mihailović smatra da ova promjena predstavlja samo djelimično riješenje.
“Veliki problem je što imamo problem sa kvalifikacijom djela. Prema prethodnoj praksi, slučajevi uznemiravanja dece – bilo na ulicama, plažama ili drugim javnim mestima – često su karakterisani kao remećenje javnog reda i mira. Time se počinioci kažnjavaju zatvorskom kaznom od samo dva mjeseca ili se plaćaju novčane kazne od nekoliko hiljada eura. Odkako je uvedeno da se u Krivičnom zakonu predviđa seksualno uznemiravanje, većina ovih djela se sada kvalifikuje na isti način, ali kazne su znatno manje u odnosu na teža krivična djela protiv polne slobode. To nije dovoljno da bi se osigurala prava i bezbednost djece“, ističe Mihailović.
Kaznene mjere nijesu dovoljno oštre, a počinioci, kako dodaju iz Udruženja roditelji, ne dobijaju jasnu poruku da će biti strogo kažnjeni.
“Što se tiče samih počinilaca, oni ne dobijaju jasnu poruku da će biti strogo kažnjeni. Vrlo lako im se desi da izbjegnu sankcije, a statistika potvrđuje da je broj povratnika alarmantan. Čak i kada bi izašli iz zatvora, oni imaju mogućnost da ponovo izvrše ista djela, jer se kod teških krivičnih djela primenjuje zakon o prekršaju. To znači da smo, uprkos višegodišnjim naporima da unaprijedimo krivični zakon, često na kraju u suštini ostali bez stvarne primjene zakona”, kazali su za portal Standard iz Udruženja roditelji.
ZAHTJEVI UDRUŽENJA RODITELJA ZA KONKRETNE PROMJENE
Udruženje roditelja već godinama ukazuje na propuste u sistemu i zahtjeva konkretne promjene kako bi se zaštitila djeca.
“Naša doprednost jeste upravo u tome što smo, kroz intenzivan rad u posljednjih pet do šest godina, uspjeli da ubijedimo institucije sistema da pooštre sankcionu politiku. Zahtjevamo uvođenje registra pedofila, strožiji nadzor počinioca kroz precizno definisane mjere u Krivičnom zakonu, zabranu rada sa djecom, kao i ograničenje kretanja – na primjer, da im se zabrani pristup mjestima gdje deca borave, kao što su školska dvorišta i igrališta. Nažalost, imamo previše propusta u samoj primjeni zakona – mnoge odredbe ostaju mrtva slova na papiru jer nisu popraćene odgovarajućim podzakonskim aktima”, saopštila je Mihailović.
PODRŠKA RODITELJIMA U BORBI ZA ZAŠTITU DJECE
Roditelji koji odluče da prijave ovakva djela često se suočavaju s brojnim preprekama, ali njihova uloga u zaštiti djece je nezamjenjiva.
“Mnogi roditelji će se suočiti sa brojnim preprekama kada odluče da prijave ovakva djela. Roditelji, koji su već prošli kroz brojne traume i loše poruke, moraju biti spremni da nastave borbu – da prave pritisak, da budu posvećeni, jer su oni ključni u objezbeđivanju zaštite djece. Mi smo uvijek tu da im pomognemo, ali ne smijemo dozvoliti da ih sistem obeshrabri”, kazala je Mihailović.
ZNAČAJ KOMUNIKACIJE SA DJECOM U PREVENCIJI ZLOSTAVLJANJA
Svijest roditelja o važnosti komunikacije sa djecom ključna je u prevenciji zlostavljanja. Iz Udruženja roditelji upozoravaju na potrebu ranog prepoznavanja simptoma i pravovremenog djelovanja.
“Važno je da roditelji sa svojom djecom razgovaraju, da prepoznaju rane simptome zlostavljanja i da odmah reaguju. Roditelji su ključni u obezbjeđivanju zaštite djece i moraju biti spremni prijaviti svaku sumnju – samo tako možemo osigurati da počinioci ne ostanu nekažnjeni”, zaključila je Mihailović.
Kroz ove izjave, glas Udruženja roditelja jasno odjekuje – uprkos postojanju zakonskog okvira, sistem zaštite djece u Crnoj Gori i dalje posustaje, a roditelji i najmlađi su ostavljeni da se bore sami protiv birokratskih i administrativnih propusta.
Preporučeno
Društvo koje ne štiti svoju djecu, osuđuje svoju budućnost.
