Za sjutra je najavljen početak objavljivanja podataka popisa stanovništva.
Pitanje o nacionalnoj pripadnosti u državama s višenacionalnim sastavom stanovništva spada među osnovna pitanja popisa stanovništva. U slučaju Crne Gore ovo pitanje se tokom proteklih tridesetak godina izdiglo u jednu od ključnih nacionalnih tema budući da je velikosrpska mitomanija vidjela popise stanovništva kao priliku da ekspanzionističkim idejama dâ formalno utemeljenje. Neistine, čije su široko plasiranje omogućili Internet i moderne tehnologije, preplavile su javni prostor.I ovoga puta, kao i prilikom svih popisa od 1991, te popisa u Kraljevini Jugoslaviji, kad god je crnogorska nacija bila ugrožena velikosrpskim nasrtajima popisi stanovništva bili su jedno od ključnih sredstava političke manipulacije. Zato su u javnosti teme nacionalnog opredjeljenja, jezika i crkve zasjenila sva ostala pitanja popisa, a rezultati su postali predmet političkih sporova.
U dva nastavka, danas i sjutra, objavićemo one detalje o svim popisima stanovništva Crne Gore od 1878. do 2011. koji se tiču popisa građana i nacionalnog sastava stanovništva.
Ovo je četrnaesti popis stanovništva Crne Gore. Prvi popis je obavljen 1879. Slijede popisi 1899. i 1909, u Kraljevini SHS/Jugoslaviji 1921. i 1931, te popisi stanovništva socijalističke Jugoslavije 1948, 1953, 1961, 1971. i 1981. Popisi 1991, 2003. i 2011. obavljeni su u specifičnim okolnostima, o čemu će biti riječ, te rezultate valja uzeti s rezervom.
Popisi u Knjaževini Crnoj Gori
Potreba za državnom statistikom javila se u Crnoj Gori još prilikom formiranja prvih državnih organa početkom XIX stoljeća, ali država još nije imala sposobnosti za uvođenje cjelovite državne statistike. Uvođene su postupno evidencije za potrebe prikupljanja poreza, o izdatim pasošima i izrečenim sudskim presudama itd. Sve su to danas spomenici razvoja crnogorske državne uprave.
Međunarodno priznanje na Berlinskom kongresu donosi velike promjene u državnoj administraciji. Ministarstva preuzimaju dotadašnje statistike, i samo godinu nakon Berlinskog kongresa Crna Gora sprovodi prvi popis stanovništva.
Dugo pripremani popis formalno je započeo Naredbom ministra unutrašnjih djela, vojvode Maša Vrbice od 23. juna (3. jula) 1879. S iskustvom neuspješnog pokušaja popisa 1864, ovog puta je popis sproveden s punim državnim autoritetom.
Naredba je proslijeđena u 72 oblasne kapetanije. Kapetani su imali ključnu ulogu u sprovođenju popisa. O odlučnosti države govori pismo ministra Vrbice upućenom u Kolašin. Prethodno je kapetan Zeka Lalević pisao ministru da dio stanovništva islamske vjeroispovijesti odbija da se popiše:
„Sve svjetske učene države imaju popis svoga naroda, imena i prezimena čeljadi sviju vjera, a to i Knjaževa vlada hoće da ima i to se po svoj Knjaževini piše: hristijani, Turci i Latini. Dakle svakojega čeljadeta muškoga i ženskoga neka imena budu zapisana, jer je to radi reda, a protivu vjere i zakona nije. Dakle ti izvrši naredbe koje ti se daju kao svaki drugi kapetan“, napisao je kapetanu Laleviću ministar Vrbica.
Popis je sproveden uz tek zanemarivo mali broj odbijanja popisivanja – oko 2,5%. Bilo je deset rubrika. Interesantno je kao slika vremena da rubrika godina rođenja često nije popunjavana, dok je rubrika prezime znala da ostane prazna ili eventualno popunjen porodičnim nadimkom. Vjeroispovijest je registrovana po kapetanijama tako što se znalo koja je vjera u kojoj kapetaniji dominantna.
Dvije decenije kasnije, 1899, sproveden je drugi popis stanovništva sa deset popisnih elemenata: ime i prezime, starosna dob, pol, zanimanje, vjeroispovijest, prebivalište, državljanstvo, stupanj pismenosti. Za razliku od prvog popisa ovog puta je za popisivanje zadužena sudska vlast, koja je to sprovela preko okružnih vlasti i posebnih popisivača – pisara.
Uvodi se različit tretman stalno nastanjenih ljudi i onih s privremenim prebivalištem, posebno se upisuju hercegovački ustanici koji su se sklonili u Crnu Goru, vojni bjegunci iz Turske ili Austro-Ugarske se upisuju kao „crnogorski podanici“, popisuju se stranci u Crnoj Gori.
Popis je pokazao da Crna Gora ima 315.000 stanovnika, gotovo dvostruko više nego na prethodnom popisu, što je bila realna slika migracija i širenja državne teritorije.
Popis 1909, posljednji u Knjaževini Crnoj Gori, donosi dalju razradu državne statistike i uvodi nove rubrike. Precizno su popisani povratnici iz inostranstva, uvodi se upis maternjeg jezika itd.
Ovaj popis često se koristi u svrhu dezinformacija u vezi sa navodnim brojem stanovnika Crne Gore po nacionalnosti. U Knjaževini Crnoj Gori nacionalnost nije popisivana. Popisivana je vjeroispovijest.
Kraljevina SHS / Jugoslavija
Pitanje nacionalne pripadnosti nije postavljano ni u prvom jugoslavenskom popisu stanovništva sprovedenom 1921. Bilo je pitanja o maternjem jeziku i vjeroispovijesti. U obradi ova dva pitanja nijesu ukrštena, tako da je grupa srpskohrvatskog jezika ostala neraščlanjena. Osim toga, tada nije bio priznat makedonski jezik, pa su i Makedonci uključeni u ovu grupu.
U popisu stanovništva sprovredenom 1931. postavljeno je pitanje o nacionalnosti (narodnosti), ali je zadržao i pitanje o maternjem jeziku. Međutim, uputstvima za popis bilo je propisano da se Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Crnogorci, kao i nacionalno neopredijeljeni Muslimani popisuju kao Jugoslaveni po narodnosti, dok su pripadnici drugih narodnosti navodili svoju nacionalnu pripadnost.
Prema tome ni u jednom popisu do prvom poslijeratnog popisa 1948. nema podataka o nacionalnoj pripadnosti na način kako se ona danas percipira. Odnosno, sve što je moguće pronaći i što se plasira predstavlja čistu manipulaciju.
Preporučeno
SJUTRA OBJAVLJUJEMO:
- Popisi od 1948. do 2011, kako su Crnogorci s 91% u Crnoj Gori 1948, došli na 45% u Crnj Gori 2011, a Srbi s 2% u Crnoj Gori 1948. stigli do 29% u Crnoj Gori 2011.
- Kakva je bila nacionalna pripadnost po crnogorskim opštinama
- Koliko je Crnogoraca bilo u drugim jugoslovenskim republikama
- Zašto je jugoslavenski popis iz 1981. posljednji koji je statistički relevantan
Video