Ovom događaju, kako se navodi, prisustvovali su predstavnici Američke ambasade u Podgorici, predstavnici Vojske Crne Gore, članovi UBNOR-a i antifašista Nikšića, članovi porodice Kilibarda i građani Velimlja.

Kako navode, prijateljstvo Sjedinjenih Američkih Država i Crne Gore počelo je prije više od jednog vijeka, davne 1905. kada je knjaz Nikola na Cetinju primio akreditivno pismo od prvog američkog ambasadora u Crnoj Gori diplomate Džona Džeksona.

To prijateljstvo, kako kažu, utemeljilo se i izgrađivalo na zajedičkoj borbi ovih naroda za slobodu njenih građana jer i SAD i Crnoj Gori najdragocjenije i najvrjednije je da njihovi građani žive kao slobodni ljudi koji će uživati sve civilizacijske blagodeti.

“Crnogorski vojnici koji su se borili u Američkoj vojsci i u Savezničkim trupama i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu puno su doprinijeli snaženju prijateljstva među njihovim državama koje i dalje traje i biva sve snažnije”, navodi se u saopštenju.

Uspomene na Stevana Kilibardau evocirao je Slobodan Mirjačić, predsjednik UBNOR-a i antifašista Nikšića.

“Okupili smo se danas ovdje da se potsjetimo jednog od mnogih crnogorskih junaka, kojima Crna Gora nikad nije oskudijevala u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji i neprestanoj borbi za slobodu. Taj junak koji nas je danas ovdje okupio jeste Stevan Pavlov Kilibarda, a ono što ga izdvaja je to što nije poginuo kao vojnik crnogorske vojske već kao vojnik američke vojske. To samo još bolje pokazuje ljudski karakter Crnogoraca i njihov najvredniji ideal – ideal slobode”, kazao je on.

Stevan je rođen 1892. u porodici koju je krasilo poštenje, junaštvo, ali i siromaštvo. Kada je napunio 16 godina 1908. krenuo je putem kojim su tih godina otišli mnogi Crnogorci –  preko okeana – pravo u Ameriku.

“U Prvom svjetskom ratu među četiri miliona Amerikanaca koji su otišli da puškom brane slobodu našao se i Stevan. Postao je narednik Desetog artiljerijskog puka i četiri godine uspješno predvodio vojnike kojima je komandovao.

Sa Američkom vojskom učestvovao je u jednoj od presudnih bitaka u Francuskoj koja se odigrala kod grada Verdena od 15. jula do 5. avgusta 1918. gdje je njemačka vojska doživjela katastrofalan poraz, a ova pobjeda saveznika bila je uvod u seriju savezničkih pobjeda kojima je završen Prvi svjetski rat.

Kao narednik Desetog artiljerijskog puka sa svojom baterijom koja je brojala 26 vojnika i 12 topova, pružio je jak otpor neprijatelju koji je u bici, pored artiljerijskog naoružanja, koristio i avione i bojne otrove”, dodaje se u saopštenju.

UBNOR i antifašisti Nikšića kažu da su ginuli vojnici jedan za drugim i u jednom trenutku Stevan je ostao sam, bez lijeve ruke koju mu je odnijela granata.

Svjestan činjenice da sam protiv brojnog i jakog neprijatelja ne može da uradi mnogo, Stevan je, kako kažu, odlučio da se bori sve dok ne izdahne. Tako je i bilo.

“Desnom rukom je uzimao topovsko zrno, stavljao ga među koljena, a zatim u topovsku cijev i gađao na neprijatelja kome je zadao velike gubitke i spriječio ga da napreduje. Neposredno prije nego će mu stići pomoć posljednje neprijateljsko zrno pogodilo ga je u potiljak i Stevan je na mjestu ostao mrtav.

Amerikanci su bili zadivljeni hrabrošću artiljerca sa Verdena i posthumno su ga odlikovali najvećim nacionalnim ratnim odličjem – Ordenom čeličnog krsta. Tako je Stevan postao jedini Jugosloven koji je u Prvom svjetskom ratu dobio najviše američko vojno odlikovanje. Od četiri miliona američkih ratnika Orden čeličnog krsta dobilo je samo 396 junaka. I Stevan među njima”, dodaje se u saopštenju.

Amerikanci nijesu mogli da pronađu nikoga iz Stevanove porodice da uruče priznanje, ali, kako se dodaje, nijesu odustajali jer Stevanov podvig je zasluživao da ostane zapamćen. I poslije 18 godina uručen je njegovoj majci Ilinki.

Svečanost uručenja ordena majci pokojnog Stevana upriličena je u školi rezervnih oficira u Bileći.

„Herojska majko, Vi ste srećni i ponosni što ste rodili takvog heroja koji je svojom hrabrošću zadivio cijelu američku vojsku. Vi ste jedini u Jugoslaviji koji primate za Vašeg hrabrog sina ovo naše najveće odličje“, kazao je tada američki vojni ataše pukovnik Vilars, a prenijele tadašnje novine.

“I mi se danas ponovo podsjećamo na našeg Stevana Kilibardu kako se ne bi zaboravio njegov junački podvig jer to on svakako zaslužuje, a nama njegovim sugrađanima i plemenicima služi na čast i ponos.

Još jednom neka je slava i hvala Stevanu Pavlovom Kilibardi”, poručuju UBNOR i antifašisti Nikšića.