Zapravo, nisam bio siguran da li mi je mozak bio izgorio od svakojakih mladalačkih pošalica, ili su mi, pak, sva čula otupela, ali da, već dva mjeseca Srbi se bore za Srpsku Demokratiju u toj, sunce joj poljubim, separatističkoj Crnoj Gori, koju duboka država iliti, kako bi Kišjuhas rekao, duboko društvo još ne mogu da prežale što je nezavisna i samostalna.
Interesantno je kako su kojekakvi čudaci u mantijama ponovo dobili oreol važnosti u svim medijima. Odjednom njihova presveta uloga je od izuzetne važnosti za spas Srpske Demokratije. Njihove riječi po svim sokoćalima se prenose kao da se sprema drugi kosovski boj. Pune su virtuelne mreže video-snimaka tobože dobroćudnih brada koje, eto, ujedinjeno sa svim ostalim vjernicima, a, bogami, i nevjernicima brane tisućugodišnju demokratičnost srbijanskog naroda.
Međutim, ako me sjećanje dobro služi, iste te veličanstvene figure se nešto nisu naročito potrudile kada ljudima usred bijela dana izvršitelji otimaju stanove. Nešto ih javnost nije viđala na branicima odbrane sirotinje, koja jedva da može da skrpi kraj sa krajem, kada država osiono lupa na vrata. Ne sjećam se baš ni da su držali epohalne govore, osim kada ih neko s vremena na vrijeme pecne da Srpska pravoslavna crkva ne plaća porez, pa se uzvrpolje i održe ritualnu govoranciju.
Sa druge strane, javnost i nije baš bilo toliko zapaljena što je konačno neko sakupio snage da podnese tužbu protiv ove organizacije zbog pedofilije i seksualnog nasilja. To je nekako passe, zar ne, nije u duhu pravoslavlja.
Ali je zato u duhu naše svetosavske vere da se drmaju bedemi kljakavog mira u regionu. Da se laprda narodu da „ako im se ovo dopusti, šta će biti sa Kosovom sutra“. Da se poziva, uprkos svemu, da nas čeka Nebesko Carstvo. Da je smrt, ako se mora – mora, only way biti pravi Srbin.
Sve u svemu, nebo će oprostiti pokvarenim Crnogorcima koji su se usudili da se odvoje od Srbije, ali Srbi izgleda da neće.
Iskreno, prava je radost za vlast u Srbiji da ima ovako jaku crkvu i narod koji je beskompromisno voli. Dok srbijanska javnost razvratno flertuje sa ezoteričnim perverzijama, naprednjačkoj kamarili, odgovornoj za ovaj ratnohuškački inferno u kojem živimo, kojoj evidentno, bez pardona, prolaze sve afere i skandali, muljaže i prevere, spletkarenja i skidanje kajmaka, se smiješi svijetla budućnost među ljudima koji se bave mističnim i drevnim problemima, dok mu oni skidaju poslednji sloj kože sa leđa.
Preporučeno
Piše: Nikola Krstić














