Od 1. septembra počela je da se primjenjuje norma Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji je donesen početkom ove godine, da u vrtićima i javnim i privatnim, mogu da borave samo vakcinisana djeca.

Ustavni sud razmatraće odredbe članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, prema kojima djeca mogu boraviti u javnim i privatnim predškolskim ustanovama samo ukoliko su primila obavezne vakcine, osim u slučajevima kada postoji trajna medicinska kontraindikacija za određenu imunizaciju.

„U pitanju je inicijativa za ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je pozvao stručna lica i tako ćemo imati argumente“, kazala je ranije Armenko.

Na javnoj raspravi koja je održana 15 septembra učestvovali su predstavnici Instituta za javno zdravlje, ministarstva, Svjetske zdravstvene organizacije, Udruženja Roditelji i Alternative Crna Gora, koje su podnijele inicijative.

ilustracija (Foto: JPU Đina Vrbica)

Pralaleno sa javnom raspravom ispred Ustavnog suda biće održan protest pod nazivom „Djeca imaju pravo na vrtić”.

Organizatori iz NVU Luča slobode kazali su da je protest usmjeren na ukazivanje na značaj prava roditelja na izbor i pitanja koja su od značaja za djecu i porodice.

Jedna od podnosilaca inicijative, Lepa Žunjić iz NVO Roditelji, na javnoj raspravi je kazala da se ta organizacija 15 godina bavi sistemom podrške roditeljima i djeci i ukazuje na probleme sa kojima se oni suočavaju.

„Petnaest godina se bavimo sistemom roditelja i djece i ukazujemo na činjenice. Imamo stav da nijesmo protiv vakcinacije i da država vodi računa o zdravlju. Da li je Vladina mjera srazmjerna i djelotvorna, to je jedino pitanje“, kazala je Žunjić.

Ona je, između ostalog, poručila da djeca na kraju snose posljedice odluka odraslih i sistema, što, kako je navela, predstavlja suštinu problema.

Vesko Pejak iz NVO Alternativa ocijenio je da se ide u pozitivnom smjeru kada je riječ o uvažavanju drugačijih mišljenja i građanskih sloboda.

On je kazao da će uvijek biti roditelja koji ne žele da vakcinišu svoju djecu, ali je ukazao na pitanje ko u tom slučaju snosi posljedice takve odluke.

„Uvijek ćemo imati roditelja koji ne žele da vakcinišu dijete. Odluku roditelja da ne vakciniše dijete – ko će da snosi posljedice? Samo dijete. To je pravni nonsens“, kazao je Pejak.

Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša ukazao je, između ostalog, da se kod pitanja obavezne vakcinacije, u suštini, mogu prepoznati suprotstavljeni interesi dvije grupe djece.

„Djeca koja nijesu vakcinisana, zbog aktuelne zakonske odredbe, ne mogu da se socijalizuju i idu u vrtić. Sa druge strane, država je obavezna da održava situaciju u kojoj su zaštićena i djeca koja ne mogu da budu imunizovana, kroz stvaranje kolektivnog imuniteta“, kazao je Mugoša.

Državna sekretarka Ministarstva zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević kazala je da razumije brigu i strahove roditelja koji najbolje za svoje dijete.

“Cilj odredbe nije bio da se dijete isključi i kazni, već je, naprotiv, ustavna i ljudska dužnost utemeljena u članu 68 Ustava Crne Gore, stvoriti sigurno, toplo, bezbjedno okruženje za svako dijete. Osnovni cilj propisivanja predmetne odredbe je unapređenje zaštite stanovništva od zarazne bolesti, a posebno djece koja ne mogu zbog kontraindikacije da prime vakcinu”, navela je ona.

Sudinica Jelena Ružičić pitala je da li je poznato da se prilikom razgovora sa pedijatrom stavlja fokus na bezbjednost vakcina uključujući i neželjene reakcije kako bi se roditeljima olakšale sumnje i zabrinutost.

Jelica Krsmanović generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja rekla je da sve pritužbe koje su dobijali vezano za vakcine nijesu mogli da uvaže jer im treba pisani trag da neko vodi antivaksersku kampanju.

“Nakon analize UNICEF-a da pedijatri ne ostvaruju dobru komunikaciju sa roditeljima mi smo imali edukacije sa njima, one se sprovode, Ministarsvtvo zdravlja locira te pedijatre i upravo na njih mi utičemo. Mi nemamo tačnu informaciju ko su ti pedijatri”, navela je ona.

Epidemiolog Instituta za javno zdravlje Dragan Laušević kazao je da država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija predstavlja jedinu proaktivnu mjeru. Ocijenio je da je aktuelno rješenje iznuđena mjera i dio kriznog menadžmenta, navodeći da alternativa vakcinaciji ne postoji.

Laušević je kazao da, iako sada nije član operativnih timova, dugo godina je u njima radio i bio učitelj mnogima koji se danas bave tim poslovima.

„Ova javna rasprava je nešto što smo dugi niz godina mi tražili. Probaćemo da nađemo najbolje rješenje i ja ću pokušati da vam dam viziju onih koji se bave javnim zdravstvom“, rekao je Laušević.

On je naveo da je osnovni zadatak javnog zdravstva zaštita i promocija zdravlja, kao i prevencija bolesti.

„Osnovni zadatak je da zaštitimo zdravlje, da ga promovišemo i da vršimo prevenciju. Osnovni postulat je da sve što može da se spriječi razumnim mjerama koje su bezbjedne i efikasne treba primijeniti. Ono što ne možemo da spriječimo, dobro je da rano otkrijemo“, kazao je Laušević.

Epidemilog Senad Begić (UNICEF) rekao je da snažno podržavaju rutinsku i redovnu vakcinaciju djece.

“Sve javne politike moraju da uzmu u obzir najviše standatde prava djeteta. Vakcine su transformisale javno zdravlje i promijenile tok ljudske istorije jer su neke bolesti izazivale trajne invaliditeta i smrt. Imunizacija u Crnoj Gori ima dugu tradiciju koja je 1891. uvedena kada je počela vakcinacija protiv variole vere. Ona je bila obavezna znači više od jednog vijeka je tako. Dezinformacije postoje od kada je vakcina, ali javne politike onda moraju biti i ostati zasnovane na činjenicama”, iustakao je Begić.

Mina Brajović iz Svjetske zdravstvene organizacije kazala je da ekspertska tijela godinama upozoravaju Crnu Goru na suboptimalan obuhvat imunizacijom, slabljenje programa rutinske imunizacije, sporan kvalitet nadzora i neadekvatne kapacitete, zbog čega se, kako je navela, traži hitna akcija bez odlaganja.

„Imunizacija je ipak žrtva sopstvenog uspjeha. Vidimo da se zemlje bore da održe ili povećaju obuhvat. Kada govorimo o morbilima, sa prvom dozom na globalnom nivou obuhvat pada, ali je 84 odsto. U regionu Evrope zemlje se bore, ali nemaju 96 procenata. U afričkom regionu obuhvat je 71 odsto“, kazala je Brajović.