Temeljni ugovor između SPC i države Crne Gore potpisan je 3. avgusta 2022. godine, a potpisali su ga patrijarh srpski Porfirije i tadašnji premijer Dritan Abazović.

Izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti uklonjeni su sporni članovi koji su se odnosili na mogući prelazak imovine vjerskih zajednica u državno vlasništvo ako vjerske zajednice nemaju adekvatne dokaze da su vlasnici te imovine.

“U odnosu na prigovore podnosilaca formalno-pravne prirode, Ustavni sud je utvrdio da zaključenjem Temeljnog ugovora u ime Crne Gore od strane Vlade Crne Gore, gdje su kao strane ugovornice označene Crna Gora i Srpska pravoslavna crkva, nije prekoračena nadležnost Vlade iz člana 100 Ustava”, kazali su iz Ustavnog suda u saopštenju.

Naime, Ustav ne uređuje način i postupak zaštite ljudskih prava i sloboda već, saglasno odredbi člana 16 tačka 1 i 5 Ustava, daje ovlašćenje zakonodavcu da, uz poštovanje ustavnih principa, uredi način njihovog ostvarivanja, kada ocijeni da je to neophodno i da uredi druga pitanja od interesa za interesa za Crnu Goru.

Članom deset ovog Zakona propisano je da se “pojedina pitanja od zajedničkog interesa za Crnu Goru i jednu ili više vjerskih zajednica mogu urediti ugovorom koji zaključuju Vlada Crne Gore i vjerske zajednice“.

“Stoga, budući da Zakon o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, uz Ustav Crne Gore, baštini pravo na slobodu vjeroispovjesti, dajući mogućnost vjerskim zajednicama uobličavanja pravnih okvira garantovanih prava i slobode i praktikovanja vjeroispovjesti putem zaključivanja ugovora koje u ime Crne Gore zaključuje Vlada Crne Gore, te polazeći od ustavne obaveze države da obezbijedi ostvarivanje ljudskih prava među kojima je i ovo, Ustavni sud nalazi da zaključivanjem Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC, kao stranama ugovornicama, gdje je u ime Crne Gore takav ugovor potpisan od predsjednika Vlade Crne Gore, nije povrijeđeno načelo podjele vlasti iz člana 11 Ustava, niti je Vlada Crne Gore prekoračila ovlašćenje koje crpi iz nadležnosti propisane članom 100 Ustava”, navode u saopštenju.

Naprotiv, obezbijeđeno je poštovanje ustavnosti i zakonitosti iz člana 145 Ustava jer je Temeljni ugovor zaključen od strane ovlašćenog lica u skladu sa Ustavom i Zakonom o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, budući da nije mogao biti zaključen kao međunarodni ugovor jer je riječ o vjerskoj zajednici a ne državnom subjektu, predočili su iz Ustavnog suda.

“Dok je sa druge strane Crna Gora po Ustavu, međunarodnim ugovorima i pomenutom Zakonu, u obavezi da obezbijedi realizaciju prava koja garantuje”, naveli su iz suda.