Video
To jeispričala predstavnica Nevladinog udruženja (NVU) Munja Munja, Tina Kuzman, pojašnjavajući da je 3D učionica napravljena u saradnji sa firmom Open Box Studiom u Podgorici, koja se bavi 3D štampom.
„Mi smo 3D štampač primijenili u edukaciji, zapravo htjeli smo da ga upotrijebimo kao vrstu alata koja će im koristiti da sami dođu do rješenja, da štampaju modele kuća, zgrada objekata, koje su djeca sama osmišljavala u njihovom zamišljenom gradu“, ispričala je Kuzman.
Djeca su imala priliku da budu dizajneri, akhitekti, i da od svoje ideje na crtežu vrlo brzo dođu do finalnog proizvoda koji mogu da drže u rukama.
„Tako su razvijali osjećaj svojine, osjećaj da su sami stvorili ono što su prethodno zamislili. Tako da, ova priča dodiruje razne tačke kada je riječ o kreativnoj edukaciji i primjeni savremenih tehnologija“, rekla je Kuzman.
Djeca su, kako je pojasnila, igrala igru Kideville koja ima za cilj da se izgrade objekti u gradu.
„Djeca su stanovnici zamišljenog ostrva i tu sami grade svoj grad, što znači da oni odlučuju gdje će da stoji koja zgrada, koji objekat, njihova kuća u odnosu na to. Znači bave se arhitekturom, dizajnom, da to bude sve raspoređeno kako treba“, kazala je Kuzman.
Igra ima set pravila kroz koja se uče osnove 3D štampe.
„To nije nikakva velika filozofija. To je jednostavan alat i mislim da su djeca super reagovala. Odmah su složili sve kockice, počeli da se koriste osnovnim bazičnim kompjuterskim programom, slijedeći instrukcije, da bi došli do kompjuterskog crtanja, a na kraju i do štampe finalnog modela“, rekla je Kuzman.
Prva pitanja djece bila su- kako ćemo znati ko je pobjednik u igri.
„To je jako interesantno, jer u ovoj igri nema klasičnog pobjednika. Isto kao što ovo nije klasična edukacija gdje imamo profesora i slušamo šta će da se kaže, šta je zadatak. Ovdje je mentor u ulozi osobe koja više daje instrukcije kako da djeca sama preuzmu inicijativu, kako da sama dođu do svojih ideja. Mladima je u odnosu na starije mnogo lakše da usvajaju neka kompjuterska pravila, jer su mnogo više vremena proveli uz tehnologiju“, rekla je Kuzman.
U igri nema grešaka, data je sloboda i uz određene okvire djeca nalaze način da se kreću, da rade zajedno, ali i individualno.
„Ono što je bilo najljepše u cijeloj priči je što djeca nisu morala da grade objekte onako kako ih mi danas vidimo. Oni su mogli da zadaju drugačiji dizajn. Jedna djevojčica od 11 godina imala je ideju da napravi muzej u obliku djeteline. To je bila njena ideja kako bi izgledao muzej sreće. Bilo je genijalnih ideja“, kazala je Kuzman.
Istakla je da je veoma zahvalna pomoći Crnogorskog Telekoma kroz konkurs „Za svako dobro“ i dodala da je radionicu sa nastavnikom Savom Kovačevićem pohađalo četrnaestoro djece uzrasta od 11 do 15 godina.
„Ovakve ideje, iako su lijepe, ostaju, često, samo u pričama, u teorijama, i stvarno puno znači kada se pruži pomoć da se realizuje jedna ovakva ideja. Štampač je ostao u Osnovnoj školi „Oktoih“. Djeca, kroz izborni predmet nastavljaju da uče 3D štampu. Kroz pomoć Telekoma i konkursa „Za svako dobro“ došli smo do velikih koraka koji će i dalje imati odjeka i mislim da će svima biti jasno koliki je značaj primjene novih tehnologija u edukaciji“, kazala je Kuzman.
Preporučeno
A u školi „Oktoih“ ostali su štampač, modeli i znanje koje će nastavnik i djeca moći da prenesu drugima.
