Video
Djeca koja su odrastala 70-ih i 80-ih imala su puno više slobode – sama su smišljala kako će se zabaviti, rješavala vlastite probleme i satima boravila napolje bez nadzora odraslih. Iako takvo djetinjstvo nije bilo idealno, donijelo im je osjećaj nezavisnosti i kontrole nad svojim vremenom koji današnja djeca rijetko imaju, piše YourTango, prenosi Index.
Igra vani bez nadzora
Starije generacije bezbrižno su se igrale vani bez stalnog nadzora roditelja. Same su pronalazile društvo i osmišljavale kako će provesti vrijeme, a pritom učile da se snalaze i donose odluke. Takva sloboda bila je važan dio odrastanja, no danas je sve rjeđa.
Nekadašnje pravilo da se kući treba vratiti kad se upale ulična svjetla gotovo je nestalo. Djeca danas više vremena provode pred ekranima, a roditelji ih češće žele imati na oku.
Samostalan odlazak u školu
Ono što je nekad bilo sasvim uobičajeno danas je mnogima nezamislivo.
Brojna djeca ne idu sama ni do škole koja je udaljena nekoliko ulica.
Prije nekoliko decenija djeca su samostalno odlazila u školu, trgovinu ili na igralište.
Promjena odgojnih navika nije iznenađujuća – mnogi roditelji danas žele znati gdje im je dijete u svakom trenutku, a neki se boje i osude okoline ako mu dopuste više samostalnosti.
Učenje na svojim pogreškama
Mnogi roditelji danas nastoje riješiti probleme umjesto svoje djece.
Žele im olakšati život i zaštititi ih od neugodnih iskustava, dijelom i zato što su sami odrastali uz više izazova.
No, time djeci često uskraćuju priliku da sama pronađu rješenje i nauče nešto iz svojih grešaka.
Upravo su takva iskustva nekada učila djecu kako se nositi s neuspjehom, rješavati probleme i lakše se oporaviti nakon razočaranja.
Suočavanje s dosadom
Današnja djeca gotovo uvijek imaju način da prekinu dosadu, najčešće uz pomoć ekrana. Dovoljno je uzeti telefon ili uključiti televizor. No dosada ima i svoju vrijednost. Upravo u takvim trenucima djeca razvijaju maštu, upoznaju svoje interese i uče nositi se sa svojim osjećajima.
Djeca 70-ih i 80-ih često nisu imala mnogo izbora nego sama osmisliti kako će ispuniti vrijeme, a upravo ih je to poticalo na kreativnost.
Život bez stalnog dokumentovanja
Djeca danas često osjećaju potrebu da fotografišu i dijele važne trenutke.
Nekada to nije bio slučaj. Uspomene su se čuvale u fotoalbumima i porodičnim pričama, a ne na društvenim mrežama. Nije postojala potreba da svaki izlazak, koncert ili putovanje završi na internetu, pa su ljudi jednostavno uživali u trenutku, bez razmišljanja kako će sve izgledati drugima.
Više slobodnog vremena
Promjene u vaspitanju uticale su i na način na koji djeca provode slobodno vrijeme. Mnogi danas imaju pretrpane rasporede ispunjene izvannastavnim aktivnostima, a uz to su stalno dostupni na telefonima i društvenim mrežama. Zbog toga im ostaje manje vremena za odmor, dosadu ili spontanu igru.
Djeca 70-ih i 80-ih imala su više prostora da jednostavno budu djeca, bez osjećaja da stalno moraju nešto postići ili da propuštaju ono što rade drugi.
Spontana druženja
Kad roditelji unaprijed organiziraju gotovo svaki dio djetetovog dana, ostaje manje prostora za spontana druženja. Nekad je bilo sasvim normalno pokucati prijatelju na vrata i pitati ,,možeš li napolje”.
Danas se većina dogovora odvija preko roditelja ili poruka. Iako su i tada postojala pravila, poput dolaska kući na večeru ili u dogovoreno vrijeme, djeca su sama odlučivala kako će provesti slobodno vrijeme, sklapala prijateljstva i učila da sami organizuju svoj dan.
Preporučeno
