“U nauci o jeziku poznato je da je štokavski sistem jedan (ne i jedinstven), da se prostire na teritorijama Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije te da tome jezičkome sistemu pripadaju četiri standardna jezika: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski.
Neodustajanje od svojatanja štokavskoga sistema kao isključivo srpskoga skopčano je s neodustajanjem od Velike Srbije kao zamišljenoga državnoga i kulturnoga prostora koji bi se manje-više prostirao na istoj teritoriji. Uostalom, na toj teritoriji i djeluje Crkva Srbije kao glavni instrument za sprovođenje politike Srpskoga sveta.
Forsiranjem naučno i životno odbačenih nacionalističkih i velikodržavnih teza zvanična Srbija nanosi zlo prije svega svojim građanima koje kroz sistem redovnoga primarnog obrazovanja truje dezinformacijama štetnim za suživot u regionu. Što se pak tiče svojatanja crnogorskoga jezika, književnosti i kulture kao srpskih u prosvjetnome sistemu Srbije, u tome nema ničega novog niti iznenađujućeg.
Počev od Miroslavljeva jevanđelja, usmene književnosti, preko Njegoša do savremenih pisaca – sve to Srbija tretira kao dio svoga kulturnog korpusa. Što na takve postupke ćuti aktuelna crnogorska vlast, nema nikakva čuda kad se zna da ona dijeli iste stavove – počev od premijera Krivokapića koji kleči na spomenicima poginulih u borbi za Veliku Srbiju do aktuelne ministrice prosvjete, nauke i kulture koja zorno ističe da je žensko a četnik.
Preporučeno
No uprkos podaničkoj politici aktuelne vlasti u Crnoj Gori i asimilatorskoj politici suśedne Srbije, montenegristika je probila put do slavističkoga svijeta”, navode u reagovanju.
Video