Iz Instituta za javno zdravlje su kazali da oni nemaju izdvojene podatke o broju djece i njihovom vakcinalnom statusu u predškolskim i školskim ustanovama, te da ne mogu dati precizne pokazatelje o obuhvatu vakcinacijom u tim kolektivima. Ali, kako pojašnjavaju, na osnovu uzrasta je moguće izvesti određene zaključke o vakcinalnom statusu djece koja pohađaju predškolske i školske ustanove.

Prema podacima iz elektronskog registra imunizacije kojim upravlja Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), u kohorti djece rođene 2019. godine, koja su od 1. septembra krenula u prvi razred osnovne škole (izuzev manjeg broja djece kojima je početak školovanja odgođen za narednu godinu), evidentirano je ukupno 7.688 djece.

Do sada je prvu dozu MMR vakcine primilo 84,7%, dok je drugu dozu primilo 61,5%.

“Prevedeno u apsolutne brojeve, 1.178 djece rođene 2019. godine (od kojih je velika većina započela prvi razred osnovne škole 1. septembra 2025) do sada nije primilo nijednu dozu ove vakcine i potrebno ih je vakcinisati sa obje doze u razmaku od mjesec dana. Istovremeno, među onima koji su primili samo jednu dozu, 1.779 djece je nepotpuno vakcinisano, odnosno djelimično zaštićeno”, istakli su iz Instituta za javno zdravlje.

Naglasili su da se adekvatna zaštita od malih boginja, zauški i rubele postiže tek nakon primjene dvije doze MMR vakcine.

“Prezentovani podaci više ne ukazuju samo na odlaganje MMR vakcinacije u prvim godinama života, već i na zabrinjavajuću činjenicu da značajan broj djece polazi u osnovnu školu nevakcinisano ili nepotpuno vakcinisano, što iz godine u godinu predstavlja sve veći problem”, upozorili su iz te institucije.

Rizik od epidemije morbila

Iz Instituta su upozorili i da je, s obzirom na nedovoljan obuhvat imunizacijom, opasnost od pojave morbila u epidemijskom obliku u našoj zemlji kontinuirano prisutna.

“Ukoliko bi u kratkom vremenskom periodu došlo do višestrukog unošenja virusa kroz dolazak infektivnih osoba u Crnu Goru, naročito u kolektive djece sa niskim obuhvatom vakcinacije, a zatim i do širenja na nevakcinisane i imunokompromitovane osobe, stvorili bi se uslovi za nastanak veće epidemije sa ozbiljnim posljedicama”, istakli su iz IJZCG.

Pojasnili su da se kolektivni imunitet još uvijek održava na visokom nivou kod starijih osnovaca, srednjoškolaca i dijela odraslih koji su vakcinisani sa dvije doze vakcine (ili su nekada davno preboljeli morbile i stekli prirodni imunitet).

Ipak, kako upozoravaju, u mlađim uzrastima (djeca predškolskog uzrasta, mlađi osnovci, odrasli koji su prije više decenija dobili samo jednu dozu vakcine) on je značajno oslabljen ili upitan čime je rizik od pojave epidemije morbila, pa i zaušaka (mumps/parotitis) vremenom sve veći zbog nakupljanja osjetljivih/neimunih osoba.

Kazne i odgovornost

Institut nema podatke o tome koliko je roditelja kažnjeno, jer to nije u njihovoj nadležnosti, ali ih ima Ministarstvo zdravlja, iz kojeg je Pobjedi rečeno da je inspekcija tokom prošle godine sankcionisala dio roditelja.

“Zdravstveno-sanitarna inspekcija tokom 2024. godine podnijela je 149 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i izdala 12 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 1.200 eura protiv roditelja koji su odbili da vakcinišu svoju djecu. Ove mjere su preduzete u skladu sa zakonskim obavezama i kao odgovor na nepoštovanje obavezne vakcinacije radi zaštite javnog zdravlja”, kazali su iz resora kojim upravlja dr Vojislav Šimun.

Pojasnili su da su kazne za odbijanje vakcinacije zakonski propisane i izriču se kao mjera zaštite javnog zdravlja.

Ipak, upozoravaju da sama novčana sankcija često nije dovoljno snažan motiv za roditelje koji su pod uticajem antivakserskih stavova.

“Najvažniji preduslov za povećanje broja vakcinisane djece je stalna edukacija i saradnja sa roditeljima, jer društveni i informativni ambijent ima veći uticaj na svijest i praksu nego sama kazna”, istakli su iz Ministarstva zdravlja.

Iz Instituta za javno zdravlje su podsjetili da je Vlada već usvojila Program mjera za imunizaciju za period 2026-2028:

“Predviđene su izmjene zakona i pravilnika kojima bi se imunizacija učinila obaveznom u suštinskom smislu – unapređenje regulatornog okvira i jaču kontrolu sprovođenja obavezne imunizacije. Nadamo se da će, kroz zajednički rad i aktivnosti svih zainteresovanih strana u narednom periodu biti ostvareni konkretni koraci u ovom segmentu koje smatramo neophodnim i ključnim za unapređenje obuhvata imunizacijom”, istakli su iz IJZCG.

Saradnja je ključna

Jedna od najvažnijih karika u ovom sistemu su, pored roditelja, izabrani ljekari i domovi zdravlja.

Iz IJZCG smatraju da su pedijatri i medicinske sestre prvi filter te da su ključni su akteri i imaju najveći uticaj na obuhvate imunizacijom.

“Istovremeno, pravne službe domova zdravlja imaju obavezu da blagovremeno informišu sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja o roditeljima koji nijesu vakcinisali/revakcinisali djecu, kako bi inspekcija mogla preduzimati aktivnosti iz nadležnosti”, pojasnili su oni.

I Ministarstvo potvrđuje tu obavezu:

“Domovi zdravlja su zakonski obavezni da prate i organizuju obaveznu vakcinaciju djece, te da redovno prijavljuju Zdravstveno-sanitarnoj inspekciji Ministarstva zdravlja Crne Gore roditelje ili staratelje koji bez opravdanih medicinskih razloga ne dovedu djecu na vakcinaciju. U tom smislu, domovi zdravlja dosljedno dostavljaju navedene informacije inspekciji, posebno o roditeljima koji odbijaju da vakcinišu djecu prema kalendaru obavezne vakcinacije, uključujući i MMR vakcinu”, istakli su iz resora zdravstva.

Iz Instituta poručuju da ipak, ključni faktori ostaju odgovornost roditelja da redovno dovode djecu na vakcinaciju, kao i adekvatna komunikacija i postupanje zdravstvenih radnika na svim nivoima uključujući obavezu da snažno promovišu i preporučuju vakcinaciju.

U Crnoj Gori su prema prema podacima Instituta za javno zdravlje i dalje najugroženiji najmlađi, oni koji imaju dvije godine.

Iz evidencije je vidljivo da je prvom dozom vakcine djece koja su rođena 2020. godine, vakcinisano 76,6 odsto. Godinu dana mlađih, prvom dozom je vakcinisano 67,7 odsto. Trogodišnjaka (rođenih 2022. godine) je 52.6 odsto vakcinisano. Tek 28,6 odsto djece rođene 2023. godine je vakcinisano prvom dozom.

U odgovorima IJZCG je navedeno da se druga doza, u skladu sa kalendarom imunizacije, daje pred polazak u školu. Pojasnili su i da sva djeca, koja su rođena 2024. godine još uvijek nijesu navršila godinu dana, pa za njih nije prikazan obuhvat.

Na pitanje koji je uzrast najviše kompromitovan iz Instituta su kazali da je situacija naročito zabrinjavajuća u mlađim uzrastima, ali dodatno zabrinjava i što sve više djece ulazi u osnovnu školu a da nijesu vakcinisana ili revakcinisana MMR vakcinom.

Mjere i projekti

Ministarstvo podsjeća da je u saradnji sa UNICEF-om pokrenut projekat uspostavljanja jedinstvenog call centra pri službama izabranog doktora za djecu u svim domovima zdravlja.

Projekat „Sistematsko unapređenje rutinskog sistema imunizacije i pokrivenosti vakcinama u Crnoj Gori“ imao je za cilj da poveća obuhvat vakcinacijom, posebno MMR vakcinom kod predškolske djece, nakon višegodišnjeg pada uzrokovanog pandemijom, širenjem dezinformacija i nedostatkom ažurnih evidencija.

Ključna inovacija bila je uspostavljanje jedinstvenog Cloud Call Centra u domovima zdravlja širom zemlje, kako bi se omogućila proaktivna komunikacija sa roditeljima djece koja nijesu vakcinisana. Projekat je podrazumijevao saradnju sa Crnogorskim Telekomom, nabavku tehničke opreme, obuku medicinskog osoblja i razvoj softverskog rješenja za pozivanje i praćenje rezultata.

Tokom prve polovine 2025. godine sprovedene su obuke za medicinske sestre i predstavnike Instituta za javno zdravlje, kao i trening za trenere na temu vakcinacije i autizma, dok su paralelno realizovane kampanje za ažuriranje kontakt podataka i distribucija edukativnih materijala za roditelje i pedijatre.

Iz Ministarstva zdravlja poručuju da je projekat postavio temelje za aktivniji, digitalizovan i sistematičniji pristup promociji imunizacije u Crnoj Gori, a naredni koraci treba da budu usmjereni na standardizaciju komunikacije, jačanje tehničke podrške manjim domovima zdravlja, kontinuirano ažuriranje podataka i saradnju sa rukovodstvima zdravstvenih ustanova.