Video
CGO je tužio Vujovića zbog izjave koju je dao Pobjedi krajem aprila 2018. godine, kada je istakao da ova NVO dezinformiše javnost finansijskim izvještajima vezanim za finansiranje medija u državi, kao i da je “samo u Crnoj Gori moguće da Delegacija Evropske unije tu istu nevladinu organizaciju sponzoriše i bude sponzor otvorenog miješanja jedne nevladine organizacije u uređivačku politiku RTCG”.
Vujović je juče, komentarišući za Pobjedu presudu Višeg suda u Podgorici, zahvalio Daliborki Uljarević i nevladinoj organizaciji kojom rukovodi što su mu, kako je istakao “pružili priliku da u sudskom procesu neposredno dokaže da je ova organizacija obmanjivala crnogorsku javnost o iznosima koje je država po različitim osnovama dodjeljivala crnogorskim medijima”.
Nakon presude Osnovnog suda u Nikšiću, CGO se žalio Višem sudu u Podgorici, ali je žalba odbijena.
“Po nalaženju ovoga suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci pobijene presude. Prvostepeni sud je u konkretnom slučaju pravilno našao da ne postoje uslovi, ni osnovi, da se obaveže tuženi da tužiocu isplati predmetnu štetu kao i da objavi o svom trošku presudu u dnevnom listu Pobjeda nakon njene pravosnažnosti i u tom pravcu dao jasne razloge”, piše u presudi Višeg suda u koju je Pobjeda imala uvid.
U presudi Višeg suda je ocijenjeno da imajući u vidu sami položaj i ulogu CGO kao pravnog lica u društvu, kao i položaj Vujovića koji je na čelu Savjeta Agencije za elektronske medije, te da se u konkretnom slučaju radilo o temama od opšteg javnog interesa i značaja, Vujovićevi navodi “ustvari predstavljaju javnu debatu o statusu medija i njihovom finansiranju od strane države, a što u svakom demokratskom društvu predstavlja pitanje od opšteg javnog značaja”.
“Odredbama člana 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je propisano da svako ima pravo na slobodu izražavanja, te da ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice”, obrazloženo je u presudi.
CGO, kako se navodi u presudi, „upravo zbog javne prirode posla kojim se bavi mora biti spreman da pretrpi veći stepen javne kritike, kao i njegovo rukovodstvo, mora biti spremno da bude izloženo kritičkom sudu javnosti“.
“Pa i u situacijama kada je takav sud ponekad i neodmjeren, grub, provokativan, otrovan i upitnih sumnjivih motiva ili čak šokantan i uznemiravajući. U konkretnom slučaju i po nalaženju ovoga suda nema mjesta ograničenjima, u smislu odredbi člana 10 st. 2 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno ovdje predmetnim, tj. ne postoji potreba za društvenim miješanjem radi zaštite ugleda i prava drugih odnosno prava i ugleda tužioca. Kod iznijetog žalbu tužioca je valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi”, zaključeno je u presudi.
Vujović je juče za Pobjedu kazao da je odluka Višeg suda bila očekivana poslije dokaznog postupka koji je izveden, iako se na nju malo duže čekalo.
“Dugo godina je CGO objavljivao netačne podatke i uvećavao višestruko iznose koje je država po raznim osnovama isplaćivala medijima. Time je stvarao sliku kod međunarodnih organizacija kako se država nekim ogromnim sredstvima miješala u medijsko tržište i stvarala neravnopravan ambijent za poslovanje medija u Crnoj Gori”, naveo je Vujović.
Govoreći o suđenju, on je istakao da CGO nije ponudio nijedan kontra argument na dokaze koje je on prezentovao.
“Tako da sudija nije ni mogao da prihvati njihov stav da se radilo o povredi časti i ugleda. Moja, navodno sporna izjava koja je bila povod za ovo suđenje, nije imala za cilj bilo kakvo klevetanje, već utvrđivanje nespornih činjenica kad je riječ o izdvajanju novaca za medije”, kategoričan je Vujović.
Podsjeća da je CGO objavio više godišnjih izvještaja pod nazivom “Jednake šanse za sve medije“ u kojima obrađuje temu ulaganja novca iz javnih fondova u medije, te da je ta NVO u uvodima navodila da izvještaj „ima za cilj da doprinese kreiranju jasnih mehanizama kontrole finansiranja medija iz javnih fondova i dodjele državne pomoći medijima u Crnoj Gori”.
“Problem sa izvještajima CGO je taj što su oni u svoje izvještaje redovno ubacivali pored medija subjekte koji nijesu mediji. Tako da se, primjera radi, u posljednjem izvještaju za 2016. godinu od ukupno izdvojenih 2.249.941,74 eura iz javnih fondova na subjekte koji nijesu mediji se odnosilo 1.276.341,13 eura. Prevedeno u procente, to znači da se na medije odnosilo manje od 50 odsto ukupnih izdvajanja iz javnih fondova. Od ukupnog iznosa – 2.249.941,74 eura, na čitulje koje su građani uplaćivali medijima za objavljivanje odnoslio se 127.291,00 eura, a ne na davanja državnih novaca medijima.
Kada sve ovo saberemo i oduzmemo dolazimo do cifre od 846.309,61 eura koje su mediji dobili iz javnih fondova. Treba dodati da su na prezentaciji pomenutog izvještaja predstavnici RTCG negirali da su za 2016. godinu iz javnih fondova dobili 118.424,70 eura i da je taj iznos deset puta manji. Kada i to uračunamo dobićemo da se od 2.249.941,74 samo 33 odsto novca odnosilo na medije”, pojasnio je Vujović.
Od preostalih iznosa koje su mediji dobijali, kako dodaje, nije navedeno, niti je obrazloženo po kom osnovu su mediji mogli dobiti sredstva, „tako da formulacije finansiranje medija iz javnih fondova i državna pomoć medijima, koje se pominju u uvodu izvještaja ostaju pod velikim znakom pitanja“.
“Mediji mogu da za različite usluge dobijaju novce od javnih ustanova, a da to nije ni finansiranje medija iz javnih fondova, ni državna pomoć medijima. Ove metodološke nejasnoće su dodatano pomogle da se sakrije prava istina o iznosima koje je država po raznim osnovama stvarno davala medijima i da se ti iznosi višestruko uvećaju”, istakao je Vujović.
Dodao je da je to samo primjer iz jednog izvještaja kako se manipulisalo informacijama o izdvajanjima novca iz javnih fondova za medije.
Kako je rekao, razočaravajuće je da se i poslije toliko godina Stejt department u svom posljednjom izvještaju i dalje poziva na ove “prilično sporne izvještaje”.
Ranko Vujović je istakao da je CGO kao nevladina organizacija morala pokazati veći stepen tolerancije u odnosu na kritiku zasnovanu na činjenicama, “a izrečenu sa namjerom da se crnogorskoj javnosti da potpuna informacija u odnosu na plasirane teme”.
Preporučeno
“Tim prije što je iskazana u dobroj namjeri sa željom da se ospore brojke i isprave neutemeljene ocjene. Bez namjere da vrijeđam i nipodaštavam, da je riječ o organizaciji koja razumije i istinski baštini slobodu izražavanja ta tužba nikad ni bi bila napisana”, zaključio je Vujović.
