Kako je saopšteno iz te NVO, programska direktirica CDT-a, Milica Kovačević, ukazala je da dezinformacije nalaze plodno tlo tamo gdje su odnosi poremećni, gdje postoji razor i gdje se teško postiže konsenzus, identifikujući tri tipa propagandnih kampanja u toku popisu. Prva je hronično dezinformisanje, koje je, prema njenim riječima, povezano sa kulturno-identitetskim pitanjima o popisu.

“Ono traje godinama i dominantno dolazi sa strane jednog etno-nacionalističkog narativa – velikosrpskog i počinje 2011. godine. Tada smo dobili rezultate popisa, prebrojali smo se po vjerama i nacijama, dok je nezadovoljna struja tvrdila da su rezultati popisa drugačiji”, objasnila je Kovačević.

Kovačević, kao primjer te vrste dezinformacije, navodi i da se upravo koriste ti netačni podaci.

“Ta dezinformacija je toliko zaživjela da jednostvano ni oni potpuno dobronamjerni i profesionalni počinju da vjeruju u to, jer se ta informacija pojavljuje u onlajn prostoru više nego u podacima Monstata. Imamo godinama tu žal za većim brojem, priču o uzgroženosti, nepravdi i u okviru tog narativa dezinformacije” rekla je Kovačević.

Drugi tip dezinformacija su, kazala je Kovačević, akutne i vezane za cijeli proces popisa, dok je eskalacija treći oblik. Kovačević vjeruje da je Sporazum o uslovima održavanja popisa u Crnoj Gori doprinio da ne uđemo u fazu eskalacije. Sporazum, kako je ocijenila, nije poštovan, a partije su kroz medije bliske njima, nastojale da utiču na rezultat.

Prema njenom mišljenju, zatišje o kojem je govorila, trajaće do pojave prvih rezultata popisa. Kako je navela, politički procesi, polarizacija i ambijent umnogome definišu obim dezinformacija, propagande i njihovo razorno djelovanje.

Govoreći o konkretnim dezinformacijama tokom predpopisnog perioda, Kovačević je, kako navode iz CDT-a, rekla da su se političke elite sporazumjele da, neki ciljano, planirano, a neki pristajući, rade na razgradnji građanskog koncepta države Crne Gore.

Ona je podsjetila da je CDT uradio istraživanje, ponudio argumente i predložio da se tri kulturno-identitetska pitanja ne postavljaju na popisu, već da se te statistike vode na drugi način.

“Onako kako je definisana Crna Gora, kako se izjašnjavamo, ne bi trebalo da bude prednost niti prepreka. Naš pravni sitem je takav da, ima li Srba 30 procenata, nema uticaja ni na šta i to da li manjinskih naroda ima pet ili šest odsto je nebitno jer ostvaruju posebna prava jer ih je manje. To je bilo tako zamišljeno Ustavom, a pratilo ga je zakonodavastvo. Ali to je pretvoreno u takmičenje – da je to postalo pitanje svih pitanja i smatram da građanski karakter države ne definiše kako će građani izjasniti na popisu nego to za koga će glasati na izborima”, ocijenila je Kovačević.

Ona je kazala da se od popisa napravio izborni proces sa velikim ulogom. Kovačević naglašava i da, kakvi god budu rezultati, politike se ne kreiraju na osnovu ova tri pitanja.

“Ovo je nešto što je nepovezivo sa društvom za koje se zalažemo. To nas je dovelo u stanje paranoje, ali ipak nisam spremna da kažem da je ovo kapitulacija”, rekla je Kovačević.

Direktor Instituta Damar, Vuk Čađenović, rekao je da su svi podaci, prikupljeni kroz popis, proizvod određenih političkih procesa.

“Politika je na kraju ta koja definiše nove kategorije, pojmove, kreira određene strategije. Kroz taj tihi proces, politika može u konačnom da utiče na izjašnjavanje građana. Pritom, ne mislim na tri pitanja kojima političari dominantno opterećuju građane Crne Gore, nego su podaci posljedica političkih odluka kada govorimo i o migracijama, tržištu rada, broja stanova, o potrebama osoba sa invaliditetom. Pozadina svega je politika, iako se kod nas nastoji predstaviti da, u zavisnosti od toga ko je na vlasti, zvanična statistika će proizvoditi takve podatke koji odgovaraju listi želja te vlasti”, naveo je Čađenović.

Prema negovom mišljenju, kratkoročne akcije političkih aktera ne mogu uticati na opredjeljenje birača.

On je kazao da razlika u metodologijama za popis tokom 2011. i ove godine, zatim period realizacije i okolnosti koje su pratile popise, sama realizacija na terenu utiču na krajnje rezultate popisa više nego sama kampanja.

Da mediji pružaju najveći prostor političarima što im omogućava da nameću aktuelne teme, Čađenović je ilustrovao kroz primjer probnog popisa organizovanog 2019. godine.

“Mi smo tada kreirali upitnik koji nije sadržao tri pitanja. Znate li koliko je građana kontaktiralo Monstat da pita zašto ne postoje pitanja o vjeri, naciji i jeziku? Jedan. Dakle, u tom periodu kada nije bio javni diskurs takav da je važno koliko koga ima, građane to apsolutno nije zanimalo. To njima nije suštinski važna tema. Onda kada političari kreću sa kampanjom o identitetskim pitanjima, onda i građani preuzimaju taj narativ i komunikaciju”, ukazao je Čađenović.

Novinarka TV Vijesti, Danijela Lasica, smatra da je prošlogodišnji popis stanovništva više ličio na političku kampanju, nego na statistički proces. Prema njenom mišljenju, trebalo bi iz popisa izostaviti pitanja koja se odnose na nacionalnost, identitet i vjeru.

“Crna Gora bi morala iz popisa da izbaci pitanja koja se odnose na nacionalnost, identitet vjeru i onda ne bi dolazili u situaciju da statistički popis bude kampanja ili referendumsko pitanje. Ali, sve dok imamo ta pitanja, biće uzalud potpisivati sporazume, uzalud će NVO sektor pozivati na fer kampanju. Ništa se neće promijeniti”, smatra Lasica.

Mediji će se, kazala je ona, i nakon rezultata popisa, najviše baviti upravo informacijama koje se odnose na nacionalnost, identitet i vjeru, dok će manje biti zastupljene informacije koje se odnose na broj škola, vrtića, naseljavanje, odseljavanje.

Glavni motiv zbog kojeg političari u Crnoj Gori češće u javnosti potenciraju identitetske teme, navela je Lasica, jeste namjera da odvuku pažnju sa ključnih društvenih pitanja.

“Političari, i jedni i drugi, bez obzira da li im stavljamo prefiks, srpske, crnogorske, bošnjačke partije, pričaju o identitetskim pitanjima, da ne bismo pričali o malim platama, o lošim uslovima, o tome da je posljednja bolnica izgrađena prije 40 godina, da Podgorici nedostaju škole i vrtići, da Cetinje nema vodu preko noći”, navela je Lasica.

Direktorka TV E, Sonja Drobac, kazala je da je sposobnost političara da manipulišu javnim mnjenjem dokazana nebrojano mnogo puta do sada, a da je ključno pitanje šta mediji mogu uraditi.

“Ključno nije da li se to događa, već kako to rade, kako bismo prepoznali mehanizme, šta možemo da uradimo kada te mehanizme prepoznamo. Slanje strateških poruka, medijske manipulacije, iskorištavanje društvenih prilika, nametanje narativa su sve što smo gledali i čemu je svjedočio svako od nas”, navela je Drobac.

U izobilju informacija, Drobac je rekla da je glavna uloga medija da budu čuvari granice koja dijeli građansko angažovanje na osnovu informisanosti i propagandu i građane koji su propagandna statistika.

“Doprinos medija je kroz obezbjeđivanje konteksta, kroz provjeru činjenica, omogućavanje da što veći broj ljudi razumije problem kojim se bavimo, kroz proispitavanje tvrdnji i provjeru podataka, pozivanje na odgovornost za date izjave i učinjene postupke, kroz transparentnost tog procesa pokažemo ko su relevantni izvori. Kroz to, pokrenemo ljude da kritički razmišljaju, pokrenemo stvarne dijaloge i primaknemo se stvarnom cilju, da ljudi odluču. Ne na osnovu emocija, manipulacija, već na osnovu koliko-toliko validnog odnosa”, kazala je Drobac.

Ona je kazala da država, kroz zakonodavstvo, mora definisati ulogu medija kao graničara, a da je to u krajnjem pitanje međunarodne saradnje i međunarodnih dogovora.

Prema njenom mišljenju, mediji su kapitulirali pred politikom, dodajui da su se predali ćutke i u tišini.

“Poneko je istupio, poneko je nešto rekao, dok su političari ostvarili svoje ciljeve, agende, za šta su uzeli novac, moć, pozicije kao i svuda – to je ono što pokreće politike. To smo gledali na popisu, i u tom smislu popis nije ništa specifičan. Kad govorimo o nekom važnom pitanju, šta god da je, matrica je ista”, rekla je Drobac.

Ovogodišnja konferencija CDT-a završena je najavom Global fact-a, najveće svjetske konferencije koja okuplja faktčekere, a koja će biti organizovana u junu.

Direktor Zašto ne, Darko Brkan, rekao je da je da će konferencija okupiti više od 600 učesnika i učesnica – faktčekera, istraživača, medija.

Prema riječima Brkana, radi se o kompletnoj zajednici u čijem je fokusu, ne samo priča o dezinformacijama, već i diskusija o regulaciji informacija u onlajn prostoru.

Projekt menadžerka u Kriku, Snežana Petijević, rekla je da se prorežimski mediji u Srbiji, pod kontrolom vlasti, koriste za obračun sa opozicijom, istraživačkim novinarima, pa i faktčekerima. Ipak, navela je Petijević, postoji saradnja sa medijima koji profesionalno rade svoj posao.

Izvršna direktorica Faktografa, Ivana Živković, upitana o odnosu faktčekera i medija, rekla je da se dezinformacije uglavnom šire društvenim mrežama. Profesionalni mediji, navela je, najčešće isprave stvari koje su označene kao netačne, te da se može reći da imaju korektan odnos.