Vlasnici turističkih brodića: Gladni nećemo biti, ribe vazda imamo

Pojedini kažu da je možda sve ovo dobro. Konačno imaju vremena za porodicu i društvo za koje prošlih godina, od velikog posla, nijesu ,,marili“. Drugi tvrde da će preživjeti od ušteđevine, a dok je ribe imaće za trpezu.

Ni smanjenje cijena i do 30 odsto nije pomoglo. Svi su na vezu, a ranijih godina u ovo doba dvije barke nije bilo moguće zateći u marini, jer su svi vozili turiste.

Ivan Petković, vlasnik broda u Budvi, kaže da ove godine nije vozio nikoga. Nije htio da spušta cijene, pa nije imao klijentelu. Iskoristio je vrijeme da remontuje brod i spremi se za sljedeću sezonu. Lovi ribu, pa u šali kaže da od ,,gladi neće umrijeti“. Za vrijeme prvog talas korona virusa prodavao je ribu i bilo je dobro, međutim, sada neće više niko ni ribu da kupi.

Naglašava da je njihov posao specifičan i da skorašnje otvaranje granice za zemlje regiona ništa ne znače.

“Mi ,,živimo“ od Rusa. Najbolji su nam gosti i najbolje plaćaju. Dolaze pomalo Ukrajinci i Poljaci, ali oni nemaju platežnu moć. Do sljedeće godine dok nam ne dođu gosti smo ,,gotovi“. Ali gladni nećemo biti, ribe vazda imamo. Malo goriva da imamo i to je to”, kazao je Petković.

Na internetu prati buking i mejlove, ali kaže zadnji put su mu se javili 20. juna dok su turisti još mislili da će se nešto otvoriti pa su rezervisali za kraj jula i početak avgusta.

“Sad je sve to otkazano. Ako bude Rusa i najavljenog avio-prevoza u septembru i oktobru to nam je nešto da ,,zakačimo“ ali neće biti ni srazmjerno prošloj i pretprošlog godini. Možda ćemo do nove godine živjeti malo ljepše, poslije ćemo opet jesti ribe… Međutim, dobro je malo se više družimo i više imamo vremena za porodicu. Sređivali smo brodove, jedni drugima pomagali oko toga tako da smo nešto dobro izvukli iz ove situacije. Neke obaveze koje smo odlagali od prije sada smo završili”, tvrdi Petković.

Kaže i da plovi cijele godine kada ima posla. Organizuje se od 1. oktobra, ,,riba“ do maja i onda počinje miks turizma i ribolova, a od sredine juna non-stop turizam.

“Sad nema toga i ne znam šta ćemo, nešto ima ušteđevine, a poslije ćemo za glavu”, kaže Petković malo u šali, ali ističe da mu je pun zamrzivač ribe. A ribolov je kaže uspješan ove godine.

Petkovićev brod je najveći u prvom redu i najviše vozi turiste u ribolov gdje uključuju i ručak.

“Imamo roštilj na plin i bukvalno ribu čim ulovimo spremamo na brodu i to je nešto novo u ponudi. Turistima je to doživljaj i svake godine se vraćaju isti gosti. Lovimo udicama, a turistu učimo kako mi to radimo, tehnike i sve kako funkcioniše. Interesuje ih kako ide taj proces, kako se lovi riba i čak plate da to gledaju”, priča Petković.

Osim Rusa, koji su gosti u 95 odsto slučajeva, dosta je zainteresovanih, ali ne mogu da plate.

“ja radim četiri sata za 300 eura, to je minimum. Na brodu bude do 12 ljudi. Ako se love tune to je 150 eura po satu i u tu cijenu ulaze i mamci i gorivo i sve. Fiksne su cijene. Gostima predlažem da bude 10 ili više sati i te cijene nijesu visoke. U Hrvatskoj je to duplo ili trostruko”, tvrdi Petković.

Kaže i da je idealno da u ribolov ide 10 ljudi, a da je ,,sve preko mučenje, preskaču se štapovi“.

Po njegovom mišljenju granice je trebalo ranije otvoriti i navodi primjer Albanije i Hrvatske koje su bolje prošle sa turističkim rezultatima.

!Nije trebalo zatvarati granice onako rigorozno već uz testove je trebalo puštati od juna iz Srbije i okoline. Mislim da bi mnogo manje osjetili gubitke, a od ovoga ćemo se oporavljati narednih dvije godine sigurno”, mišljenja je Petković.

Njegov kolega Zoran Drakulić ima jedan brodić i kaže da se prošlih godina dobro zarađivalo.

“Samo od onoga što se za sezonu zaradi živjeli smo cijele godine. Prve turiste sam imao u junu, ali unazad 15 dana nije bilo nikoga. Sada se nešto dešava. Meni lično za moj posao su bitni stranci Rusi, Ukrajinci Englezi… Gostiju iz regiona jedva da bude jedan procenat”, kazao je za Pobjedu Drakulić.

Kaže da Rusi najviše vole da se provozaju. Domaće goste takva ponuda ne interesuje.

“Imate naše ljude koji se nikad nijesu vozili čamcem. To je meni neshvatljivo. Stranac dođe sa udaljenosti 3.000 kilometara i hoće da se provoza par sati da vidi uvale, pećine. Naši, ne. Možete i dva eura staviti vožnju njih to ne zanima. Ljepše im je da sjede u kafiću i na kafu da potroše 30 eura nego da se provozaju, popiju dva tri piva i da se okupaju, da pogledaju ove ljepote”… – ističe Drakulić.

Vožnja od Budve do Svetog Stefana košta od pet do deset eura, kako se dogovore. Nekad organizuju i rođendane na čamcu, i tvrdi da to nije nešto što ne može da se plati.

“To je kao dva-tri sata u igraonici… I njima je ljepše da ga provedu u zagušljivoj igraonicu, nego da udišu čist vazduh i da nešto vide”, kazao je Drakulić.

Ovu će godinu, veli, preživjeti svi.

“Navikao sam da budem bez para. Sreća je žena što radi inače… najviše se žale ovi što su navikli da zarađuju milione godinama, a neko što živi od 300 do 400 eura, velika je stvar hoće li imati 300 ili 500”, kaže Drakulić.

Tvrdi da ne očekuju ništa od septembra i oktobra.

“Čisto sumnjam da će nešto biti. Najavljuju i neki drugi, treći talas korone, a zavisi kakvo će vrijeme da bude. Ako bude lijepo možda se nešto i zaradi, ali ne kao prošlih godina, kada smo se kupali u oktobru. Prošle godine sam i za Novu godinu radio. Bilo je ljudi sa Kavkaza koji dođu sa minus 45 stepeni, a kod nas je more bilo temperature 13 stepeni, i oni nijesu mogli vjerovati”, ističe Drakulić.

Ove godine, kaže, neće toga biti, nema letova.

“Naši će da lete, biće nešto od septembra, dva tri aviona dnevno ali već je kraj sezone. Evo sada nema 10 ljudi da prođe. Na plaži ima nešto ali je daleko od dobrog. Moj brod ima 12 mjesta i ove godine nije bio pun nijednom. Prošlih godina je to bilo često”, kazao je Drakulić.

Turistima, dodaje on, bitno je da znaju što plaćaju, što dobijaju za uloženi novac, pogotovo Englezi, Njemci…

“Solidno se služim engleskim i ruskim, bez jezika ste u ovom poslu „mrtvi“. Sve objasnim gdje idemo za sat, dva ili pola dana. Objasnim što mogu da vide, pričam što mogu, animiram. Dobra je atmosfera, muzika, popije se neki hladni napitak… Oni što bolje plate dođe im gratis. Njih 25 odsto dođu i naredne godine. Dođe i po neki Amerikanac. U stanju su da se pogađaju zbog 20 eura, a na kraju vas časte 50 eura više”, sjeća se Drakulić.

Kaže i da voli svoj posao, nikada im nije dosadno.

“Upoznajemo nove ljude, razne kulture, bude vožnje dva-tri sata dnevno, bude nekad i cijeli dan”, priča je Drakulić.

Ivan Krivokapić iz Kotora potvrđuje da ove godine slabo ima posla. Radi sa bratom i registrovani su kao privatni preduzetnici.

“Bilo je nešto malo domaćih gostiju, ali je to sve pet odsto od onog što se radilo ranijih godina. Baš slaba sezona, ali dobro, treba ostati pozitivan. Tako je svuda u svijetu tako da ne znam što bih rekao. Ne znam ni što bi se moglo uraditi da se situacija koja je trenutno unaprijedi. Jednostavno treba sačekati i pokušati zadržati kvalitet usluge i to je jedini način da preživimo”, kazao je Krivokapić za Pobjedu.

Dodaje da pomoć od države nije tražio jer nije ,,vidio smisao te pomoći“.

“Radili smo prošlih godina dobro i ako ne možete kao privatna firma da zaradite da imate sredstava makar jednu godinu da preživite onda ne znam, kako da to objasnim”, naglašava Krivokapić.

Od kada su otvorene granice nema nikakvih pomaka. Smatra da bi septembar ili oktobar trebalo polako da krene, da bude neki malo veći promet ali nije baš optimističan.

“Dok se ta vakcina stvarno ne pronađe i dok se ne riješi problem kovida-19 teško da može biti nekog napretka”, kaže Krivokapić.

Prošlih godina je, ističe, bilo udarnički.

“Sezona dosta dobra, naporno, ali to je naš posao za onoga ko voli more i brod. Sada imamo više vremena za porodicu i druženje, to je jedini plus ove epidemije. Možda je to dobro, da malo svi zaboravimo na neki profit i da se više okrenemo porodicama koje smo u svemu ovome zapostavljali”, kazao je Krivokapić.

Danilo Mirković, vlasnik brodića u Herceg Novom tvrdi da trenutno uživaju u životu. Imaju toliko slobodnog vremena da provode sa familijom i sa prijateljima i koriste to maksimalno, a što se tiče sezone – nje nema.

“Nijesmo još jedan odsto zaradili od prošle godine, ali nekako ćemo mi to izgurati. Međutim veoma je teško ljudima koji žive od toga. Nemam nekog drugog posla ali ćemo izdržati, malo ribamo rekreativno i tako… Nama ne treba puno u životu mi se sa malim stvarima zadovoljavamo”, kazao je Mirković.

Bilo je kaže ove godine malo domaćih gostiju koji upoznavaju Crnu Goru jer nijesu bili u mogućnosti da putuju nigdje drugo, pa su malo obilazili zaliv i Plavu špilju. Imaju i nešto stranaca, Njemaca, i to je to.

Imaju šest brodića i gliser. Dva broda nijesu uopšte ,,bacili“ u more, a treći nije vozio uopšte.

“Prošle godine je bilo baš dobro, nijesmo imali vremena za porodici, mnogo manje nego ove godine. Ove godine uživamo, družimo se, upoznavamo nove ljude iz Herceg Novog za koje nijesmo znali da postoje… Otvaranje granica nijesmo ,,osjetili“”, kaže Mirković i dodaje da se nadaju da će im penzioneri doći u septembru i oktobru.

“Što se tiče organizacije i saradnje sa opštinom zadovoljni smo. Malo su nam izašli tu u susret iz gradske luke što se tiče cijena za vezove. Smanjili su cijene i omogućili iz Marine Herceg Novi da se može na odloženo plaćati”, kaže Mirković.