Vidljiva je bila i koordiniranost pitanja Andrije Mandića, Milana Kneževića i odgovora, uvijek napisanih, Milana Paunovića.  

Iako je scenario brižljivo razrađen, Paunović je – valjda osokoljen podrškom poslanika vlasti – pretjerivao u igranju uloge pravednika-insajdera koji je uvijek, bez straha, prozivao nadređene.  

,,TENET”: VREMENSKI JAZ OD DVANAET GODINA  

 -Poslije neprospavanih noći, aktom CR Podgorica 051100-685/1 21. 11. 2020. godine odlučio sad da uradim jedino što sam jedino mogao: da se obratim mnistru u pisanoj formi i da ga učinim odgovornim za ova zlodjela i da ga pozovem da podnese ostavku – tako je ustvrdio Paunović tokom svjedočenja na Anketnom odboru 2. juna. 

Andrija Mandić je nakon ovog nastupa na Anketnom odboru otvoreno čestitao iskusnom policijskom funkcioneru, rekavši da je Paunovićevo svjedočenje bila atomska bomba bačena u grotlo laži Đukanovićeve vlasti. 

Milan Knežević se pridružio čestitkama, dok poslanici DPS-a Andrija Nikolić i Oskar Huter nijesu imali pitanja.  

I niko se nije zapitao: kako je i zašto Milan Paunović pisao ministru unutrašnjih poslova Vukašinu Marašu novembra 2020. godine, kada je Vukašin Maraš umro dvanaest godina ranije?  

Nekadašnji šef Službe državne bezbjednosti Crne Gore, bivši ministar unutrašnjih poslova, preminuo je, nakon kraće boelsti, u 70 godini, 12. septembra 2008. godine. Tu su vijest prenijeli svi crnogorski ali i brojni regionalni mediji.   

Kako je onda Milan Paunović tražio ostavku čovjeku koji je bio mrtav duže od dvanaest godina?  

ZAKLETVA KOJA – NE OBAVEZUJE  

 -Kunem se pred svima vama da ću govoriti istinu… Izgovoriću sljedeće: Tako mi Bog pomogao. Nisam ja neki vjernik. Za mene je Bog čovjek. Porodica svetinja, a država svetinonik – tako se Paunović, uz sračunate pauze i svečarsku pozu, obazao da će na Anketnom odboru govoriti istinu, i samo istinu.   

Biće ipak da nije do Boga, no do čovjeka: pogrešno saopšteni datum slanja pisma nije bio lapsus. Najvećim dijelom svjedočenja 2. juna Milan Paunović je čitao odgovore na pitanja koja je, očito, znao unaprijed.  

Baš kao što je poslanik Demokrata Momčilo Leković znao Paunovićeve odgovore i prije svjedočenja, jer je već u fascikli imao spremne, gotove urađene portrete Veselina Veljovića formta A4.  

Izvjesno je, dakle, da je svjedočenje dugogodišnjeg policijskog funkcionera na Anketnom odboru bilo dio njegovog prethodnog dogovora sa liderima nekadašnjeg  Demokratskog fronta, sadašnjim čelnicima parlamentarne većine, Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem.  

Izvori Televizije E iz Beograda navode da je brojne detalje akcije svjedočenja Milana Paunovića dirketno razrađivao Andrija Mandić.  

BEOGRADSKE KONSULTACIJE

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić je o svjedočenju Milana Paunovića pričao 14. maja u Beogradu u jednom poznatom lokalu na Slaviji, sa bivšim ministrom unutrašnjih poslova Andrijom Jovićevićem.  

 -Upravo je Jovićević svojevremeno, nakon konsultacija se jednim stranim ambasadorom države sa Zapada, dao ,,zeleno svjetlo” Paunoviću za početak ,,Afere S.Č.” kada je lažno optužen tadašnji crnogorski tužilac Zoran Piperović i neki crnogorski policajci. Akcija je imala za cilj kompromitaciju sistema bezbjednosti za vrijeme vlasti Mila Đukanovića – kazao je za Portal ETV izvor iz vrha bezbjednosnog sektora.  

,,AFERA S.Č.” KAO UCJENA  

U ,,aferi S.Č.” koja je tresla Crnu Goru krajem 2002. godine Milan Paunović je bio ključni igrač koji je targetirao i proganjao ljude. Pokazaće se – bez dokaza. Akciju progona je precizno ispričao u dvije knjige Zoran Piperović, tadašnja najveća žrtva ,,Afere S.Č”.  

Ni jednog detalja o tim mučnim danima Milan Paunović nije rekao prošlog poneđeljka na Anketnom odboru, niti ga je ko pitao o njegovoj ulozi. 

Zato je logično pitanje: da li je sakrivanje istine o ,,Aferi S.Č” bila neka vrsta pogodbe koju je Paunović napravio sa čelnim ljudima parlamentarne većine?   

I sve to da bi, kao policijski starješina još iz vremena jedinstvenog DPS-a, prikazao javnosti da je režim Mila Đukanovića do te mjere kriminalizovao Crnu Goru, zarobio institucije da je potrebno sistem bezbjednosti potpuno razgraditi i stvoriti novi. Ili što bi rekao Andrija Mandić, rasformirati Agenciju za nacionalnu bezbjednost i formirati novu.  

Da li je to jedan od ključnih političkih ciljeva formiranja Anketnog odbora, svakako će biti jasnije nakon svjedočenja Brajuška Brajuškovića koje je zakazano za 17. jun?  

Vrlo vjerovatno i očekivano. Iako je ,,slučaj Brajušković” sudski i pravosnažno razriješen još 2013. godine, Mandić i ekipa iz parlamentarne većine su tražili otvaranje priče. Biće interesantno pratiti da li će se opet svjedoci kleti da govore istinu i pozivati na iskaze ljudi koji su mrtvi više godina.