Video
Prema podacima MONSTAT-a za 2023. godinu, od ukupno 1.820 punoljetnih žrtava porodičnog nasilja, 603 su muškarci, što predstavlja 33,1 odsto svih slučajeva. Kada su maloljetne žrtve u pitanju, 58,4 odsto su dječaci.
“Sistem ne prepoznaje muškarce kao žrtve, već isključivo kao počinioce”, tvrdi za advokat Vujović.
U svojoj advokatskoj praksi Vujović, kako kaže, svjedoči sve češćim slučajevima emocionalne manipulacije, institucionalnih zloupotreba i sistemskog uskraćivanja prava muškarcima, naročito očevima.
“Nasilje nad muškarcima najčešće se manifestuje kroz psihičko nasilje, lažne optužbe, uskraćivanje kontakta sa djecom i korišćenje institucija za ličnu osvetu. Poseban problem predstavlja činjenica da su mnoge žene svjesne svoje institucionalne povlašćenosti u postupcima koji se tiču roditeljskog prava i nasilja u porodici, te se nerijetko ponašaju u skladu s tim, koristeći sudsku praksu kao sredstvo kontrole i pritiska”, naglašava Vujović.
Ističe da se u jednom drastičnom slučaju koji vodi, muškarac nalazi u pritvoru još od decembra 2023. na osnovu optužbe za silovanje, bez medicinskih dokaza, svjedoka ili objektivnih pokazatelja nasilja. Dokazi iz Viber prepiski, kako tvrdi, jasno pokazuju “emocionalno blisku i dobrovoljnu komunikaciju”, dok se oštećena na sudu pojavila samo jednom i odbila da svjedoči.
“Krivična prijava je postala alat za osvetu”, smatra Vujović.
U drugom predmetu, njegov klijent doživio je rupturu nadbubrežne žlijezde usljed stresa izazvanog, kako kaže, lažnim optužbama bivše supruge. Iako je kontakt sa djetetom minimalan, svega četiri sata nedjeljno, klijent i dalje trpi emocionalnu manipulaciju.
“Dijete je postalo sredstvo osvete, a sistem to posmatra pasivno. Ovo nisu izolovani slučajevi. Postoji čitav niz predmeta u kojima se muškarci oglašavaju krivim isključivo na osnovu iskaza žene, čak i kada je takav iskaz u potpunoj suprotnosti sa materijalnim dokazima i svjedočenjima. Takva praksa vodi ka opasnom presedanu u kojem prezumpcija nevinosti biva zamijenjena automatizmom krivice muškarca. Zloupotreba pravosudnog sistema u kontekstu porodičnih i emotivnih sukoba mora se početi nazivati pravim imenom – institucionalno nasilje”, tvrdi Vujović.
Statistike pokazuju i šokantnu disproporciju u sudskim presudama: od 253 osuđujuće presude za porodično nasilje u 2023. godini, čak 238 su izrečene muškarcima, dok je ženama presuđeno 15 puta – od čega 11 uslovno.
“Prema podacima iz vladine Strategije za suzbijanje nedozvoljenog posjedovanja i zloupotrebe lakog i malokalibarskog oružja, 18,8 odsto ubistava u Crnoj Gori izvršeno je u okviru porodice. Od toga, 73,3 odsto žrtava su žene, dok 26,7 odsto čine muškarci”, ističe Vujović.
Upozorava da brojke jasno ukazuju i na duboku i hronično zanemarenu krizu mentalnog zdravlja u Crnoj Gori, naročito među muškarcima.
“Prema dostupnim statistikama, muškarci čine čak 78 odsto svih osoba koje su izvršile samoubistvo, što je alarmantan podatak koji se rijetko analizira kroz prizmu prevencije nasilja. U periodu od 2017. do danas, ubijeno je 15 žena, a u čak šest slučajeva počinioci – bivši ili sadašnji partneri – nakon ubistva su izvršili samoubistvo, dok su u tri slučaja počinioci upućeni na obavezno psihijatrijsko liječenje. Takođe, zabilježeni su i slučajevi u kojima su sinovi ubili svoje majke (dva slučaja), te jedan slučaj u kojem je bratanić usmrtio tetku, usljed zavisnosti od opojnih droga. Dakle, od ukupno 15 ubistava, u najmanje devet slučajeva počinioci su bili partneri sa ozbiljno narušenim mentalnim zdravljem, a u tri slučaja uzrok je bila zavisnost od psihoaktivnih supstanci”, navodi Vujović.
Iako se zakonodavstvo formalno ne razlikuje prema polu, Vujović tvrdi da praksa pokazuje suprotno.
“U zakonima postoji formalna ravnopravnost, ali u primjeni su očevi gotovo uvijek stavljeni u inferioran položaj. Starateljstvo se u 95 odsto slučajeva automatski dodjeljuje majkama, dok se očevima nude “kontakti” kao da su sekundarni roditelji. Vrlo često se ti kontakti onemogućavaju, a sudovi i centri za socijalni rad ne reaguju na kršenja, ili reaguju mlako i bez stvarnih posljedica”, kaže Vujović.
Na pitanje da li ga smatraju kontroverznim, te koliku podršku ima NVO Centar za zaštitu prava muškaraca, Vujović odgovara da podrška javnosti raste, naročito među onima koji su prošli kroz slične situacije – muškarcima koji su izgubili kontakt s djecom, bili nepravedno optuženi ili zanemareni od strane sistema.
“Jako mi je značajna podrška koju dobijam i od strane žena. Među kolegama iz pravosuđa ima i razumijevanja i otpora. Neki prepoznaju važnost onoga što radimo i otvoreno nas podržavaju, dok drugi još uvijek posmatraju ovu borbu sa dozom skepse ili čak otvorene kritike. Ne bježim od toga da budem označen kao neko ko ruši tabu, jer je rušenje nepravde prioritetnije od imidža”, rekao je Vujović.
U planu su, kaže, i zakonske inicijative – prije svega za promjenu Porodičnog zakona, kako bi zajedničko roditeljstvo postalo pravilo, a ne izuzetak. Takođe, Centar radi na pokretanju kampanja koje će osvijetliti problem muškog nasilja, bez negiranja realnosti nasilja nad ženama.
Preporučeno
“Važno je naglasiti da nemamo nikakvu institucionalnu podršku. Sve aktivnosti, uključujući informativne kampanje, dizajn vizuala, održavanje javnih tribina i pravne analize, finansiram lično, iz sopstvenih sredstava. Uprkos tome, ne odustajemo, jer vjerujemo da promjena mora doći odozdo – iz konkretne borbe, iskustva i istine, a ne iz formalnih deklaracija”, zaključuje Vujović.
