Video
Odgovarajući na pitanje koja je najvažnija poruka koju bitka na Vučjem dolu ostavlja 150 godina kasnije rekao je da je to bila velika taktička pobjeda, ali da ona nije ostvarena samo uz pomoć oružja, već i uz pomoć pameti.
“Nisu Crnogorci pobjeđivali samo snagom srca, već je ovo pobjeda znanja na bojnom polju. Vučji do je doveo do kreiranja Knjaževine Crne Gore, koja će biti viševjerska i višekulturna. Nakon te pobjede smo napravili multireligioznu Crnu Goru. Nije to pobjeda da se svetimo nekome za vjerska nepočinstva, već je ova pobjeda napravila temelje savremene Crne Gore i to je njeno nasljeđe”, istakao je Vukanović.
To je, prema njegovim riječima, bitka koju svaki građanin može da izučava i da se sjeća i slavi, bez nekih opterećenja kojima se opterećene nacije u našem okruženju.
Na pitanje što je presudilo ishodu te bitke i koliko je promijenila politički položaj Crne Gore kazao je da je ona, sa vojnog aspekta, značajna zbog toga kako je dobijena.
“Crna Gora je 1876. godine bila napadnuta sa nekoliko strana, kao što se dešavalo decenijama prije toga. Ovog puta, Crnogorska komanda je pokrenula ofanzivu i uspjela da izmami osmansku vojsku iz Mostara, da se bitka održi na terenu koji odgovara crnogorskoj vojsci. Crnogorska vojska je u intenzivnom, ali kratkom jurišu razbila osmansku, nanijela velike gubitke, što je presudilo da taj fron dugi vremenski period ostane miran”, istakao je Vukanović.
Dodaje da je sama veličina pobjede tako rano u ratu uticala na dalji tok rata.
“Crna Gora je vrlo brzo ostala sama u ratu. Nakon bitke na Fundini i napornih bitaka 1878. godine, Crna Gora je uspjela da izađe iz Veljeg rata kao neporažena pobjednica. To je jako važno, jer u svim daljim pregovorima i izgradnji sjećanja na ovaj rat, crnogorsko društvo je gradilo svoju budućnost na tome da smo izašli kao neporaženi pobjednici iz toga, do tada, najvećeg rata”, kazao je Vukanović.
Komentarišući koliko je bitka na Vučjem dolu, nakon 150 godina, prisutna u istorijskim pamćenju kaže da je – apsolutno simbol borbe za slobodu.
“Treba napraviti distinkciju. U crnogorskom sjećanju, bitka na Grahovcu je bila bitka za odbranu od agresije, dok je bitka za Vučji dol bitka za slobodu. Nakon 1878. godine i Berlinskog kongresa, vlast na Cetinju nije bila zadovoljna ishodom ovog kongresa, pa se ni Vučjem dolu ni Fundini nije davao na značaju kao Grahovcu. Nakon nestanka Crne Gore 1918, sve crnogorske pobjede izbrisane su iz kulture sjećanja Jugoslavije, da bi tek nakon 1945, kada su istoričari sagledali kolika je to pobjeda na Vučjem dolu bila, ona počela da bude kreirana u svijesti javnosti kao velika bitka za slobodu”; naveo je Vukanović.
Dodaje da je danas slavimo na kao bitku nad ljutim protivnikom ili bitku za neke ideale, već kao bitku za slobodu.
Govoreći o zabludama ili pojednostavljim tumačenjima bitke na Vučjem dolu rekao je da je bitka dokumentovana, te da znamo što je prethodilo, što se dešavalo tokom i nakon bitke.
“Prvi mit, koji je nastao brzo nakon bitke, odnosio se na sami broj žrtava sa osmanske strane. Da, jesu bili u hiljadama, ali Crnogorci su voljeli da uveličavaju te brojke. U skorije vrijeme razvijene su neke teze koje su u domenu mita, koje treba da izmijene samu suštinu Vučjeg dola – priča se da je to trebala da bude bitka za obnovu nekih velikodržavnih ideja. Možda apsudrnija teza je i da Hercegovački ustanak i bitku na Vučjem dolu nisu vodili Crnogorci, nego neki drugi. Kompletni Hercegovački ustanak i Velji rat vođeni su sa Cetinja, vodili su ga crnogorska vlast i njeni oficiri. Aktuelne interpretacije koje treba da izuzmu Vučji dol iz tendencije Crne Gore da bude slobodna i nezavisna država su glavni mitovi koji se kreiraju iz čisto politikantskih tendencija današnjice”, ocijenio je Vukanović.
Na pitanje koliko su sačuvani istorijski izvori ponovio je da nemamo nedoumice što se desilo, te da je intenzivno studirana.
Preporučeno
“I dokumentacija, izvještaji, memoari i svjedočanstva su temeljno izučena. Samo danas imamo moža veću kritikičku svijest prema nekim brojkama. S obzriom na količinu informacija, sada već možemo da uđemo u novu fazu istraživanja, ne samo bitke na Vučjem dolu, već što se dešavalo oko ratišta – kako su tehnološke promjene uticale, promjene u postupanju ka protivniku. Upravo količina informacija i sve što je istorijska nauka uradila u istraživanju generalno sprečava savremene interpretacije, odnosno čini ih apsurdnim u njihovim da se promijeni percepcije bitke na Vučjem dolu”; kategoričan je Vukanović.
