Za sudske sporove, uključujući i sporove iz radnih odnosa, koji su vođeni protiv Crne Gore u periodu od 2012. do 2015. godine isplaćeno je 71.305.707 eura, kazao je za Pobjedu rukovodilac kolegijuma i senator Državne revizorske institucije Branislav Radulović.

Na osnovu podataka iz izvještaja revizije uspjeha “Izdaci iz budžeta Crne Gore za sudske sporove po osnovu radnih odnosa iz 2016. godine”, kako je rekao, DRI je još prije dvije godine dala mišljenje da upravljanje izdacima za sudske sporove po osnovu radnih odnosa koji se isplaćuju iz budžeta nije bilo ekonomično.

Zabrinjavajuće je i što je od ovih 71.305.707 eura, prema strukturi izdataka za sudske sporove po osnovu radnih odnosa na glavni dug potrošeno 53.78 odsto, a za zavisne (ostale) troškove postupka 46.21 odsto.

“Zavisni troškovi postupka su parnični, zatezne kamate i troškovi izvršenja koji su se mogli izbjeći da nijesu vođeni sudski postupci i da su državni organi poštovali prava zaposlenih”, objasnio je Radulović.

Ilustrovao je ova suvišna trošenja, koja su se mogla izbjeći, primjerom postupka koji su zaposleni vodili protiv Zavoda za izvršenje krivičnih sankacija i koji su tužili ovu ustanovu za sate rada u danima državnih i vjerskih prazni ka u toku 2011. godine.

Izvještaj DRI je pokazao da je glavni dug manji od troškova parničnog postupka, izvršenja i zateznih kamata.

“Učešće zavisnih troškova iznosilo je 70 odsto vrijednosti postupka i to parničnih troškova 58 odsto, troškova izvršenja osam i zatezne kamete četiri odsto, dok je učešće glavnog duga iznosio 30 odsto”, naglasio je Radulović.

Ukazao je i na primjer nepotrebnih troškova koji su napravljeni u postupku koji je vođen protiv Uprave carina, zbog toga što ovlašćeno lice nije postupalo po presudi suda da zaposlenog vrati na radno mjesto koje je “pokrivao” prije donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa.

Po presudi koja je donijeta 2000. godine Uprava carina je postupila tek 2014. godine.

Na osnovu analize sudskih sporova po osnovu radnih odnosa i sistema upravljanja izdacima za sudske sporove, DRI je utvrdila da, kako je istakao, mjere i aktivnosti koje su sprovodili tuženi organi (ministarstva unutrašnjih poslova, odbrane, pravde, finansija i drugi budžetski korisnici protiv kojih se vode sporovi pred sudovima i/ili drugim nadležnim organima), zaštitnik imovinsko-pravnih interesa i Ministarstvo finansija nijesu sprečavali nastanak izdataka za sudske sporove i nijesu uticali na njihovo smanjenje.

U postupku revizije utvrđeno je da su tuženi organi u sedam od osam predmeta, uzetim uzorkom, znali da sudski spor može biti pokrenut pred nekom od nadležnih institucija.