Jedan od tih pojedinaca iz Srbije je njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik Nikola Božović, kojeg je angažovao po dva osnova. Prvo ga je početkom novembra 2023. godine angažovao da za 1.000 eura mjesečno učestvuje u pripremi učešća Crne Gore na Bijenalu u Veneciji, a potom ga je od 3. januara 2024. angažovao da do kraja juna te godine, takođe za 1.000 mjesečno, pruža „konsultantske usluge za međunarodne projekte i saradnju“. Za isti period i za iste poslove, Šćepanović je angažovao i Kvarana Gunara Benedikta sa Islanda.
NEJASNOĆE
U ugovorima Božovića i Benedikta, koje je Pobjeda dobila preko MANS-ovog servisa „Pitajte institucije“ na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ne navodi se precizno što će njih dvojica konkretno da rade svakog mjeseca u okviru priprema Crne Gore na Bijenalu u Veneciji. Takođe, nema nikakvog pomena o tome što podrazumijevaju njihove konsultantske usluge za međunarodne projekte i saradnju, te šta to sve oni moraju da urade tokom jednog mjeseca da bi im se isplaćivala mjesečna naknada od 1.000 eura. Pobjeda, naravno, ne tvrdi da su ova dvojica dobijala novac za „lijepe oči“, ali odsustvo spremnosti direktora da objasni ove ugovore, ponudi konkretne dokaze o učinku svojih saradnika, te nedefinisani poslovi u ugovorima otvaraju prostor za različite interpretacije.No, dok za Benedikta Pobjeda nije uspjela da sazna u kakvim je relacijama ovaj konsultant sa Islanda sa direktorom Šćepanovićem, više izvora sa umjetničke scene Srbije potvrdilo je Pobjedi da su direktor MSUCG i Nikola Božović dugogodišnji prijatelji i saradnici. Pored toga što je Božoviću od novembra 2023. do avgusta 2024. omogućio mjesečnu neto zaradu od 1.000 eura, Muzej savremene umjetnosti se interesovao i za vrijednost i autentičnost njegovih djela. Pobjeda ne može da dokaže da je Muzej otkupio neko Božovićevo djelo, ali može da je direktor Šćepanović krajem januara prošle godine angažovao ovlašćenog sudskog vještaka iz oblasti likovne i primijenjene umjetnosti Nikolu Markovića da za 225 eura, između ostalog, procijeni autentičnost i vrijednost umjetničkih djela autora Nikole Božovića: „Extrude 1“ i „Extrude 2“, godina nastanka 2012, vrsta – akrilna boja na platnu, a dimenzija 190 x190 cm.
Što se tiče angažmana fotografa Nebojše Babića, koji je bez sumnje jedno od najpoznatijih fotografskih imena u regionu, situacija je čudnija i neprihvatljivija budući da je Šćepanović u Crnoj Gori na raspolaganju imao vrhunske fotografe portretiste kao što su Duško Miljanić, Maja Đurić, Lazar Pejović, Risto Božović, Dejan Kalezić i Stevo Vasiljević. Miljanić je čak dugo vremena sarađivao sa Centrom savremene umjetnosti Crne Gore, ustanovom iz koje je „izrastao“ Muzej savremene umjetnosti, ali je njegov angažman bez valjanog razloga i bez objašnjenja prekinut formiranjem MSUCG. Da ne bude zabune, Šćepanović ima pravo da izabere koga hoće, ali se ipak mora voditi imperativom podsticanja stvaralaštva kreativaca iz Crne Gore, budući da se nalazi na čelu Muzeja savremne umjetnosti ove države. Pogotovo bi morao da izabere kadar iz Crne Gore kada na raspolaganju ima izuzetne profesionalce čiji rad je prepoznat u zemlji i regionu, a da ne govorimo o tome što je sasvim nedokučivo na koji način su portreti zaposlenih doprinijeli promociji Muzeja u javnosti ili na društvenim mrežama i što je tu interes javnog dobra?!
Portret Vladislava Šćepanovića koji je uradio fotograf Nebojša Babić (FOTO: Nebojša Babić)
STRUČNO MIŠLJENJE
Kako pokazuje dokumentacija, Šćepanović se nije zaustavio samo na Babiću, Božoviću i Benediktu, već je u avgustu 2023. godine angažovao Branimira
Gajića iz Beograda da za Muzej, po potrebi, daje stručno mišljenje, preporuke i smjernice koje se odnose na objavljivanje informacija o Muzeju putem sajta i društvenih mreža, kao i na saradnju sa elektronskim i štampanim medijima, te na medijska gostovanja i intervjue.
– Izvršilac posla se obavezuje da navedeni posao izvrši za period od dva mjeseca, od 2. avgusta do 2. oktobra 2023. godine, savjesno i kvalitetno, prema opisu, zadatku i uputstvima naručioca posla. Naručilac posla se obavezuje da izvršiocu posla isplati naknadu u neto iznosu od 1.000 eura – navodi se u ugovoru koji je Muzej sklopio sa Gajićem.
Ko je „medijski ekspert“ Branimir Gajić, kakav je njegov dvomjesečni učinak i zašto je Muzeju bilo potrebno baš njegovo angažovanje, pored gomile PR stručnjaka u Crnoj Gori koji su svakako upućeniji u medijsku scenu države, Pobjeda nije uspjela da sazna, budući da je direktor Šćepanović ostao nedostupan za odgovore. Kada u Gugl pretraživač ukucate „Branimir Gajić“, dobićete na stotine rezultata o vlasniku i direktoru kompanije „Infostud“, ali Pobjeda ne može da tvrdi da je to i Branimir Gajić iz ugovora sa MSUCG, tim prije što u većini ovih ugovora nema podataka što su angažovana lica po zanimanju.
Šćepanović je u novembru 2023. godine angažovao i Slavka Timotijevića iz Beograda, po svemu sudeći istoričara umjetnosti, da za 2.500 eura za potrebe Muzeja izradi Nacrt programa sakupljanja muzejskog materijala za period od pet godina. Potpisnik ovih redova i u ovom poslu ne vidi potrebu angažovanja istoričara umjetnosti iz druge države, budući da je Crna Gora zemlja sa dugom muzejskom tradicijom, kakva god ona bila, te bi se vjerovatno našao neko da za račun MSUCG kvalitetno uradi šemu prikupljanja materijala.
„SIĆA“ ZA UMJETNIKE
U ugovorima o djelu koje je dobila Pobjeda našli su se i ugovori sa autorima izložbi koje su realizovane u prostorima Muzeja savremene umjetnosti. Tu već direktor nije bio široke ruke. I dok je za prijatelje i saradnike iz Srbije Šćepanović izdvajao mjesečno po 1.000 i više eura, a za jednokratne poslove i po 2.500 eura, sa našim renomiranim likovnim autorima, poput Branislava Bana Sekulića i Slobodana Slovinića, direktor je za autorske izložbe sklapao ugovore na 400 ili 500 eura. Mlađi umjetnici za autorski rad dobili bi po 200 ili 300 eura.
Ima tu i raznih drugih poslova, poput tehničke i organizacione podrške prilikom otvaranja izložbi, što može da košta i 1.210 eura, koliko je, recimo, dobio Ranko Zlajić za otvaranje izložbe „Pokloni i rezidencije“ u oktobru 2023. godine. I to je bio samo jedan od mnogih poslova koje je Zlajić obavio za potrebe otvaranja izložbi u Muzeju. Učesnike književnih večeri Muzej plaća po 100 eura, dok je dvadeset petogodišnja Kristina Senić iz Podgorice za pisanje međunarodnih projekata dobijala prvo 500, a potom 600 eura mjesečno.
Arhitektica Andrea Pajković iz Sutomora primala je mjesečno po 1.000 eura, od 1. jula 2023. do 31. decembra te godine, da bi učestvovala u pripremi neophodne dokumentacije za izradu projektnog zadatka za buduću zgradu Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, zatim učestvovala u pripremi konkursa i pratila njegovu realizaciju, kao i da bi učestvovala „u svim daljim aktivnostima za projekat zgrade Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore“. Ugovor joj je, za iste pare, bio obnovljen od 3. januara 2024. do 31. decembra te godine, da bi 1. jula 2024. bio raskinut jer je u međuvremenu završen konkurs i izabrano idejno arhitektonsko rješenje zgrade MSUCG.
Ljubi Jovićević iz Beograda i Mirjani Dušić iz Novog Sada za osmišljavanje i realizaciju izložbe djela Kiki Smit u Podgorici plaćeno je po 1.500 eura. Osmišljavanje i kreiranje sadržaja za društvene platforme Muzeja, kao i za druge promotivne sadržaje ova ustanova je dizajneru vizuelnih komunikacija Aleksi Tomoviću plaćala 700 eura mjesečno.
Među ugovorima su i brojni drugi poslovi, pa i ugovori o realizaciji crnogorskog učešća na Bijenalu umjetnosti u Veneciji, u čemu je Pobjeda već pisala u julu prošle godine. No, da podsjetimo još jednom na kuriozitet da je Darja Bajagić, koja je predstavljala Crnu Goru na Bijenalu, samo na osnovu toga što je odabrana dobila 7.000 eura, a još 7.000 zato što će i realizovati izložbu na Bijenalu. Direktor Šćepanović je, podsjetimo, uz amanet Savjeta ustanove zaradio još 4.000 eura po osnovu dopunskog rada i svojih obaveza u pripremi za Bijenale u Veneciji.
Od osnivanja Muzeja do oktobra 2024. godine Muzej je po osnovu ugovora o djelu potrošio ukupno 166.542 eura.
Šćepanović ne odgovara na pitanja Pobjede, a istinu i činjenice karakteriše kao „zlu namjeru“ novinara
Povodom brojnih ugovora o djelu i poslova koje je dodjeljivao prijateljima i dugogodišnjim saradnicima Pobjeda je direktoru MSUCG Vladislavu Šćepanoviću 28. januara uputila 15 pitanja. No, direktor Šćepanović, po svemu sudeći, priznaje samo PR novinarstvo, hvalospjeve o svom radu i ustanovi na čijem je čelu, pa je odgovarajući na mejl novinara Pobjede poručio sljedeće: „Pošto ste prošli put pisali izuzetno nekorektno, više vam neću davati odgovore na pitanja. Vi ćete i onako zlonamerno kontekstualizovati u pravcu kome vama odgovara. Kako Muzej radi govore rezultati. Inače stojim iza svih ugovora i smatram da su bili u funkciji ovakvih rezultata Muzeja.“
Direktor, da stvari budu jasne, misli na tekst koji je u Pobjedi objavljen 8. jula prošle godine, pod naslovom „Šćepanović, u žurbi, kršio zakon i hiljade eura potrošio na autore izvan Crne Gore“. Na taj tekst za sve ovo vrijeme zvanično nije imao nijednu primjedbu, dakle, nije poslao nikakvu ispravku ili demanti. Niti je mogao, jer je cio tekst temeljen na dokumentaciji ovog Muzeja, odgovorima direktora i njegovih saradnika. Šćepanović, koji je uoči puta na Bijenale u Veneciji od para svih građana Crne Gore pravio i podjelu na podobne i nepodobne medije, „zlonamjernim“ očigledno karakteriše činjenicu da je za brojne poslove za Bijenale angažovao prijatelje, saradnike i poznanike iz Srbije, iako smo za svaki od tih poslova u Crnoj Gori imali stručan kadar.
Vladislav Šćepanović (prvi slijeva) zadovoljan na otvaranju Bijenala savremene umjetnosti Crne Gore u Veneciji (FOTO: MSUCG)
A posebno je Šćepanoviću, između ostalog, „zlonamjerno“ to što je Pobjeda dokazala da je kršio Zakon o javnim nabavkama tako što je, preko neposredne pogodbe, za skoro 30.000 eura angažovao beogradsku firmu „ARTE Lab“, koja je osnovana samo za posao predstavljanja Crne Gore u Veneciji, čija je direktorica bila studentkinja geštalt psihoterapije Milica Krstić, a stvarni vlasnik njen suprug, arhitekta Predrag Krstić, koji je preko posebnih ugovora o djelu inkasirao još koju hiljadu eura, između ostalog, i za nadzor nad radovima koje je sam izveo. Pisanje Pobjede potvrdila je i inspekcija za javne nabavke Uprave za inspekcijske poslove, koja je zbog kršenja Zakona o javnim nabavkama i posla sa firmom „ARTE Lab“ Šćepanovića i MSUCG kaznila prekršajno.
Pobjeda je Šćepanoviću poslala sljedeća pitanja na koja on nije odgvorio:
1. Na osnovu kojih kriterijuma je Nikola Božović angažovan da pruži konsultantske usluge za međunarodne projekte i saradnju po cijeni od 1.000 eura mjesečno, te koji je konkretno njegov doprinos u predstavljanju Crne Gore u Veneciji?
2. Možete li precizirati koji su konkretni rezultati i doprinosi Nikole Božovića u oblasti međunarodnih projekata i saradnje tokom njegovog angažmana?
3. Da li postoje pisani izvještaji, evaluacije ili dokazi njegovog rada koje biste mogli podijeliti s javnošću kako biste opravdali njegov angažman i naknadu?
4. Kako objašnjavate činjenicu da u ugovoru nije precizirano koje tačno usluge će Božović pružati i da li smatrate da je to u skladu s najboljim praksama i standardima transparentnosti?
5. Koji su konkretno rezultati i doprinosi Kvarana Gunara Benedikta koji je, poput Božovića, takođe angažovan za Bijenale u Veneciji i međunarodne projekte i saradnju?
6. Da li Muzej posjeduje strategiju za unapređenje međunarodne saradnje koja bi objasnila potrebu za angažovanjem Božovića i Benedikta?
7. Koji rad Nikole Božovića je otkupio Muzej savremene umjetnosti Crne Gore i po kojoj cijeni?
8. Zašto je angažovan fotograf Nebojša Babić iz Srbije za izradu portreta zaposlenih po cijeni od 2.500 eura, kada su takve usluge dostupne u Crnoj Gori po možda povoljnijim cijenama, a posebno u svjetlu činjenice da imamo vrsne i dokazane fotografe poput Duška Miljanića, Maje Đurić, Rista Božovića, Dejana Kalezića ili Steva Vasiljevića?
9. Na koji način su portreti zaposlenih doprinijeli promociji Muzeja u javnosti ili na društvenim mrežama i smatrate li da je taj trošak bio opravdan i u interesu javnog dobra?
10. Možete li detaljno objasniti koje konkretne zadatke je Branimir Gajić obavljao za Muzej savremene umjetnosti kao konsultant za komunikaciju i medije?
11. Da li posjedujete dokumentaciju ili izvještaje o njegovom radu koji opravdavaju isplatu 1.000 eura?
12. Možete li pružiti primjere njegovog rada koji su imali značajan uticaj na vidljivost i reputaciju Muzeja?
13. Ako Muzej redovno angažuje eksterne konsultante za komunikaciju i promociju, da li to ukazuje na nedostatak interne strategije za odnose s javnošću i medijima?
14. Na osnovu kojih kriterijuma je odlučeno da se Slavku Timotijeviću iz Beograda povjeri izrada Nacrta programa sakupljanja muzejskog materijala za period od pet godina?
15. Da li smatrate da je izrada ovog programa opravdala iznos od 2.500 eura? Možete li javnosti predočiti konkretne rezultate ili djelove Nacrta koji opravdavaju ovu isplatu?
Preporučeno
Video