Video
Dok se novinari koji ne zadiru dalje od površine bave današnjom viješću o pomoru ribe u Morači i zagađenju rijeke, valja zagrebati malo dublje pa pokušati objasniti u čemu je zapravo problem.
Suština je da grad Podgorica ima gotovo dvije stotine hiljada stanovnika koji svaki dan obavljaju nuždu, i da se sve to sliva u rijeku. A rijeka ima premalo vode da bi toliku količinu fekalija apsorbovala, pogotovo ljeti. Eto, to je suština problema. Tako da u nekim slučajevima, kao npr. ovo sada, koncentrat fekalija bude nekoliko desetina ili čak stotina puta viši od dopuštenog i prihvatljivog.
Ok, nije Podgorica toliko narasla po broju stanovnika preko noći. Nije. A nije ni bavljenje ovom problematikom od juče. Traje godinama.
Grad Podgoricu opslužuje postrojenje za otpadne vode koje je izgrađeno krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je grad imao duplo manje žitelja nego danas. Budući da je situacija danas takva kakva jeste polovina otpadnih voda grada biva obrađena u postojećem postrojenju, a druga polovina se izliva direktno u rijeku Moraču. Onda se rijeka Morača ulije u Skadarsko jezero, pa to sve završi tamo.
Projekat novog postrojenja za prikupljanje i prečišćavanje otpadnih voda započeo je u prošloj deceniji. To je i za veće gradove i države ogroman i složen projekat, koji pored postrojenja za prečišćavanje, podrazumijeva i izgradnju primarnog cjevovoda dužine gotovo pet kilometara i sekundarnog dužine 18,5 km čak od Zlatice i Murtovine, više od 1.500 kućnih priključaka, te sistema za prečišćavanje za koji je lokacija određena kod Botuna, u blizini Kombinata aluminijuma.
Tehnologija je takva da se iz otpadnih voda izdvaja čvrsta materija, koja se zatim prerađuje i spaljuje, i tehnička voda koja nije opasna.
Još je Miomir Mugoša kao gradonačelnik pokušavao da stvar riješi kroz javno-privatno partnerstvo, ali nije bilo zainteresovanih; Slavoljub Stijepović je, uz izdašnu pomoć države prvenstveno kroz garancije, ugovorio međunarodno kreditiranje i grantove.
Država je potpisala ugovore o kreditiranju i grantu s njemačkom KfW bankom i Zapanobalkanskim investicionim okvirom. Projekat pomažu s ukupno 35 miliona eura EU i njemačka razvojna KfW banka.
U mandatu Ivana Vukovića, 18. maja 2020, započeli su radovi na glavnom kolektoru, započeti su i odmakli radovi na proširenju kolektorske mreže i izgrađen je pješački most preko Morače koji nosi kolektore u trupu da bi spojio kanalizaciju s novim postrojenjem.
Taj most je takođe jedna od slika naše zbilje. Svečano je otvoren, presijecane su vrpce, šampanjac se točio. Ali nikad nijesu uredili pristupne staze mostu. Pa most ne koristi niko ko neće da ga na putu do njega zmija zakolje.
No most makar stoji iako bez prilaznih staza.
A prostor za postrojenje još lopate vidio, a ka’ će ne zna se.
Zašto? Zato što ni jedna gradska vlast nije se baš upirala da odradi ono što je naročito u slučajevima gradnje ovakvih postrojenja obavezno i jako važno – a to je komunikacija s građanima.
Nikome od političara nije baš drago da se bavi problemom fekalija. To baš nije fancy. Komunikacija je dodijeljena jednoj podgoričkoj kompaniji koja je povremeno znala da objavi neki sadržaj na Facebooku i to je manje-više sve.
Nije u ovakavoj situaciji čudo što su se pobunili mještani Botuna – sela uz Moraču nizvodno od Podgorice u čijem je ataru predviđena gradnja postrojenja. Imajući u vidu sva kršenja zakona i čak organizovani kriminal prilikom izgradnje sličnog postrojenja u Budvi, te činjenicu da ni jedno ovakvo postrojenje nije izgrađeno u Crnoj Gori u skladu s planom, nije trebalo mnogo da pobuna uzme maha. Onda su se priključila dva političara nekadašnje opozicije, a sada vlasti, rodom iz Zete koja su najprije samo populističkim izjavama, a zatim i direktno podsticala Botunjane na Pobunu i proteste.
Tek sada, kada su ova dvojica u samom vrhu vlasti Crne Gore, nikome od onih iz Gradske vlasti Podgorice koji bi morali i u čijem je opisu radnog mjesta da guraju projekat Postrojenja, ne pada na pamet da ulaze u tu problematiku.
Projekat zato stoji, a Podgoričanima prijeti zaraza.
Preporučeno
Do koje mjere je slučaj prekida radova usljed straha od populističkih političara ozbiljan ilustruje jedan primjer iz prošle decenije, iz razdoblja kada je projekat još bio u ranoj fazi. Gradska vlast je poslala jednog svog visokopozicioniranog funkcionera, baš ovih dna visoko na jednoj od izbornih lista za izbore u Podgorici, da ode na sastanak predstavnika Vodovoda i mještana Botuna. Kada je stigao tamo, mrtav-hladan je pustio ove iz Vodovoda da se snalaze, a on je sjeo među Botunjane.
