MUSIĆ: Gašović me nije zlostavljao, već spasio od drugih, ali je bio jedan od glavnih organizatora

Musić je tokom višesatnog svjedočenja putem video-linka iz Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu govorio i o ratnim logorima, tvrdeći da je Teritorijalna odbrana BiH bila „časna armija”, dok je logore u kojima su držani zarobljeni Srbi opisao kao mjesta u kojima su, prema njegovim riječima, imali gotovo hotelske uslove. Nasuprot tome, logore pod kontrolom srpskih snaga opisao je kao mjesta mučenja i ubijanja Muslimana zbog njihove nacionalne i vjerske pripadnosti.

Odgovarajući na pitanja branilaca Danila Mićovića i Dalibora Tomovića, punomoćnika Feride Nišić, svjedok je više puta ponovio da njega lično Gašović nije tukao, ali da mu je Mujo Musić ispričao da ga je optuženi zlostavljao.

,,Mene Zoran Gašović nije zlostavljao, već me spasio od trećih osoba da me ne zlostavljaju i to sam ranije izjavio. Mujo Musić mi je rekao da je njega tukao”, kazao je svjedok.

Objasnio je da mu je Mujo Musić to ispričao 22. juna 1992. godine, tokom prevoženja zarobljenika autobusom iz Hadžića, odnosno objekta poznatog kao „garaža”, do kasarne „Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici.

,,Bilo nas je 15 iz Hadžića, ubacili su nas u autobuse kao stoku. Mujo, Irfan i Miralem Musić, svi su bili uz mene u tom autobusu”, ispričao je svjedok, navodeći da je na Mujovom licu vidio modrice, ali da nije prisustvovao njegovom navodnom zlostavljanju.

Na pitanje advokata Tomovića ko je prozivao zarobljenike nakon dolaska u Lukavicu, Musić je odgovorio da je to bio Vojo Vukotić.

,,Posljednji put smo se rastali na Lukavici kad su prozivali 45 zarobljenika, a ja sam bio 46. Prozivao je Vojo Vukotić”, kazao je on.

Prema njegovim riječima, zarobljenicima je po dolasku u kasarnu saopšteno da se nalaze pod kontrolom JNA i da ih niko neće dirati, ali da vojska nije uspjela da spriječi pripadnike paravojnih formacija da ulaze u objekat i zlostavljaju ih.

,,Nama su na Lukavici rekli da su JNA i da nas niko neće dirati. Međutim, JNA nije mogla da zaustavi četnike koji su ulazili u kasarnu i tukli nas”, naveo je Musić.

Gašovića je opisao kao pripadnika, kako je kazao, „lažne četničke policije”, tvrdeći da je znao za dešavanja sa zarobljenicima.

,,Nas 300 zarobljenika je Gašović dovezao do kasarne na Lukavici i više o njemu ne znam ništa”, rekao je svjedok.

Na taj odgovor advokat Mićović kratko je uzvratio: „Odlično”.

Tokom ispitivanja došlo je do više polemika između advokata Mićovića i specijalne državne tužiteljke Tanje Čolan Deretić, prvenstveno zbog pitanja o razlikama između ranijih i sadašnjeg iskaza svjedoka.

Odbrana je insistirala da Musić objasni zbog čega u pojedinim ranijim svjedočenjima nije iznosio tvrdnje koje je saopštio tokom ovog postupka, uključujući navode o Gašovićevoj ulozi u organizovanju zločina.

Tužiteljka je smatrala da eventualne razlike u iskazima treba da utvrdi sud, suočavanjem svjedoka sa ranijim izjavama, ocjenjujući da se pojedinim pitanjima odbrane nepotrebno odugovlači saslušanje.

,,Časni sude, a koje je bilo pitanje? Ja sam pominjao da je mene Gašović ispitivao u ‘garaži’ tri puta. Pa kada sam saznao neke činjenice da je on bio glavni u svim tim dešavanjima, a to su bili i Milan Lučić, Aco L., Drago Milošević…”, kazao je Musić.

Tvrdio je da mu je Momo Čović, kojeg je opisao kao „poštenog Srbina“, rekao da je Gašović bio glavni organizator.

,,Išao sam mu na suđenje, teretio sam ga što je napadao selo Musiće. On mi je rekao: ‘Ovo su bili organizatori, a ja sam morao da idem, inače bi me ubili””, ispričao je svjedok.

Musić je tokom svjedočenja iznio i tvrdnju da Gašović lično nikoga nije zaklao, ali da su zločini počinjeni pod njegovim rukovodstvom.

,,Optuženi Zoran Gašović nikog nije zaklao, ali je pod njegovim rukovodstvom to sve urađeno”, kazao je Musić, dodajući da je informacije o ubistvima dobio od osobe koja mu se predstavila kao obavještajac, ali nije otkrila identitet.

Advokat Mićović podsjetio ga je da takve tvrdnje nije iznosio prilikom davanja iskaza u Sarajevu u januaru 2024. godine, u postupku protiv Gašovića.

Svjedok je odgovorio da je tada, kao i sada, govorio o onome što su ga pitali.

Mićović je insistirao da objasni zašto te navode nije iznio samoinicijativno, tokom slobodnog izlaganja, nezavisno od postavljenih pitanja.

Tužiteljka Čolan Deretić ponovo je reagovala, tražeći da sud ne dozvoli takav način ispitivanja, već da sam ukaže svjedoku na eventualne protivrječnosti.

Branilac je, međutim, ocijenio da je riječ o ključnim pitanjima za utvrđivanje istine i otvoreno doveo u pitanje vjerodostojnost Musićevog iskaza.

,,Da nije imao potrebu da izmišlja u stilu: ‘Rekao mi jedan čovjek na jednom mjestu’ ne bih postavljao pitanja. Ne bih ulazio u razloge zašto daje lažan iskaz. Zoran mu nije ni vodu natrunio. Na osnovu ovakvih lažnih iskaza Gašović se nalazi u pritvoru već četvrtu godinu”, kazao je Mićović.

Odgovarajući na primjedbe odbrane, Musić je rekao da mu je najvažnije da se utvrdi sudbina nestalih zarobljenika.

,,Meni je interes da se sazna gdje su grobovi 60 naših najbližih koji su strijeljani na Lukavici i dvojice u ‘živom štitu'”, kazao je svjedok.

Ponovio je da Gašovića smatra odgovornim jer je, prema njegovim tvrdnjama, učestvovao u odvođenju zarobljenika u Lukavicu i Semizovac, iako ga lično nije tukao.

Govoreći o sudbini porodice Kovačević, Musić je naveo da ga je pet godina nakon rata kontaktirao jedan Srbin i saopštio mu da devet članova te porodice nije ubijeno ispred sportske dvorane u Hadžićima, već da su zaklani.

Kazao je i da su ga u kasarni u Lukavici zlostavljale osobe iz Crne Gore i Srbije, a kao glavnog u tom objektu označio je Slobodana Avlijaša, tvrdeći da je odlučivao o sudbini zarobljenika.

Svjedok je ispričao da je njegovo selo Musići u Hadžićima spaljeno do temelja, uključujući i porodičnu kuću koju je procijenio na tadašnjih 200.000 njemačkih maraka.

Naveo je da se 16. aprila 1992. godine prijavio u Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine, jer je, kako je rekao, bio patriota spreman da brani zemlju.

Tokom svjedočenja govorio je i o logorima u kojima su bili zatvoreni Srbi, navodeći da su takvi objekti postojali na više lokacija u BiH, uključujući Čelebiće kod Konjica, Silos u Tarčinu i Pazarić.

Tvrdio je da je njegov brat bio čuvar u jednom od tih logora, da je zarobljenicima donosio hranu i pisma, te da su uslovi bili „kao hotel”.

Za razliku od takvog opisa, Musić je logore u kojima su držani Muslimani predstavio kao mjesta sistematskog zlostavljanja, mučenja i ubijanja.

Musić je rekao da je o ratnim dešavanjima svjedočio desetak puta, uključujući postupke pred Haškim tribunalom protiv Slobodana Miloševića, Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića.

Na pitanje advokata Mićovića zbog čega ne dolazi u Crnu Goru, kazao je da se ne osjeća bezbjedno zbog dvije osobe koje je optužio za ratne zločine.

,,Ne osjećam se bezbjedno zbog dva zločinca koji se nalaze na teritoriji Crne Gore, Slobodana i Dragana Prodana, koji su ovamo u BiH otimali zlato i novac i silovali po Igmanu”, kazao je Musić.

Te tvrdnje iznio je tokom svjedočenja, bez neposrednog predstavljanja dokaza kojima bi ih potkrijepio.

Svjedok je govorio i o drugim navodnim zločinima, pozivajući se na informacije koje je, kako je kazao, dobio od pokojnog profesora Đura Šešuma i drugih osoba.

Kada ga je advokat Mićović pitao vjeruje li institucijama Crne Gore, tužiteljka Čolan Deretić usprotivila se pitanju.

,,Vjerujem u institucije Crne Gore. Vjerujem sudu, ali ne vjerujem braniocu optuženog”, odgovorio je Musić.

Istakao je da je porijeklom iz Nikšića i da Crnu Goru voli koliko i Bosnu i Hercegovinu.

Specijalno državno tužilaštvo tereti Zorana Gašovića da je od juna do decembra 1992. godine, tokom širokog i sistematskog napada snaga bosanskih Srba na civilno stanovništvo na području Hadžića, učestvovao u progonu, protivpravnom zatvaranju, mučenju, ubistvima i prisilnom preseljenju bosanskih Muslimana.

Prema optužnici, zarobljeni civili odvođeni su u policijsku stanicu u Hadžićima i objekat poznat kao „garaža“, gdje su držani u nehumanim uslovima i izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju.

Gašoviću se, između ostalog, stavlja na teret da je zlostavljao Zaima Bećirovića, Avda Hisovića, Aliju Bašića, Adila Bećirovića, Šefka Musića i druge zarobljenike, kao i da je Muja Musića tukao tokom zatočeništva.

Optužnicom je obuhvaćeno i zlostavljanje Armina Bećirovića, kojeg je, prema tvrdnjama tužilaštva, 20. maja 1992. godine zatvorio u „garažu“ i udarao pištoljem, puškom i palicom.

Tereti se i da je jednoj oštećenoj ženi, koja je bila trudna, stavio nož pod vrat, pocijepao košulju i silovao je.

Tužilaštvo tvrdi i da je Gašović učestvovao u odvođenju 49 bosanskih Muslimana u kasarnu u Lukavici, od kojih se 48 vodi kao nestalo.

Na teret mu je stavljeno i učešće u prisilnom preseljenju stanovništva iz Hadžića u Vogošću u decembru 1992. godine.

Svjedok kažnjen sa 500 eura jer je odbio da otkrije identitet izvora

Predsjednik specijalnog vijeća, sudija Simo Rašović, kaznio je svjedoka Mehmeda Musića sa 500 eura nakon što je odbio da saopšti ime i prezime osobe koja mu je, prema njegovim tvrdnjama, prenijela informacije o spiskovima zarobljenika i njihovoj sudbini.

Na pitanje advokata Danila Mićovića ko je sastavljao spiskove i crvenom olovkom označavao zarobljenike, Musić je odgovorio da mu je poslije rata jedan Crnogorac rekao da je spiskove držao Slobodan Avlijaš.

,,To je pravi Crnogorac, a nije pljačkaš. Ne želim da kažem njegovo ime. Živ je, bolestan. Ima trauma. Ne znam njegovo ime i prezime”, kazao je svjedok.

Sudija Rašović upozorio ga je da je dužan da odgovori na pitanje i da može biti novčano kažnjen ukoliko odbije.

Pošto Musić nije otkrio identitet osobe, sud je donio rješenje o novčanoj kazni od 500 eura.

,,Nikad ja to neću platiti”, ljutito je odgovorio svjedok.

Nastavak njegovog saslušanja zakazan je za 20. novembar, ali je Musić saopštio da neće svjedočiti ukoliko mu pitanja ponovo bude postavljao Gašovićev branilac.

,,Neću ja svjedočiti 20. novembra ukoliko mi advokat Gašovića bude postavljao pitanja, a može samo sudija da me pita”, kazao je.

Sudija ga je upozorio da odbrana ima zakonsko pravo da ispituje svjedoke.

Advokat Mićović potom je saopštio da više neće postavljati pitanja Musiću, što je konstatovano na zapisniku, uz ocjenu da je za odbranu sve razjašnjeno i da se svjedok „upleo kao pile u kučinu“. Dodao je da bi, inače, imao pitanja za još dva glavna pretresa.

Musić je obećao da će pokušati da kontaktira osobu koju je pominjao i provjeri da li je spremna da svjedoči.

,,Može se opozvati rješenje o novčanom kažnjavanju ako odlučite da kažete njegovo ime i prezime”, poručio je sudija Rašović, zaključujući pretres.