Razgovor smo sa Suadom Zoronjić počeli smo pričom kako se kao poslanica i neko ko se bavi politikom, bori sa kritikama.

“Ako napravim retrospektivu događaja od mog ulaska u parlament pa sve do danas, može se napisati jedan roman. Ja sam zapravo u svoj toj priči jedna te ista osoba, sa svim manama i vrlinama. Ko god me poznaje od ranije i prije nego sam postala poslanica sigurno razumije o čemu govorim. Moje političko djelovanje bilo je dozirano u onolikoj mjeri koliko nije bilo opterećujuće, međutim ulaskom u parlament na jedan spektakularan način, postala sam meta medijskih huligana, linčovana medijski do te mjere da su i moji najbliži osjetili posljedice tih napada. Ljudi mediokritetskih shvatanja su me čašćavali svakakvim imenima, pa i kletvama”, kaže nam na početku razgovora poslanica sa određenom tugom u glasu dok govori o medijskom linču, i nastavlja:

“Sjećam se da u to vrijeme nisam pratila dešavanja na društvenim mrežama kako bih izbjegla pogrdne komentare i lažne optužbe kojima su me obasipali. Nije bilo lako sve to prevazići…Porodica i prijatelji bili su uz mene, osjetila sam se zaštićenom“, objašnjava dodajući da samo kritike njoj važnih ljudi doživljava kao dobronamjerne savjete.

U Prištini je završila Prirodno matematički fakultet, odsjek biologija. Prije nekoliko godina završila je i master studije u Beogradu i dobila zvanje master komunikolog.

“Pitali ste me kako pamtim fakultetske dane? Te dane pamtim kao dane pune života i radosti, dane provedene uz knjigu i spremanje ispita, dane druženja nakon položenih ispita i dane moje prve ljubavi. Iz te studentske ljubavi se naravno poslije završenih studija desio brak u kojem sam dobila ćerku Ninu i sina Denija”, otkriva nam poslanica.

Balans između poslovnog i privatnog života postigla je dobrom organizacijom koju je stekla dok je radila kao prosvjetni radnik.

“To je za mene jedna harmonija koju sam savršeno uskladila. I ranije kada sam radila kao prosvjetni radnik, trudila sam se da poslovnu presiju ne prenosim na porodicu. Kada sam kući potpuno sam posvećena porodici, suprugu i djeci. Ustajanje rano, ispijanje tople limunade sa medom, kafica sa suprugom koju obavezno on kuva (smijeh),(kada sam u Bijelom Polju), žitarice i spremanje za posao. Nakon višesatnog rada, slijedi još nekoliko sastanaka prema unaprijed zakazanim terminima, a onda odlazak u topli kutak gdje želim da se odmorim, odgledam informativni program, prelistam portale, provjerim poštu, obavim dosta telefonskih razgovora, i onda uzimam kompjuter u ruke, isčitavam materijael za skupštinu, ponešto napišem itd…”, iskreno nam je kazala.

Pitamo je o djeci, Suada se smije i u njenom smijehu se osjeća veliki ponos dok kreće da nam opisuje kćerku Ninu i sina Denija. Djeca su joj već odrasla i spremna su da vode računa o sebi u njenom odsustvu.

“Ćerka Nina, moja princeza (osmjehuje se dok govori) je na 4. godini stomatologije, samostalna i nezavisna, živi u Podgorici, krenula je očevim stopama i odličan je student. Potpuno je samostalna u svemu. Moj je najveći kritičar i podržavalac. (smijeh) Sin Deni (smije se takođe), je srednjoškolac, odličan i uzoran đak 3.godine Elektro-ekonomske škole u Bijelom Polju. Vikendom sam uglavnom u Bijelom Polju, kada me sa nestrpljenjem iščekuju sin i suprug. Deni ima običaj da mi prepričava događaje iz škole i sa treninga. Sa sinom imam poseban odnos pun pažnje i ljubavi, imamo i poseban ritual ispijanja kapućina na podne. To je uglavnom vrijeme kad mi prepričava kako je protekla radna nedjelja i kako je bilo u školi. Nakon toga slijedi spremanje ručka, po želji mojih momaka”, iskrena je Suada.

Saobraćajna nezgoda koju je imala 12.jula ove godine na putu ka Pogorici u mjestu Dromira, uznemirila je javnost a posebno njenu porodicu. Sjeća se da je bila umorna…

“Zbog velikog broja obaveza i preoptrećenosti tih dana putovala sam svakodnevno na relaciji BP-PG. Tog dana sam imala dogovor sa kolegama iz mog poslaničkog kluba da se nađemo u 18h i da zajedno idemo na Cetinje. Nažalost, ja sam u to vrijeme imala udes i nisam stigla na željeno odredište. Sjećam se samo da sam bila mnnogo umorna i da sam na trenutak izgubila kontrolu nad autom koje je udarilo o stijenu i prevrnulo se. Srećom nisam imala teže povrede i nisam nikog povrijedila, što je još bitnije. Takođe, nisam bila svjesna u tom trenutku šta je sve moglo da se desi. Znam samo jedno, da sam porodicu jako uplašila, takođe sve prijatelje koji su me zvali svakodnevno i obilazili”, ispričala nam je o ovom nemilom događaju o kome do sada javnost nije imala detalje kako se zapravo dogodio.

Rođena je u Plavu i tamo je provela djetinjstvo.

“Kao dijete sam skijala zimi i sjećam se mnogo lijepih trenutaka iz tog vremena. Skijanje mi je bio omiljeni sport. Tokom ljeta Plav je bio prava turistička destinacija, dane sam često provodila kraj Plavskog jezera, odlično sam plivala i nekoliko puta čak preplivala jezero. I danas, često posjećujem rodni kraj i uvijek se rado sjećam djetinjstva provedenog u mnogobrojnoj porodici. Danas, nažalost nije više onako radosno kao nekad, moji su uglavnom u Americi, davno odselili i tamo izgradili svoj život“, objašnjava.

Za oca uvijek ima vremena i raduje se tim dragocjenim trenucima

“U Plavu mi danas živi otac, Rustem koji ima 86 godina i sa radošću nas dočekuje i ispraća. Posjećijem ga bar jednom nedjeljno, sa njim analiziram sva nedjeljna politička dešavanja i on je moja velika podrška. Moj otac je čovjek izuzetnih shvatanja, iako u poodmaklim starosnim godinama, ali sa jako očuvanim kognitivnim sposobnostima i intelektualnom oštrinom koja me oduševljava. Sa ocem volim da podijelim dio svog slobodnog vremena“, sa nježnjošću u glasu govori o ocu.

U školi je radila 23 godine baveći se vaspitno-obrazovnim procesom.

“Svoj poziv sam izuzetno cijenila i profesinalno se odnosila prema tom društveno korisnom radu. Djeca su bila moja posebna inspircija, međusobna interakcija, posvećenost o kooperativnost su bili moj moto“, ističe dok priča o vremenu kada je bila zaposlena kao profesorica biologije u JU Gimnazija „Miloje Dobrašinović, “JU OŠ ,,Nedakusi” i JU OŠ „Dušan Korać” Bijelo Polje.

“Sa učenicim sam imala odnos pun poštovanja obostranog, uključivala sam ih u mnoge međunarodne projekte i afirmisala da budu nosioci mnogih ideja. Znali su da budu kreativni, da iznesu mnoge ideje i pretoče ih u ostvarenje svojih ciljeva. Bila sam član NVO Celula- ,”Udruženje biloga Crne Gore” na inicijativu moje prosvjetne inspektorke, Vesne Vušurović. Bila sam član tog Upravnog odbora i član stručnog žirija pri ocjenjivanju učenika u toku jednog projekta koji je bio podržan od strane Ministarstva prosvjetei novčano nagrađen”, priča za Standard.

Suprug sastavio satiričnu pjesmu kako bi je zaštitio od neumjesnih komentara

Koliko je važna podrška partnera u poslu kojim se bavi, suprug joj je pokazao mnogo puta, ali momenat koji je za nju intimno posebno važan, jeste kada je bila medijski linčovana.

“Podrška supruga mi mnogo znači, da nije te podrške sigurno ne bih ovoliko bila posvećena sebi i poslu. Sjećam se samo trenutka kad je na mene bila pokrenuta medijska hajka, hajka koja se kao metastaza prenijela i na ,”plemensku zajednicu”, otkriva nam i dodaje:

“Danas postoje viber grupe kako među prijateljim, poslovnim saradnicima, tako i među rođacima. Na toj grupi su počeli pristizati komentari od rodbine ,“kako je snaha obrukala pleme Zoronjića”. Moj suprug je tada sastavio satiričnu pjesmu kako bi me na kulturan način zaštitio od neumjesnih komentara svojih rođaka. Toliko o podršci mog supruga (smijeh) Upravo sam ga opisala, zar ne (smijeh)”, mi dodajemo jedno veliko DA.

Kuva kada ima vremena, u opticaju su sve vrste tradicionalnih jela od sarme do pite.

“Za sebe mogu reći da sam dobra domaćica i da mi čini zadovoljstvo kada imam slobodnog vremena da dobrim jelom iznenadim najmilije. Praznike provodom isključivo sa porodicom“, odgovara na naše pitanje kako će provesti praznike.

Nažalost, kako sama kaže nema mnogo vremena za gledanje filmova, osim ako je dokumentarac o životnoj sredini i očuvanju iste u pitanju s obzirom da je biolog.

“Nemam vremena za bioskop i pozorište, a što se tiče muzike, volim pop muziku. Najviše se smijem kad sam u krugu porodice, djeca me čine posebno srećnom i ponosnom“, odgovara nam uz osmijeh koji ovu damu posebno krasi.

Kako onda provodite slobodno vrijeme pitamo je…

“U slobodno vrijeme volim da čitam, šetam, ispijam kafu sa mojom Marinom, kada sam u BP. U Podgorici imam vrlo malo slobodnog vremena i ako ga imam usklađujem ga sa ćerkom, dogovaramo zajednički ručak, šoping…Takođe, mnogo vremena provodim koristeći telefon, zbog čega i nerijetko trpim kritike, (smijeh) kada sam sa mojima, jer smatraju da mi neko drugi krade vrijeme”, iskrena je političarka.

Važi za dobrog prijatelja i njena prijateljstva su trajna

“Imam običaj da i kada nemam mnogo slobodnog vremena za prijatelje izdvojim vrijeme za kaficu i kolače. Trudim se da budem dobro organizovana kako ne bih imala praznog hoda”, dok na našu konstataciju da uvijek izgleda njegovano i dotjerano uzvraća:

“Hvala Vam za lijepe riječi, posebno kada dolaze od žene, onda ih smatram iskrenim komplimentom. Svaka žena je po meni lijepa, ali mora biti njegovana, to je ono što je čini posebnom. Ma koliko bila umorna za sebe uvijek imam vremena, za njegu kože, za frizera, kozmetičara. Kožu njegujem kvalitetnim serumom, hidratnom kremom. Frizera posjećujem dva puta nedjeljno, kozmetičara jednom mjesečno“, otkrila nam je tajnu svog dobrog izgleda.

U kuhinji uvijek ima prirodnih preparata koji njeguju kožu kako spolja tako iznutra, a dodaje i da vodi računa o ishrani i ispijanju veće količine vode.

Bjuti ritual Suade Zoronjić za čitateljke Standarda:

“Nakon skidanja šminke i pranja lica, dva puta nedjeljno odradim piling sa limunom i sodom. Nakon očišćenog lica pred spavanje na kožu stavljam samo bogat serum, po meni najbolji Clarins“, za kraj je podijelila sa našim čitaocima političarka, poslanica, biolog, dama koja je svoju iskrenost predočila javnosti u ovom razgovoru.