“Naslov osvanuo prije koji dan u dnevnim medijima “Socijalni dijalog nikad jači, kraj je jednoumlju”, autorizovan od ministarke socijalnog dijaloga g. Nišić, na prvi pogled nas penzionere je asocirao na države sjevera Evrope, tzv. “države blagostanja”. Po nama, podjednako kada su u pitanju penzioneri i zaposleni u Crnoj Gori, velika je vjerovatnoća da su sa ovakvim izjavama, a posebno kada se radi o pitanjima kojima se bavio Socijalno savjet koji dan ranije u pogledu izmjena Zakona o radu, malo ko je zadovoljan. Naime, danas zaposleni čak više nego penzioneri, imaju mnogo više razloga za zabrinutost nakon predloga Fiskalne strategije od strane Vlade Crne Gore kojom je predviđeno da se prepolove izdvajanja zaposlenih koja se tiču doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje i svedu na svega 10 procenata, te da se potpuno ukinu izdvajanja poslodavaca za iste namjene”, naveli su u saopštenju.
Budući da se, kako dodaju, navedenim predlogom bitno mijenjaju uslovi za sticanje, a time, “što je još važnije dovodi upitanje utvrđivanje visine visine penzije budućih penzionera ukoliko ove izmjene budu usvojene, logično je bilo da Socijalni savjet razmotri ovaj predlog i da o svojim nalazima i predlogu, utemeljenim na stručnoj analizi, obavijesti javnost Crne Gore”.“Budući da se navedeni predlog nije uopšte našao na dnevnom redu Socijalnog savjeta, podjednako formalno i suštinski posmatrano, teško da o poboljšanju socijalnog dijaloga uopšte može biti riječi na način kako to saopštava ministarka Nišić. Kako smo u proteklom periodu u više navrata ministarki Nišić, te čelnicima Vlade, države i Fonda PIO nudili stručnu pomoć baziranu na ekspertske analize i projekte u pogledu reforme penzionog i socijalnog sistema, posebno njegovog segmenta koji se tiče funkcija Fonda PIO, najbolje da krenemo iz početka, a pitanje na koje se u ovom saopštenju fokusiramo je da li nam i kome ovakav Savjet uopšte treba. Tako, npr. kada je riječ o istaknutom intenzitetu i kvalitetu socijalnog dijaloga i “koristi” koje se time stiču, dovoljno ja da samo “uđemo” na sajt Savjeta gdje nećemo naći bukvalno ništa od vjerodostojne potvrde tog silnog rada, dnevnog reda sastanaka, možda stručnu analizu ili obrazloženje predloga koji Vlada razmatra i upućuje Parlamentu na usvajanje, predlog odluke, zaključak, zapisnik i slično, osim skeniranih “analitičkih kartica” za koje ne znamo čemu služe”, dodaju u saopštenju.
Kako dalje navode, “čak što je još gore, članovi tima koji u socijalnom dijalogu zastupaju Vladu, kako to stoji na sajtu Savjeta, su oni iz prethodnog saziva, prema vremešnom podatku sa sastanka 22. decembra 2022. godine”.
“Za razliku od tada po staroj izreci “kadija te tuži, kadija ti sudi”, ako je suditi prema podacima iz medija u sadašnjem sazivu Savjeta osam predstavnika Vlade čine četiri ministra i četiri državna sekretara, koji time prvo sebe “posavjetuju” i nakon toga na Vladi potvrđuju sami sebi svoje odluke! Ovim je jasnije da je čitav socijalni dijalog već godinama osmišljen na način da siromašni, a to su penzioneri i većina zaposlenih, ostanu u siromaštvu, a da se kvazi preduzetnici i razni drugi domaći i bjelosvjetski “rentijeri” do daljeg bogate upravo od rada siromašnih. Nasuprot tome, možemo argumentovano braniti stav da zaposleni u Crnoj Gori stvaraju daleko veću novostvorenu vrijednost od naknade koje dobijaju zauzvrat u formi plate. Ako pogledamo penzije, kako se stvari odvijaju posljednjih mjeseci, posve je jasno da je došlo do bespovratnog urušavanja međugeneracijskog sklada (solidarnosti)”, saopštili su iz NVO Udruženje penzionera Crne Gore.
Stvari se, kako kažu, dodatno komplikuju time što se navedenim predlogom o ukidanju doprinosa poslodavcma daju olakšice čak i kada to oni nisu tražili, ali ih rado prihvataju, s tim da sindikati nisu moćni da to spriječe, a radnicima se nerijetko prijeti kada se odlučuje o potrebi da se poštuju njihova osnovna prava.
“U tom smislu da bi Savjet opravdao svoje postojanje dodatno pitanje koje se tiče svrhe njegovog postojanja je šta treba mijenjati u socijalnom dijalogu sa državom; bolje reći između države, sa jedne i sindikata i poslodavca, sa druge strane?”, rekli su u saopštenju.
Prema njihovim riječima, kada je u pitanju odnos države prema sindikatima, isti na prvi pogled djeluje kao korektan.
“Međutim, posmatrano u kontekstu krajnjeg učinka kada su radnička prava i zahtjevi u pitanju, u suštini je stvoren antagonizam koji proističe iz konkretnih poteza Vlasti. Da je to tako može se vidjeti iz primjera koji u svojim komentarima na “Nacrt Startegije fiskalne konsolidacije” ističe USSCG da Vlada uopšte nije uzela u razmatranje niti pristala da se izmijeni “obračunska vrijednost koeficijenta, uprkos navedenim društvenim i ekonomskim pokazateljima, ali i inicijativama koje je USSCG od 2019. godine do danas u kontinuitetu podnosila, da ista nije promijenjena od 2010. godine”, iako je Opšti kolektivni ugovor na to obavezuje. Na Sindikat, po svemu sudeći, država dosta arogantno i u suštini gleda kao na nužno zlo koje treba marginalizovati i ograničiti im uticaj na rješavanje nebitnih pitanja, dok se u međuvremenu brojna glavna normativna rješenja i politike osmišljavaju od strane pojedinih političkih partija, odbora, Parlamenta ili u nekim drugim drugim centrima koji trenutno posjeduju stvarnu moć”, rekli su iz iz NVO Udruženje penzionera Crne Gore.
Kako dalje dodaju, da je takvom odnosu značajno doprinio i sam sindikat pokazuje i glasanje na Socijalnom savjetu gdje su, iako vođeni istom misijom i odgovornošću prema zaposlenima koje zastupaju, u jednom prelomnom trenutku od značaja za zaposlene i sve građane Crne Gore, glasali potpuno suprotno, “čime nastavljaju da dodatno slabe svoj autoritet među zaposlenima”.
“Otuda, i sve češće, pojedini granski sindikati i zaposleni uspijevaju da vlastitom “snagom” bolje istjeruju svoju pravdu, npr. Sindikat prosvjete, zdravstva, nego što bi to bio slučaj u saradnji sa Sindikatom, a ovih dana istim putem kreće i Sindikat javne uprave. Što se tiče uloge poslodavaca u posve sumornoj atmosferi koja godinama vlada u Socijalnom savjetu i daleko od istinske odgovornosti prema onima koje “reprezentuju”, i kada pojedini poslodavci ne poštuju čak ni odluke inspektora rada i otvoreno izigravaju ili krše propise, osporavaju udruživanje u sindikalne forme, jasno ja da kao jedan od partnera u kontinuitetu imaju nadmoćnu pregovaračku poziciju u odnosu na državu i sindikat”, kažu u saopštenju.
U tom smislu je, ističu, veoma teško na ravnopravnoj osnovi uspostaviti kvalitetan odnos, prvo između sindikata i poslodavca, a naročito je teško takav odnos uspostaviti na principu ravnopravnosti ove dvije strane sa trećom stranom, što svakako ide u prilog državi.
“Posljedice su vidljive i jasne, sindikati veoma teško uspijevaju, posebno u privatnom sektoru, da utiču na poteze poslodavaca i da stvore preduslove za poštovanje zakonom garantovanih prava radnika”, naglašavaju u saopštenju.
Poziciju Unije poslodavaca u tekućem pregovaračkom procesu dosta korektno je, kažu, opisana od strane USSCG u već citiranim Sugestijama, gdje se decidno kaže da: “Osim toga, minimalna je ušteda koju će dobiti poslodavci ukidanjem doprinosa PIO na teret poslodavca, u okviru čega smo posebno istakli da se takvom mjerom „nagrađuju“ poslodavaci u Crnoj Gori koji će, ničim izazvano, dodatno povećati svoj profit na štetu budžeta Fonda PIO, a stvarnu pomoć neće dobiti oni poslodavci kojima je ona najpotrebnija (mikro i preduzeća u ekonomsko manje razvijenim područjima).
“Valja podsjetiti da su sredstva koja se izdvajaju po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje strogo namjenska sredstva i kao takva služe za isplatu penzija sadašnjim i budućim penzionerima po sistemu međugeneracijske solidarnosti”. I drugo, u potrazi za valjanim razlogom zašto su poslodavci objeručke prihvatili navadene izmjene Zakona, ne treba ići predaleko. Ovim je očito da se kreću utabanom stazom svojih prethodnika od kojih su se pojedini uhljebili na savjetničkim, ambasadorskim pozicijama, članstvom u odborima direktora pojedinih preduzeća i slično”, dodaju u saopštenju.
Konačno, zatečeni su, navode, nesuvislim izjavama kojima čelnici Fonda PIO ovih dana zamajavaju građane Crne Gore da neće biti umanjenja penzija snižavanjem doprinosa.
“Da su ćutali pomislili bi da bar razumiju problem, ali da ne smiju da se oglase. Međutim, stvari ipak stoje bitno drugačije, posve na štetu penzionera i što je još gore zaposlenih koje čekaju zagarantovano prepolovljene penzije koje su danas takve kave jesu”, kažu u saopštenju.
Tako, kako dodaju, nije valjda moguće da u Fondu PIO, koji primarno treba da brinu o zakonitosti, ne znaju da iznos penzije za svakog zaposlenog kada se za to steknu uslovi primarno zavisi od ličnog koeficijenta osiguranika.
“Konkretnije, ukoliko ovaj “ekonomski izum” naslovljen kao “prosječna minimalna zarada” bude usvojen tada će zaposleni koji sada imaju neto zarade preko 800 eura (visoka stručna sprema), kao i zaposleni sa srednjom stručnom spremom koji primaju zarade od 600 do 800 eura, imati značajno niže koeficijente za obračun, tj. utvrđivanje visine penzije. Drugo, ništa manje važno, kada je u pitanju pozicija države koja je za ovu godinu u budžet Fonda PIO planirala da izdvoji 120 miliona eura, prosta računica, na primjeru drugih zemalja koje su praktikovale sličan potez u pogledu radikalne izmjene Zakona, pokazuje nešto jako zabrinjavajuće, i po državu i po buduće penzionere. Tako, ako uzmemo u obzir dužinu radnog staža od 40 godina koja je po Zakonu jedan od dva ključna uslova za odlazak u starosnu penziju, prosječan radni vijek crnogorskih penzionera, visinu prosječne neto zarade i visinu bruto zarada koje se uzimaju kao osnovica za izdvajanje doprinosa na teret zaposlenih i na teret poslodavca, a koji se predložemim izmjenama umanjuju za čitavih 10,5 procenata, te prosječnu dužinu radnog staža sada oko 265 hiljada zaposlenih u Crnoj Gori, dolazimo do toga da Fondu PO za redovne isplate penzija u sadašnjem iznosu do momenta odlaska u starosnu penziju nedostaje oko 6,3 milijarde eura. Tako bi rupa u budžetu Ponda PIO koju bi trebalo da popunjava država na godišnjem nivo iznosila oko 350 milona eura, ne uzimajući pri tome porast cijena, kretanje zarada, potrošačke korpe i drugo”, ističu u saopštenju.
Dalje, dodaju, ono što je od strane Vlade stidljivo najavljivano kao ključni reformski potez u sistemu penzijskog osiguranja, mada ne do kraja formalizovano, ovim izmjenama su na mala vrata uvedeni drugi i treći penzioni stub bez ikakve institucionale pripreme, što se u državama sa uređenim sistemima socijalne zaštite koristi samo kao dopuna pribavljanju potrebnih sredstava za isplatu penzija.
“Naime, koncept penzijskog osiguranja koji počiva na tri stuba ima za cilj otklanjanje niza nedostataka sistema međugeneracijske solidarnosti na način da se nudi mogućnost ponude različitih korektivnih kriterijuma u pogledu visine penzije, kako bi se penzijski fond rasteretio obaveza prema korisnicima penzija, s tim da iskustva pokazuju da je sistem tri stuba daleko složeniji od sistema državnog penzijskog fonda. U domaćim okvirima problem je u načinu koji se predlažu navedene promjene tako što se umjesto uplate obaveznih doprinosa, što je bio slučaj do sada, ovim sva odgovornost prebacuje na zaposlene; na njima ja da odluče da li će i ako imaju od čega da štede za “stare dane”, ili će sve odmah da potroše, što je imajući u vidu visinu njihovih plata vjerovatniji ishod, dakle u korist vlastite štete. Pri tome, “prava” koja se ovim izmjenama data na volju poslodavcima da nisu u obavezi da izdvajaju 5,5% doprinosa na bruto zaradu zaposlenih za penziono osiguranje teško da će u sjutrašnjoj svakodnevici na dobrovoljnoj osnovi biti artikulisana u korist penzionera”, navode iz ove nevladine organizacije.
Da bi bar jedan manji broj manjkavosti u radu Socijalnog savjeta na koje su, kako kažu, ukazali u ovom saopštenju sveli na najmanju moguću mjeru mišljenja su da treba započeti sa izmjenama Zakona o socijalnom savjetu, konretnije član 13, kojim se propisije sastav Savjeta.
Preporučeno
“U tom smislu, smatramo da za razliku od sada Zakonom predviđena tri partnera, da broj partnera treba da se proširi na način da bi njegov sastav činili: predstavnici države koji ne mogu biti javni funkcioneri i koji nisu zaposleni u državnoj administraciji, jedan reprezentativni predstavnik poslodavaca koji u najvećoj mjeri ispunjava propisane uslove u pogledu reprezentativnosti, jedan reprezentativni predstavnih sindikata koji ima najveći broj članova, predstavnik najvećeg granskog sindikata, reprezentativni predstavnik penzionera nakon što postojeći Savez penzionera bude radikalno reformisan i u potpunosti brizi o njihovom statusu, te predstavnik civilnog društva”, zaključuju u saopštenju.
Video