Kaže da imamo problem u funkcionisanju kultnih objekata zdravstvenog turizma, kakav je Institut Simo Milošević.
„Ne rade, takođe, ni neki objekti koji su nas djelimično afirmisali kao destinaciju zdravstvenog turizma. Objekat zdravstvenog turizma je nekad postojao i u Petrovcu, Ulcinju i na nekim drugim lokacijama, ali je to sve u tranzicionom periodu postalo nefunkcionalno“, napominje Ratković.Naš sagovornik podsjeća i na dokument Strategija pametne specijalizacije Crne Gore, u kojoj je kao posebna cjelina izdvojen zdravstveni turizam.
„Mnogo je bilo predloga, međutim, kada su rezultati sumirani, šta se očekuje u određeno vrijeme onda vidimo da taj turizam po procjeni nema značajan udio… Realni proračuni ne daju za pravo da kažemo da je to velika razvojna šansa. Međutim, ako gledamo širi kontekst zdravstvenog turizma, onda je to druga priča, jer to nije samo medicinski turizam, već postoji welness, mješoviti turizam itd. Ako sve spojimo u jednu cjelinu, onda bi mogli da računamo da ta vrsta turizma može da da ozbiljan doprinos“, navodi Ratković.
Na pitanje da li crnogorske institucije dobro sarađuju kako bi se zdravstveni turizam izdigao na veći nivo, Ratković odgovara da generalno nemamo organizaciono partnerstvo javnog i privatnog sektora, a kamoli u zdravstvenom turizmu.
„Nemamo organizacije za destinacijski menadžment koje integrišu privatni i javni sektor u turizmu. Mi smo na jednom starom konceptu državnog destinacijskog upravljanja, a ne upravljanja na bazi javno privatnog partnerstva. Tako da bi to trebalo mijenjati…“, smatra Ratković.
Govoreći o uslovima da bi se neko mogao baviti zdravstvenim turizmom, Ratković ukazuje na procedure koje moraju da budu ispoštovane za svaku djelatnost.
„Za neke postoje lokalne, za neke nacionalne dozvole, takođe i one od regulatornih agencija. Kod nas se, kada govorimo o zdravstvenom turizmu, dominatno misli na medicinski, što je pogrešno, jer onda tu vrstu turizma svodimo na malu mjeru. Ako uključimo u zdravstveni turizam ono što mu pripada, a to je wellness turizam, a on ne mora da bude samo u hotelima, nego i u prirodi, otvorenom prostoru, kao i kozmetički tretmani, joga itd. – sve to je doživljaj gostima. Imamo i centre koji mogu da budu mješoviti“, kaže Ratković.
Ukazuje i na činjenicu da u mjesecima „mrtve sezone“, od novembra do marta, najveći stepen popunjenosti kapaciteta imaju primorski turistički centri po Mediteranu.
„Tamo je razvijen gastro turizam, staze za šetnju, staze za vožnju bicikla, kao i joga, meditacija. To dovodi do toga da u glavnim zemljama Mediterana stepen popunjenosti kapaciteta dostiže cifru od nekih 50 posto“, navodi Ratković.
Kada je riječ o medicinskom turizmu, da bi mogli privući tu klijentelu, važno je, smatra on, da imamo respektabilan zdravstveni sistem.
Na pitanje na kojim institucijama je glavna odgovornost za razvoj zdravstvenog tutizma, Ratković odgovara da je važno zajedničko djelovanje.
„Treba da se udruže svi, i oni koji se bave hotelskom djelatnošću, gdje je akcenat na wellness turizm, kao i zdravstvene ustanove gdje je glavni naglasak na klinikama, koje treba da se povežu sa hotelima i tamo imaju ordinaciju. To će imati uspjeha ako smo kredibilni u medicinskom turizmu. Zdravstveni turizam možemo imati i bez medicinskog, ali bolje da imamo i taj“, zaključuje Ratković.
Preporučeno
Video