Video
Željka Zvicer, saradnica na programima u CGO-u, razgovarala je o odnosu istorije, politike, nacionalnih mitova, ali i o tome kako oni oblikuju evropski put Crne Gore sa Dinom Bajramspahić, građanskom aktivistkinjom iz Crne Gore i Františekom Šistekom, balkanologom i istoričarom iz Češke.
Iako je knjigu “Istorija Crne Gore“ završio, kako kaže “happy end-om“, odnosno učlanjenjem Crne Gore u NATO, Šistek upozorava da je od 2020. godine istorijski revizionizam ponovo snažno vidljiv.
“Dugo je djelovalo da je Crna Gora uspjela da sačuva multietnički sklad i racionalan, pragmatičan odnos prema prošlosti, bez odbacivanja antifašističkog nasljeđa. Međutim, istorijske teme danas preovlađuju u javnom prostoru, a Crna Goru se, u tom smislu, ne razlikuje puno od drugih južnoslovenskih država. Jedan od ključnih aktera tog procesa je Srpska pravoslavna crkva, koja je, moglo bi se reći, bila i pobjednik na izborima 2020. godine“, ocijenio je Šistek. Podsjetio je i da se uticaj crkve gradio postepeno, još od krize socijalističkog sistema. „Otkad je, sada već pokojni, Amfilohije Radović postao mitropolit krenuo je talas izgradnje novih crkava, povećava se i broj sveštenika, a crkva počinje da zauzima vidljivo mjesto u svakodnevnom životu. Zašto je došlo do toga? Stvar je jednostavna: crkva je uvijek bila zainteresovana za istorijska i identitetska pitanja, a političke elite – i ove sadašnje i prošle – nijesu, tako da je crkva zauzela prostor koji su drugi napustili“, objasnio je Šistek.
Šistek smatra da Crna Gora nije pronašla ravnotežu između kritičkog suočavanja s prošlošću i njene dnevno-političke instrumentalizacije.
Po njemu, akademska zajednica i nezavisni intelektualci ostaju snažni, ali revizionizam se danas odnosi i na Drugi svjetski rat i na ratove 90-ih, čije su negativne strane dugo gurane pod tepih, a što se sada Crnoj Gori „obilo o glavu“.
Sa druge strane, Bajramspahić ističe da Crna Gora formalno bilježi napredak u procesu evropskih integracija i da je ove godine dobila najpozitivniji izvještaj Evropske komisije do sada, ali upozorava i na izostanak učinkovitih reformi.
“Kada je u pitanju klaster 1 – osnove, koji je po svojoj sadržini najvažniji i određuje dinamiku sveukupnih pregovora, tu je situacija takva da mi, iako formalno imamo ukupnu ocjenu veoma visoku, suštinski problemi i dalje opstaju. Tako da se može reći da ovaj iskorak jeste bitan za naš ukupan put, ali, nažalost, kvalitativno ne proizvodi dejstvo koje bismo očekivali u naprednoj fazi pregovora“, pojasnila je Bajramspahić.
Posebno je ukazala na značaj suočavanja s prošlošću, upozoravajući da istorijski revizionizam direktno ugrožava vladavinu prava i društvenu koheziju, jer proizvodi osjećaj građana drugog reda.
“Tu se ne radi samo o prošlosti. Tu se radi o sadašnjosti, o tome da mi i danas imamo slične probleme koje smo imali, a zauzimamo one stare pogrešne pozicije o tim pitanjima koja su već jednom bila poražena“, podvukla je Bajramspahić.
Šistek smatra da eventualno članstvo ne garantuje rješavanje tih pitanja.
“U Hrvatskoj imamo erupcije nacionalizma i revizionizma. Pogledajte Mađarsku, Slovačku i druge zemlje. Ta prošlost nikad neće biti riješena, ali je ključno da ne narušava društvenu koheziju i ne stvara preduboke podjele. Zabrinjavajuće je što je talas koji je zahvatio Crnu Goru veoma snažan i ima negativan uticaj na cijelo društvo“, upozorio je on.
Govoreći o pristupnim pregovorima, Bajramspahić je kazala da je EU, poučena negativnim iskustvima nekih država članica koje nijesu bile dovoljno spremne, pooštravala kriterijume za članstvo. Te države su, dodala je, „iskoristile mogućnosti za ekonomski razvoj, ali je kvalitet demokratije u tim slučajevima varirao“.
“Zbog toga kod brojnih država članica itekako postoji skepsa oko proširenja, jer su svjesne da nove članice mogu donijeti tektonske poremećaje i pridružiti se bloku tzv. ‘nestašnih država’ koje povremeno destabilizuju EU, iskazuju slabiju solidarnost i često se svrstavaju uz Rusiju“, ocijenila je Bajramspahić.
Ona opominje da to može predstavljati prepreku za Crnu Goru, jer je potrebno uvjeriti ostale članice da smo spremni za pristupanje.
“Iako je atmosfera trenutno pozitivna kada je riječ o proširenju, nijedna država članica ne može u potpunosti garantovati da promjene vlasti, biračkog tijela ili nedovoljna podrška na referendumima neće dovesti do komplikacija. Zato je veoma važno da mi ne dajemo povod da nam se spočitaju neki problemi“, dodala je Bajramspahić.
Šistek tu zabrinutost smatra legitimnom, posebno imajući u vidu pravo veta i dosadašnja iskustva.
“Imamo već dovoljno primjera. Svi će da razmisle: hoćemo li još jednu zemlju koja može biti „trojanski konj“, kako se opisuju države poput Mađarske, naročito zbog ruskog uticaja. A Crna Gora je tu rizična, jer je NATO jedno vrijeme prestao da dijeli informacije s njom. Ako Crna Gora bude ličila na neku verziju Srbije, zemlju između Zapada i Rusije, to može imati ozbiljne posljedice u budućnosti“, upozorio je Šistek.
Komentarišući ideju da nove članice pristupe s ograničenim pravom glasa, Bajramspahić kaže da je ne podržava, ali je vidi kao pokušaj Evropske komisije da umiri strahove država članica.
“To ne znači da će sve najavljeno odmah zaživjeti, ali jeste priznanje stvarnog stanja stvari, priznanje da razumiju koliko su krhke naše institucije, koliko su neotporne na strani uticaj i na različite oblike destabilizacije“, smatra Bajramspahić.
Šistek zaključuje da bi takva rješenja bila diskriminatorna, ali i refleksija t prethodnog iskustva EU sa državama koje su, nakon pristupanja, zloupotrebljavale mehanizme odlučivanja
“Imali smo primjer Mađarske, koja je 90-ih bila odličan đak i vrlo liberalna zemlja koja je pristupila bez problema. Onda se promijenila vlast i sve se promijenilo“, podsjetio je Šistek.
Preporučeno
Cijeli PROUDCAST je dostupan na linku.
