Mirza Krnić objašnjava u razgovoru za Standard da se zemlje prosperiteta oslanjaju na turizam kao glavnu granu, te da je to poželjno, ali on ne bi trebao biti osnova ekonomske djelatnosti ako istinski želimo održiv razvoj.
Krnić je za naš portal analizirao pad izvoza i rast uvoza, reformu Fonda PIO kao i pad investicija.STANDARD: Čini se da turistička sezona ne ide po planu a uz objavu Ministarstva finansija da imamo deficit od 40 miliona u budžetu, kako će se to odraziti na javne finansije?
KRNIĆ: Država, Vlada, pa i ugostitelji su navikli da par mjeseci ljetnje sezone pokriva “rupe” u lošem vođenju ekonomske politike, odnosno u poslovanju. Kada dugoročno ne ulažete, nemate viziju razvoja, nemate izgrađenu putnu infrastrukturu, ne nadograđujete turističku ponudu, a cijene su nerealno visoke – sasvim prirodno je da se ti turisti neće dovijeka vraćati. Strani državljani koji su izbjegli u Crnu Goru su svojom potrošnjom uticali na to da prihodi veći, ali sada kada oni polako odlaze, gubimo i taj resurs. Pitanje je da li će ugostitelji sniziti cijene i pokušati na taj način da zadrže turiste, a što se tiče Vlade, ne očekujem značajnu razliku u nadogradnji i promovisanju turističke ponude, kao ni rješavanju putne infrastrukture. Zemlje prosperiteta se ne oslanjaju na turizam kao glavnu granu. Turizam je dobar i poželjan, ali on ne bi trebao biti osnova ekonomske djelatnosti ako istinski želimo održiv razvoji i u tom smislu ova sezona može biti bolno otrežnjenje, ali i jasan pokazatelj da su planirani prihodi nerealno postavljeni.
STANDARD: Kako će se najavljeno umanjenje doprinosa reflektovati na održivost Fonda PIO i iznose penzija?
KRNIĆ: 2024. planirani prilivi od doprinosa za penzijsko osiguranje iznose oko 560 miliona eura, a planirani troškovi za penzije iznose oko 737 miliona eura. Projekcija za prihode od doprinosa za penzije je čak optimistična, s obzirom da smo tokom 2023. imali 526,5 milion eura od prihoda od doprinosa za penzijsko osiguranje. Troškovi po ovom osnovu su iznosili 553,8 miliona, što je oko 27 miliona više od onoga što su prihodi, dok je za ovu godinu projektovana razlika višestruko veća, čak 177 miliona eura. Ukoliko se dio doprinosa Fonda Pio ukine, kako će se to nadomjestiti? Npr. ako se smanje doprinosi za Fond Pio za 50%, to bi značilo da umjesto projektovanih 560 miliona imali oko 280 miliona priliva po ovom osnovu, što znači da bi razlika između priliva i troškova po ovom osnovu bila preko 450 miliona eura. Ne zaboravimo da ljudi rade 40 godina i da računaju na penziju koja predstavlja određenu sigurnost. Ukoliko povećavamo plate sada, kako bi oduzimali od budućih generacija i doveli ih u stanje neizvjesnosti, ta faktura će nam u ne tako dalekom roku doći na naplatu, u višestrukom iznosu
STANDARD: Kako komentarišete pad izvoza i rast uvoza, kako je objavilo Ministarstvo finansija u svom biltenu?
KRNIĆ: o je sasvim očekivan ishod kada gotovo da nemamo proizvodnju, ne promoviše se domaće preduzetništvo i proizvodnja, niti vlada išta radi da poboljša taj segment. Uz ovakav kontinuitet bilo kakve smislene ekonomske vizije, siguran sam da će taj jaz da se dodatno produbljuje. Bez proizvodnje nema ni jake privrede, uvoz će da raste a to se dalje višestruko negativno odražava na našu ekonomiju. Najviše uvozimo iz Srbije, Kine i Njemačke, dok najviše izvozimo u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. 2006. je uvoz iznosio oko 1,45 milijardi a izvoz oko 441 milion eura, dok na kraju 2023. uvoz iznosi oko 3,81 milijardu, a izvoz 673,4 miliona. Dakle pokrivenost uvoza izvozom je bila oko 30% kad smo obnovili nezavisnost, a na kraju prošle godine svega oko 17%.
STANDARD:I dalje iz dana u dan bilježimo rast cijena i inflacije koji su konkretni koraci u obuzdavanju rasta inflacije i cijena?
KRNIĆ: Inflaciju možemo ublažiti prije svega uz pokretanjem proizvodnje i privrede. Treba da kreiramo robne rezerve i da tako imamo određene mehanizme kontrole inflacije, uvežemo sa obaveznim otkupom domaćih proizvoda uz kontrolisane cijene i tako pokrenemo proizvodnju. Tu ideju je vlast preuzela od Preokreta – nemamo problem s tim, samo ako će je sprovesti ili nadograditi na održiv način. Tada bi se pokrenula proizvodnja, smanjili bismo uvoz, povećali potrošnju domaćih proizvoda, uticali na rast zaposlenih i oživljavanje privrede i proizvodnje. Paralelno treba raditi na kreiranju crnogorskih premium proizvoda i nalaziti inostrana tržišta za izvoz. Promovisati potrošnju domaćih proizvoda na način da se potrošačima isplati da kupuju. Osim robnih, neophodne su i naftne rezerve i time možemo ublažiti ili u potpunosti ukloniti negativne efekte poremećaja na tržištu. Mi kao mali ekonomski sistem treba da koristimo tu činjenicu kao prednosti za brzo prilagođavanje na tržištu. Male proizvođače treba realno udruživati u klastere, tako će biti konkurentniji na inostranom tržištu. Izvoz mora da raste. Njihovi proizvodi treba da budu unificirani, a država mora pomoći u brendiranju, oslobađanju dažbina i plasmanu ka inostranim tržištima tih proizvoda.
STANDARD: Iako i dalje nijesmo vidjeli program evropa sad 2.0 i najavljeno povećanje plata koliko je zapravo taj program realan bez urušavanja javnih finansija?
KRNIĆ: Od programa Evropa sad 1 imamo izraženiju takozvanu domaću inflaciju, gdje prodavci koriste povećanje plata za još veću zaradu. Mi nemamo kontrolnih mehanizama za sprječavanje dogovornog nastupanja od strane onih koji su na papiru konkurencija, niti sistemskog odgovora za kontrolu inflacije. Imamo rast minimalnih penzija, a ekonomija se često bazira i na očekivanjama, pa najavljeno povećanje zarada, uz povećane penzije može izazvati još jedan talas povećanja cijena jer će prodavci vidjeti šansu za dodatnom zaradom. Možemo očekivati pojačanu kreditnu aktivnost penzionera, što će rezultirati povećanom potrošnjom, što može imati svoje pozitivne efekte, ali se plašim da može imati određen uticaj i na novi talas inflacije ukoliko država ne preuzme aktivniju ulogu. Potreban nam je preokret u promišljanju na način da imamo dugoročnu strategiju borbe protiv inflacije i razvijene mehanizme za njeno usporavanje i ograničavanje, počev od robnih rezervi pa sve do kontrole poslovanja trgovinskih lanaca. To bi bili početni koraci koji bi davali veću i ekonomsku i socijalnu sigurnost posebno onim ekonomski narjanjivijim grupama.
Evropa sad 2 podrazumijeva sedmočasovno radno vrijeme. Nije mi poznato da je neki sistem uspio u tome da sa manje rada a više zaduženja postane istinski bogatiji. Mora se povećati produktivnost da bi imali isti rezultat za jednu osminu manje vremena, a dodatno se mora povećati produktivnost da bi imali veći rezultat. Ako se to planira samo za državni aparat, to bi nas uvelo u svojevrsnu diskriminaciju zaposlenih i poslodavaca u privatnom u odnosu na one u državnom sektoru. Na koji način vlast očekuje da poslodavci to sprovedu? Da li će u privatnom sektoru smanjivati plate za jednu osminu koliko se smanjuje broj radnih sati? Ukoliko neće, na koji način će im biti nadoknađen gubitak?
STANDARD: I u godini za nama i u ovoj tekućoj 2024. bilježimo pad investicija, što je potrebno urraditi da bi se investitori vratili?
KRNIĆ: Ne treba pretjerivati u značaju koje strane direktne investicije treba da imaju, bez zanemarivanja pozitivnih efekata kojih svakako može biti. Dakle, one jesu značajne, ali ako nemamo domaću proizvodnju vi možete samo da pratite kako one dolaze i odlaze. Strane direktne investicije nijesu pokrenule ni jednu nerazvijenu zemlju, a pogotovo ne kupovina stanova, što je najznačajniji segment kod investicija u Crnoj Gori. Investitori imaju prije svega interes da zarade, a ne da razvijaju zemlju u koju dolaze. Treba privući investitore koji neće biti kronistički uvezani sa vlastima, koji će imati priliku da zarade ali i pomognu u onom što bi trebalo da je važno za državu: razvoj novih tehnologija, pokretanje proizvodnje, solidna zarada za domicilno stanovništvo i zadržavanje najboljih u zemlji, jačanje konkurentnosti, a ne monopola.
Preporučeno
Država treba da pomogne stvaranju održive ravnoteže između interesa zajednice, odnosno da zaštiti domaćeg proizvođača i privrednika, da obezbijedi građanima bolje mogućnosti zaposlenja, učenja, kvalitetnijih proizvoda sa boljim cijenama, a važno je kreirati takav okvir da budemo atraktivni takvim investitorima, kako bi i oni imali interes da ulažu. Sve što sam naveo imaju uređene zemlje, a mi nažalost nemamo viziju razvoja investicija, na najodgovornijim pozicijama su oni koji traže ad hoc rješenja i koji ne nude dugoročnu viziju razvoja. Stoga nam je potreban ekonomski preokret, ali u realnosti a ne samo u riječima.
Video