Taj alarmantan podatak saopštio je, nakon sastanka sa rukovodstvom Rudnika uglja, ministar energetike i rudarstva Saša Mujović – po prvi put objavljujući podatke o broju radnika u odnosu na 2020.

VIŠAK

” Suočili smo se sa situacijom da imamo višak zaposlenih. Odnosno imamo kontradiktornu situaciju jer s jedne strane imamo višak zaposlenih, a sa druge manjak kvalitetne i kvalifikovane radne snage. Moj eksplicitni zahtjev je bio da ljudi koji se tretiraju kao višak radne snage nikako ne smiju ostati na ulici. Nije ideja moja i ovog ministarstva da šalje ljude na ulicu i da stvara socijalne slučajeve, socijalne tenzije i uslove za bunt. Jedan dio zaposlenih biće angažovan na poslovima, pretpostavimo obezbjeđenja, za drugu grupu radnika biće pokrenuti neki dodatni pogoni odnosno neke druge proizvodne aktivnosti unutar Rudnika uglja”, rekao je Mujović, koji je tim ,,kreativnim“ rješenjem suštinski aminovao masovno partijsko zapošljavanje.

Analiza bivšeg MKI ukazuje da je od 2019. do kraja 2023. godine broj radnika u Rudniku uglja dupliran što je ministar Mujović izbjegao da kaže. Budući da je kroz javno priznanje ministra Mujovića dokazano pisanje Pobjede o masovnom partijskom zapošljajvanju, ostaje nejasno kako kompanija sa tolikim viškom radnika može da bude održiva imajući u vidu najavu ministra da će svi novozapošljeni ostati da rade.

” Ideja da višak radi kao obezbjeđenje i radi u građevini je jednaka ideji o vrtlarima kojih takođe ima “, kažu izvori Pobjede, ističući da su podaci o broju zapošljenjih još veći.

DUPLIRAN BROJ RADNIKA

Prema podacima koje je objavila Pobjeda, na kraju 2019. godine Rudnik uglja je imao 670 radnika, sljedeće je taj broj povećan na 866 da bi na kraju 2021. kompanija zapošljavala 1.045 radnika. I to je samo dio projekta partijskog zapošljavanja: na kraju 2022. broj radnika Rudnika uglja se povećao na čak 1.170! Sada je u Rudniku, prema podacima posljednjeg revizorskog izvještaja – 1.260 radnika, ne računajući novozapošljene kojih je, samo u maju, još 68.

Ministar Saša Mujović na sastanku sa rukovodstvom Rudnika uglja Pljevlja

To znači da je u odnosu na 31. decembar 2019. godine broj radnika povećan za preko 600 što je nezabilježeno u istoriji energetskog sektora. Istovremeno, prosječna plata je do kraja 2022. godine porasla sa 644 na 788, a fond za bruto plate je povećan čak pet miliona eura.

U analizi MKI iz 2023. godine potenciraju se loši poslovni bilansi naročito u posljednje dvije godine.

” Profitabilnost Rudnika uglja je u padu od 2020. godine, a naročito je smanjena 2022. godine. To potvrđuju i ključni indikatori profitabilnosti: povrat na imovinu (ROA) i povrat na kapital (ROE). Stopa povrata na imovinu (ROA) je smanjena sa 23,46 odsto u 2021. na 12,2 odsto u 2022. godini, dok stopa povrata na kapital (ROE) kontinuirano opada i iznosila je 7,61 odsto u 2022. godini”, navodi se u analizi.

LOŠI REZULTATI

Operativna i neto profitna marža su takođe smanjene u odnosu na 2020. godinu.

” Uzroci pogoršanja profitabilnosti kompanije su smanjenje dobiti, odnosno brži rast troškova poslovanja od prihoda. Naročito su povećani troškovi poslovanja – nabavna vrijednost prodate robe za 47,6 odsto ili za 4,5 miliona eura u 2022. kao i troškova zarada za 23 odsto ili za 3,7 miliona eura u 2022. u odnosu na prethodnu godinu. Pozitivan poslovni rezultat društva je smanjen na 9,4 miliona eura u 2022. godini sa 15,3 miliona eura u 2021. godini”, tvrdi se u dokumentu.

Izvori Pobjede, bliski vrhu Rudnika uglja, saopštili su da je stečaj odnosno bankrot u kompaniji gotovo neizbježan iako ministar tvrdi da stanje „nije katastrofalno“.

” Razlozi su masovno partijsko zapošljavanje, propali posao sa EPS-om o prodaji uglja kao i posao sa izmještanjem Ćehotine, koji kasni tri godine. Imali su projekat, ali su naručili novi za 520.000 eura, što ima elemente korupcije. Stanje je jako loše”, zaključili su izvori Pobjede.

SDT još izviđa prodaju uglja EPS-u

Specijalno državno tužilaštvo još izviđa prodaju mrko-lignitnog uglja EPS-u.

SDT je još početkom prošle godine pokrenulo istragu i tražilo od tadašnjeg izvršnog direktora Rudnika uglja Pljevlja Milana Lekića da objasni ko je i prema kojim kriterijumima formirao cijenu od 28,8 eura, po kojoj se prodavao mrki ugalj Elektroprivredi Srbije.

Istraga je pokrenuta nakon višemjesečnog pisanja Pobjede i krivične prijave DPS-a. Zanimljivo – nova cijena uglja od 42 eura po toni, iako znatno veća, i dalje je osjetno niža od one u državama regiona i na svjetskom tržištu. U međuvremenu je EPS, pod pritiskom Vlade Srbije, jednostrano raskinuo ugovor o kupovini uglja, a kao razlog naveo ,,probleme sa transportom“.