Video
ako se od 9,3 miliona eura izgubljenih sporova u prošloj godini, 6,5 miliona eura odnosi na radne sporove. Ukupni parnični troškovi za ove sporove bili su 1,93 miliona eura. Državni službenici tuže državu uglavnom zbog prekovremenog rada, naknada za neiskorišćene odmore, za odvojeni život, terenski dodatak, službena putovanja, stručno osposobljavanje, povrede na radu, nagrade itd.
Podatak da je u prošloj godini, pored ovih iznosa i javnim izvršiteljima isplaćeno 1,3 miliona eura, a do jula ove godine 668,6 hiljada eura, od čega je 70 odsto za radne sporove, govori da državni organi, osim što ne poštuju prava zaposlenih, ne poštuju ni sudske odluke, pa se zbog toga milionski iznosi i dalje odlivaju iz budžeta zbog prinudnog izvršavanja pravosnažnih odluka.
Da se ne poštuju ni odredbe Zakona o budžetu utvrdila je Državna revizorska institucija (DRI) u izvještaju o reviziji prijedloga zakona o završnom računu budžeta za 2019. godinu. Ovaj zakon propisuje da se obaveze nastale po osnovu pravosnažnih sudskih odluka u radnim sporovima i sporovima u vezi sa radom, finansiraju iz sredstava državnog organa kod kog je ta obaveza nastala te da se u slučaju prinudne naplate, taj iznos iz budžeta usmjerava potrošačkoj jedinici koja je izgubila spor.
“U procesu revizije utvrđeno je da u toku 2019. godine Ministarstvo finansija nije vršilo preusmjeravanja u potrebnom iznosu u skladu sa članom 7 stav 2 Zakona o budžetu Crne Gore za 2019. godinu. Ministarstvo finansija je bilo dužno da sa pozicije 4.630 – otplata obaveza iz prethodnog perioda, nakon nastanka troška po osnovu prinudnog izvršenja, vrši preusmjeravanja u korist potrošačke jedinice kod koje je nastao trošak u skladu sa zakonom”, stoji u izvještaju DRI u kom se navodi da se 3,5 miliona eura budžetskog prekoračenja odnosi na plaćanja po osnovu sudskih presuda sa pozicije obaveza iz prethodnog perioda.
Iz ovog ministarstva nijesu odgovarali na naša pitanja, pa nijesmo uspjeli da saznamo ko je odgovoran za to što se pravosnažne presude ne izvršavaju dobrovoljno niti da li se prilikom isplate novca vodi računa da se isplaćuje sa računa državnih organa koji su povrijedili prava zaposlenih.
Pitanje enormnih troškova koji nastaju, između ostalog, zbog velikog broja radnih sporova aktuelno je godinama, od momenta kada je DRI utvrdila da su izgubljeni sporovi u periodu od 2012–2015. godine državu koštali 71 milion eura. Zbog toga je u aprilu 2016. sprovedeno kontrolno saslušanje pred skupštinskim Odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, kada je član senata DRI Branislav Radulović kazao da nijesu mogli utvrditi tačan iznos isplaćen za radne sporove, jer državni organi nijesu vodili evidenciju o vrsti sporova. Svi su bili ujedinjeni u stavu da će se ekspanzija ovog problema zaustaviti tek kada uopšte ne bude dolazilo do sudskih postupaka po osnovu radnih sporova.
Na pitanje kako preduprijediti situacije u kojima državni organi ne izvršavaju presude dobrovoljno, već preko javnog izvršitelja, Đuranović odgovara da oni to moraju činiti sami, imajući u vidu da im iz kancelarija Zaštitnika blagovremeno dostavljaju sve presude.
“Zaštitnik je više puta ukazivao u svojim izvještajima da bi organi na koje se sporovi odnose morali voditi računa o osnovanosti potraživanja, imajući u vidu sudsku praksu koja im je takođe poznata, jer im se od strane Zaštitnika dostavljaju pravosnažne presude. Na taj način plaćajući osnovana potraživanja zaposlenih izbjegli bi se sudski sporovi i troškovi zbog istih, a takođe bi se izbjegli i troškovi prinudnog izvršenja. Pri tom organi na koje se presude odnose trebalo bi da imaju tačno određena lica koja bi analizirala presude i ukazivala na mogućnost novih sporova, kako bi se u budžetima tih organa planirala sredstva za isplatu”, navodi Đuranović za Pobjedu.
Najveći broj radnih sporova godinama imaju policija, vojska i sudstvo. Tako je, prema izvještaju zaštitnika, prošle godine preko hiljadu izgubljenih sporova MUP-a koštalo 2,4 miliona, od čega su parnični i troškovi izvršenja bili 842 hiljade. Zbog tužbi protiv Uprave policije isplaćeno je 1,27 miliona eura uz dodatnih 636 hiljada eura troškova, dok se zbog sporova Ministarstva odbrane odlio milion. Dodatnih 2,2 miliona eura sa troškovima iz budžeta je plaćeno zbog sporova crnogorskih sudova.
Da su radni sporovi problem i u državnim kompanijama, pokazuje podatak da je Plantaže nezakonito smanjenje plata koštalo pet miliona eura. Sporovi su, kako navode iz Plantaža, posljedica sprovođenja Vladinih preporuka iz 2012. godine u vezi ograničavanja iznosa zarada zaposlenima u preduzećima u kojima država ima većinsko vlasništvo. Ovo smanjenje su sproveli nezakonito, jer zaposlenima nijesu ponudili zaključenje aneksa ugovora o radu na šta ih je obavezivao tadašnji zakon o radu.
Zbog toga je oko 140 zaposlenih sa koeficijentom zarade preko pet, tužilo Plantaže, što ih je, zajedno sa kamatama i sudskim troškovima koštalo 1,8 miliona eura. Sa ostalim radnicima napravljen je dogovor, pa je od 3,2 miliona eura već isplaćeno 897,8 hiljada, dok bi po osnovu potpisanih sporazuma sa zaposlenima trebalo da plate još 1,3 miliona eura.
Preporučeno
“Pored toga nijesu potpisani sporazumi u iznosu od 1.004.130,79 eura, koji obuhvata zaposlene koji po ovom osnovu potražuju iznose od preko 40.000 eura”, kazali su iz Plantaža navodeći da su ovi sporovi izazvali velike probleme u pogledu održavanja kompanijske likvidnosti.
