Danima su Donald Tramp i njegov tim iz Bijele kuće insistirali da su u potpunosti posvećeni svojoj odluci da nametnu sveobuhvatne „recipročne“ carine desetinama zemalja. Čak su u utorak ismijali vijest da predsjednik razmatra 90-dnevnu pauzu koja je izazvala kratkotrajni porast berzanskih indeksa.

Ali sada je ta pauza povećanja carina, uz nekoliko značajnih izuzetaka, stvarnost. Preuređenje globalnog ekonomskog poretka je na čekanju, a Trampovo obećanje o zlatnom dobu američke proizvodnje moraće da sačeka.

Bijela kuća je objavila da je sve vrijeme bio plan da tarife povećaju, a zatim da pritisne dugme za pauzu, prije nego što se uđe u pojedinačne pregovore s drugim državama.

„Imali smo više od 75 zemalja koje su nas kontaktirale, a pretpostavljam da će ih nakon današnjeg dana biti još“, rekao je ministar finansija Skot Besent novinarima ubrzo nakon objave.

To kadriranje iz Bijele kuće nije iznenađujuće, naravno. I teško je ignorisati paniku investitora, pad tržišta obveznica i rastući hor republikanskih kritika i neodobravanja javnosti koji su prethodili objavi.

Povezani članci

Svijet

Svima je jasno da Putin i Tramp pokušavaju da podijele Ukrajinu na rusku i američku koloniju

Svijet

Tramp položio zakletvu: Amerika dala neograničena sredstva za odbranu tuđih granica, umjesto da čuva svoje

Svijet

Što Tramp planira da uradi prvog dana povratka u Bijelu kuću

Dakle, da li je ovo strateško povlačenje pred neočekivanim otporom, ili još jedan primjer Trampove pregovaračke strategije „umjetnosti dogovora“ na djelu?

Nije trebalo dugo da Trampovi saradnici – od kojih su mnogi govorili da on nikada neće odustati – pozdrave i proslave predsjednikov potez.

Savjetnik za trgovinu Piter Navaro rekao je da se situacija u vezi s carinama „odvila upravo onako kako bi trebalo“.

„Očigledno niste vidjeli što predsjednik Tramp radi ovdje“, rekla je savjetnica za medije Karolin Livit grupi okupljenih novinara. „Cio svijet zove Sjedinjene Američke Države“, kazala je.

Oni su bili manje jasni u vezi sa detaljima Trampove suspenzije carina, objavljene na njegovom nalogu na Truth Social. Da li se odlaganje u pogledu viših carina odnosilo na EU? Da li su Meksiko i Kanada, koji su izbjegli prvobitne tarife od 10%, sada nekako uključeni? Da li su bile pogođene tarife usmjerene na određene sektore?

Na kraju, Bijela kuća je dala izvjesno pojašnjenje u vezi sa ovim pitanjima – ali satima su američki trgovinski partneri bili ostavljeni da pomno pregledaju Trampovu objavu na društvenim mrežama i izvlače detalje iz odgovora na pitanja koja su novinari uzvikivali u novinarskim gužvama.

U srijedu popodne, Tramp je priznao da su tržišta izgledala „prilično turobno“ i da su „ljudi postali malo mučni“. To je umanjilo dio prošlonedjeljnih hvalisanja i moglo bi da nagovijesti pravi razlog njegove promjene carina.

Ranije tokom dana, on je na Truth Socialu, pozivao ljude da „budu cool“ i saopštavao da će „sve proći”. A u ponedjeljak se obrušio na ono što je nazvao „paničarima“ – stranku oslonjenu na „slabe i glupe ljude“ koji nijesu pokazali strpljenje u odnosu na njegove poteze.

Na kraju, Tramp je bio taj koji je naglo promijenio kurs.

On je, međutim, insistirao na tome da je njegova najava carina ono što se ne može izbjeći, i da svaki ekonomski poremećaj odražava bolest kojoj je bilo dozvoljeno da se zagnoji u američkoj ekonomiji.

Demokrate su u međuvrijemenu naslikale manje ružičastu sliku. Lider manjine u Senatu Čak Šumer optužio je Trampa da „vlada haosom“.

„On se vrti, povlači se, i to je dobra stvar“, rekao je on.

Na kraju, proces analiziranja Trampove odluke možda i nije bitan.

Realnost je da se SAD sada dobro ponašaju – ili barem ljepše – prema državama koje su se suočile s njihovom trgovinskom paljbom odmazde, iako Tramp i dalje nameće sveobuhvatnu carinu od 10%, što bi samo po sebi bila velika vijest prije samo nekoliko neđelja.

Međutim, dovoljan je korak nadolje da se berza oporavi, a Tramp se sada naginje trgovinskom ratu s Kinom na kojz je udario carinama od 125%.

To će imati globalne ekonomske posljedice, ali je više u skladu sa nedavnom američkom vanjskom politikom – uključujući onu demokratskog predsjednika Džoa Bajdena – jer nastoji da ograniči kineske ambicije.

Velika je nepoznanica, međutim, da li su Trampovi potezi koje je povukao tokom protekle neđelje – nametanje saveznicima borbe i prijetnje postojećem globalnom poretku – otežati sprovođenje takve strategije.

A za 90 dana, kada istekne Trampova pauza, ovoneđeljna ekonomska drama i neizvjesnost mogli bi da počnu iznova.