To su Portalu RTCG kazali stanovnici Obalskog naselja pod čijim prozorima i terasama fabrika radi, i skoro da ne prekida proizvodnju čak ni u zimskim mjesecima.

„Ja mislim da je ovo nečuveno. Kada je vaš portal objavio prvi tekst o ovome i fotografiju na kojoj se vidi i moja kuća, mene su zvali prijatelji iz inostranstva ne vjerujući da ovako nešto postoji u uređenoj državi“, kazao je jedan od mještana ovog beranskog naselja.

On je rekao da ni on ni njegove prve komšije ne znaju šta je gore, da li prašina koju udišu i koja sigurno nije bezalena jer se radi sa cementom i hemikalijama koje se stavljaju u beton, ili nesnosna buka od rane zore do kasnih večernjih sati u jeku građevinske sezone.

„Ne znam više šta treba da uradimo da bi vlasnik ove separacije bio prinuđen da je izmjesti na drugu lokaciju. Pod prozorima nam je, a inspekcije nema nigdje, jer bi odmah morala biti zatvorena“, rekao je ovaj mještanin.

U srcu grada, samo nekoliko stotina metara od centra, pod terasama privatnih kuća u Obalskom naselju, fabrika betona godinama nesmetano radi, šireći opasnu betonsku prašinu i buku.

Povezani članci

Gradovi

(FOTO) Eutanazirane životinje prebačene na lokaciju u Bogetićima: Mještani traže da ministar i Inspekcija hitno izađu na lice mjesta; Miris je nesnosan

Politika

Postoji rješenje političkih blokada lokalnih parlamenata: Mogu li Budva i Berane kao Brisel i Milano?

Društvo

Kamioni natovareni građom krstare, a patrola nigdje

Da stvar bude još teža, betonjerka je ostala da radi i nakon što je 2008. godine izgrađena zaobilaznica pored Lima i glavno gradsko šetalište.

Prolazak pored ove betonjerke za rekreativce pretstavlja relnost da udišu oblake prašine na potezu od nekoliko stotina metara, kolika je dužina tog građevinskog pogona pored kojeg prolazi šetalište.

„Nema državne adrese na koju se ranije nismo obraćali. Institucije, inspekcije i slično. Ne znamo u čijoj bi bilo nadležnosti da natjera vlasnika betonjerke da je izmjesti sa ove lokacije“, kazali su našem portalu i u MZ Park.

Oni dodaju da je vjerovatno dobrim dijelom i zbog ovog prljavog pogona grad Berane, uz Pljevlja i Bijelo Polje, svrstan u sjevernu kritičnu zonu u pogledu zaštite životne sredine.

Iz ove mjesne zajednice ističu da se nigdje u razvijenom svijetu ne može vidjeti ovakav primjer nemara prema ljudima i prirodi u srcu grada.

 Foto: RTCG

Separacija je na ovoj lokaciji svojevremeno napravljena kada je bilo znatno manje kuća i kao privremeni rješenje za ispomoć tadašnjem državnom građevinskom preduzeću. To „privremeno“ je ostalo tako već pola vijeka.

„Savjet Mjesne zajednice Park je više godina donio odluku kojom je tražio da se preduzmu mjere za uklanjanje separacije, a koja je proistekla na osnovu konstantnih upozorenja građana na to da im taj pogon za proizvodnju betona zadaje ozbiljne probleme. Peticiju je potpisao veliki broj građana, ali je inicijativa sve do danas ostala samo mrtvo slovo na papiru“, kažu u MZ.

Iz Savjeta mjesne zajednice „Park“ ističu da je neshvatljivo to što niko nije preduzeo potrebne mjere za uklanjanje opasnog zagađivača iz centra grada.

„Pitamo dokle će državni inspekcijski organi da tolerišu i prećutkuju bahatost pojedinaca koji ostvaruju profit na štetu građana“, ističu u MZ Park.

Oni upozoravaju da su u Obal­skom na­se­lju na­ro­či­to ugro­že­na djeca.

„Ni­ko od nas ne in­si­sti­ra da se se­pa­ra­ci­ja za­tvo­ri. Mi sa­mo tra­ži­mo da se ona iz­mje­stiti iz grad­skog je­zgra i po­sta­vi ta­mo gdje ne­će ni­ko­me sme­ta­ti, jer svi­ma je ja­sno da njoj ov­dje odavno ni­je mje­sto. Do­volj­no je re­ći da se se­pa­ra­ci­ja na­sla­nja na dvo­ri­šte osnov­ne ško­le Vu­ka­šin Ra­du­no­vić i na obi­la­zni­cu pored Lima ko­ja je po­sta­la glav­no be­ran­sko šetalište“, ističu u MZ.

Istina, kada je pravljena prije pola vijeka, niko nije mogao pretpostaviti da će separacija opstati decenijama, a pogotovu poslije privatizacije ove kompanije i sporova koji se vode u vezi sa dijelom zemljišta na kojem se nalazi.

Možda će prije inspekcijskih intervencija upravo ova činjenica dovesti do njenog izmještanja, budući da je jedan Beranac koji odavno živi u Sarajevu uspio na sudu da dobije državu zbog činjenice da je neko svojevremeno bez ikakvog pravnog osnova sa njegove majke zemljište na kojem se nalazio veći dio ove fabrike betona prepisao na privatnog vlasnika.

S obzirom da spor do kraja nije okončan, ne treba prejudicirati, ali je i bez toga sasvim izvjesno da sukob rukovodstva Mjesne zajednice Park sa vlasnikom ove fabrike prevazilazi lokalni okvir i poprima obrise pitanja u vezi sa zatvaranjem pregovaračkog poglavlja koje se tiče zaštite životne sredine.