Video
Obraćajući se prisutnima gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković je, kako je saopšteno iz Prijestonice, podsjetio da je Gojko Kruška proglašen za narodnog heroja 1951. godine i tako postao svijetli primjer crnogorske borbe za slobodu i primjer svim mladim ljudima kako se bori za svoje ideale i voli svoja zemlja.
“Zbog borbe za svoje ideale i slobodu Gojko Kruška i albanski partizan Musa Buta Hodžić obješeni su na Balšića pazaru. Iako nijesu dočekali ono za šta su se borili, oslobođenje i pobjedu, Kruška i Hodžić su ostali simbol borbe, nepokolebljivosti i bunta. Današnje polaganje vijenca nije samo obaveza da odamo počast njihovoj ličnosti, već je i prilika da se sjetimo vrijednosti koje oni simbolizuju”, kazao je Đurašković.
Predsjednik UBNORA Cetinja Stevan Radunović kazao je da je dvojicu rodoljuba, Gojka i Musu povezala ideja za koju su se borili, zajednički neprijatelj i zajednička smrt.
„Oni nažalost nijesu dočekali oslobođenje i pobjedu, ali i u smrti oni su pobjednici jer je pobijedila ideja u koju su vjerovali i za koju su se borili. Na grobovima njihovim i njihovih drugova izniklo je cvijeće za naredna pokoljenja, iznikla je sloboda i nezavisnost za njihove države. S toga ta naredna pokoljenja koja žive u miru i slobodi treba da budu svjesni da sloboda koju uživaju nije samo nikla već je proizvod pregalaštva i hrabrosti mnogih znanih i neznanih junaka. Oni su se hrabro borili i žrtvovali svoje živote za dobro budućih generacija. Dužni smo da čuvamo od zaborava njih i njihovo djelo, da ih se sjećamo i odajemo poštovanje. Da se na njihovim primjerima vaspitavaju buduće generacije i uče kako treba voljeti svoj narod i svoju državu,“ kazao je Radunović.
Vijence su položili i predstavnici SUBNORA, Izviđačkog odreda „Gojko Kruška“ sa Cetinja, kao i Udruženja veterana i potomaka NOBA albanskog naroda iz Skadra. Prisutnima se obratio predsjednik te organizacije Zamir Llazani.
Među prisutnima je bila i unuka Muse Bute Hodžića koja je na spomenik položila cvijet.
Preporučeno
“Gojko Kruška rođen je 22. avgusta 1922. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i sedam razreda gimnazije. Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom pokretu i učestvovao u mnogim akcijama srednjoškolske omladine. Sa 17 godina postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Tokom Trinaestojulskog ustanka 1941. godine stavio se na raspolaganje Narodno-oslobodilačkom pokretu i radio na prikupljanju podataka o neprijatelju i njegovim namjerama, slao i primao šifrovana pisma, organizovao omladinu, prikupljao oružje, municiju i drugi materijal. Hapsili su ga nekoliko puta za vrijeme italijanske okupacije ali bi ga svaki put pustili zbog nedostatka dokaza. Sve do 24. decembra 1943. godine kada je policila opkolila njegovu zgradu u Zmajevoj ulici i pronašla izvještaje u njegovom stanu. U zatvoru je bio izložen najstrašnijim mukama, ali ništa nije priznao i nikoga nije odao. Potom je predat Njemcima, koji su ga osudili na smrt vješanjem. Pogubljen je vješanjem na Balšića parazu 13. januara 1944. godine”, navode iz Prijestonice Cetinje.
