Popustio je oslonac i pao je stari, kameni Vladičin most u srcu Tople. To je jedan od dvadesetak kamenih mostova u hercegnovskoj opštini – od kojih su neki stari više od dva vijeka, javlja Radio Herceg Novi.

Dobro je, kažu stručnjaci, da je dio luka ostao čitav i u komadu upao u Ljuti potok, tako da  se može izvaditi i vratiti na autentičnu poziciju  a ostatak mosta restaurirati. Važno je jedino da dio koji je pao ne bude uništen.

Na inicijativu Olivere Doklestić prije mjesec je urađen idejni projekat sanacije mosta. Autori su prof. dr Željka Radovanović sa Građevinskog fakulteta u Podgorici, ekspert za kamene mostove, dr Mirko Balabušić i Olivera Doklestić. Radnici hercegnovskog Stambeno komunalnog preduzeća prije dva mjeseca most su očistili od zelenog rastinja, a Komunalna policija je prije urušavanja mosta zabranila njegovo korišćenje.

“Sada bi trebalo uraditi izvedbeni projekat i početi radove na sanaciji”, poručila je Olivera Doklestić .

Novi razvoj situacije   podsjetio je na prije nekoliko godina urađenu ekspertizu stanja kamenih mostova u hercegnovskoj opštini koju su obavili profesori i asistenti sa novosadskog tehničkog fakulteta, departmana za građevinarstvo i geodeziju, dok je timom rukovodila  Doklestić.

Ekspertiza  je urađena za Matkovića most, most kneza Koste Rašovića, u Sasovićima, dvosvodni most na rijeci Sutorini, uz magistralu, dvosvodni most na Babinom potoku u Igalu, uz plažu hotela „Igalo“, most u Vali bijelskoj, kod crkve Rize Presvjete Bogorodice, most Vladike Ljubibratića.

Još tada je ocijenjeno da je starost ovih mostova teško utvrditi, da većina datira iz 18. ili 19. vijeka, pojedini s početka 20. Jedan od najljepših je upravo Vladičin most na Ljutom potoku na Toploj, za koji kako saznajemo u venecijanskom arhivu postoji podatak da je baš na ovom mjestu stajao još 1690. godine.

Svod ovog mosta nije ni elipsast niti polukružni već ima tzv. oživalni oblik, odnosno prelomljeni svod.

Zabilježeno je i da  u spisku zaštićenog graditeljskog nasljeđa hercegnovske opštine ali ni Boke, Vladičin, kao ni drugi kameni mostovi nisu upisani.

Uslijedila je i opaska „urbanizacija grada, izgradnjom novih objekata na lošem terenu, i upravo na području čitave Tople, gdje je evidentna prenapučenost gradnjom stambenih objekata, Ljutom potoku i Vladičinom mostu, sve više odmaže. Ljudski nemar most ostavlja na milost i nemilost zubu vremena…“  Uz sve je išlo i upozorenje „most je u lošem stanju, sasvim zapušten, sa odvaljenim oporcima, odnešenim kamenim komadima koji su nekada činili krunu i ogradu i sa mjestimično podlokanim stranama…“

Hoće li, poslije višedecenijske nebrige sada kada je most poklekao i pao, biti ispravne reakcije – odnosno  brze i stručne  sanacije i rekonstrukcije, znaćemo uskoro.

Do tada valja podsjetiti – Vladičin most nosi ime po Savatiju Ljubibratiću, koji je nakon spaljivanja manastira Tvrdoš, kod Trebinja, i nakon smjene otomanske uprave mletačkom, stigao u Herceg Novi 1694. godine, a već 1713. je osveštao novi pravoslavni hram na Toploj posvećen vaznesenju Hristovom, ili Svetom Spasu, ali i donio stolovanje mitropolije u naš Herceg Novi.